HRVATSKI RADIO PRVI PROGRAM – KRIŽEVI U JAVNIM PROSTORIMA

Da li je katolička tradicija hrvata ugrađena u Ustav Republike Hrvatske?

Što je pravo bez pravednosti – u RH na snazi  teokracija a ne demokracija?

   Prvi program Hrvatskog radija 07.rujna 2009.godine emitirao je jednosatnu emisiju pod naslovom Križevi u javnim prostorima.

   Urednica Blaženka Jančić je odlično pripremila i vodila  emisiju dijaloga bibličara, teologa i direktora Kršćanske sadašnjosti Adalberta Rebića i Ivice Grbčića predstavnika i člana Udruge David.

   Iz emitiranih priloga moglo se razaznati stanje u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, te stavovi ostalih značajnijih religijskih zajednica u RH.

   Više slušatelja je izrazilo svoje stavove na temu.

   Tisak je toga dana objavio stav Potpredsjednika Sabora i predsjednika HSS-a Josipa Friščića koji je izjavio u nedjelju 06.rujna 2009.godine u Gornjoj Stubici, na proslavi 800. godina od prvog pisanog spomena župne crkve sv. Jurja Mučenika i mjesta Stubica, da nitko nema prava pravo zabraniti isticanje križa u javnim ustanovama.

   Razdvojiti crkvena i svjetovna obilježja u Hrvatskoj je isto kao da nas traže da razdvojimo dušu i tijelo jer da nije bilo vjere, naših običaja i hrvatskog inata, teško bi se kroz stoljeća i burna vremena održali na prostorima diljem Lijepe naše”, naglasio je Friščić.

   U Gornjoj Stubici bio je također zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je u propovijedi podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. izrečene na lanjskoj biskupskoj sinodi u Rimu: “Ako je čovjek krivo usmjeren i u ekonomiji, ide u propast jer Božja naplata uvijek dolazi. Isto tako, kad se radi nepošteno i na nepošten način zarađuje, Božja naplata opet dolazi”.

   “Hrvatski se narod u svojoj povijesti tako usko povezao s Katoličkom crkvom da je često puta neka djela teško razlikovati jer smo jedno – i građani i vjernici. Zato i osjećamo potrebu da svoje stavove javno očitujemo i tražimo da ih se poštuje”, zaključio je zagrebački nadbiskup.

   ADALBERT REBIĆ je u emisiji komentirao pitanja da li trebaju vjerski simboli biti isticani u državnim i javnim prostorima,  što, prema njegovom mišljenju, Crkva može učiniti u ovoj situaciji osim sudjelovati u odgoju vjernika za toleranciju i poštivanje drugoga i različitoga.

   Je li i u ovome slučaju, kao i u mnogim drugim u našoj zemlji, problem provođenja Zakona? Koliko su Crkvi važni simboli i kako danas, ovoga trenutka gledati na simbole? Zapadaju li vjernici, osobito kad je riječ o onim deklarativnim vjernicima koji krunicu nose sa sobom a ne prakticiraju vjeru, u idolopoklonstvo. Još Drugi vatikanski koncil naglašava važnost življene vjere, a ona je danas osobito važna kao i angažman vjernika u društvu, politici, kulturi itd.

   Posljednjih godina kršćanstvo i kršćanski simboli predmet su mnogih rasprava u Europi ali i mogli bismo reći svjetonazorskih sukoba. Unatoč nastojanjima Katoličke crkve oko Ustava Europske unije i kršćanskih korijena Europe koji su se trebali u tom Dokumentu spominjati – inicijativa nije uspjela. U kojoj mjeri je to i pitanje identiteta? Ukoliko bi se u Hrvatskoj išlo sustavno uređivati ovo pitanje vjerskih simbola primjer koje zemlje bi trebalo slijediti?

   GRBČIĆ IVICA je ukratko pojasnio javnosti što je Udruga David, čime se bavi, koji su joj ciljevi, te komentirao prosvjed i otvoreno pismo HBK – biskupima upućeno 27.kolovoza.  Odgovorio je i na pitanja koju ulogu ima država i državne institucije glede vjerskih obilježja – koja i kolika je njihova djelotvornost a koju ulogu institucija Crkve, a koliko je zapravo to stvar pojedinca? Budući da Udruga DAVID prati ljudska i vjerska prava, kakva konkretna rješenja bi ista predložila?

Udruga David je 25.kolovoza 2009.godine održala javni prosvjed u Zagrebu ispred zagrebačke Katedrale i na Trgu Bana Jelačića s početkom u 18.00 sati.

Cilj prosvjeda je bio objava činjenica o protuzakonitom ponašanju i djelovanju Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj te aktivnosti koje će udruga provesti u zaštiti ljudskih prava kršenih od strane Crkve.

Udruga David je zatražila od HBK da:

1. se službeno odrekne atributa koje koristi u nazivu Rimokatoličke crkve, a to je:

Kršćanska, Kristova i Isusova crkva

Naziv katolička crkva je primjeren.

  2. ispoštuje Ustav te ukloni vjerska obilježja Rimokatoličke crkve iz javnih i državnih institucija.

Ovo je stav Udruge o istinskom nauku Isusa Krista, aktualnim zbivanjima i stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj te odnosu Crkve spram vjernika, države i svih građana Hrvatske.

Ukoliko se HBK ne očituje i ne učini zahtijevano do 20.rujna 2009.godine, David – Udruga za zaštitu ljudskih prava će nakon datog roka započeti s javnim prikupljanjem potpisa u cilju podnošenja prijave pučkom pravobranitelju i kaznene  DORH-u, a zbog preispitivanja pravne utemeljenosti korištenja naziva kršćanska, Kristova i Isusova Crkva, te protuzakonitog isticanja rimokatoličkih crkvenih obilježja u javnim i državnim ustanovama.

Data je prilika za promjenom u skladu s Božjim zakonom i Ustavom i zakonima Republike Hrvatske.

Nepogrješivi papa Benedikt XVI uz pomoć vatikanske biblioteke može članove HBK upoznati sa stvarnim naukom Isusa Krista. Ustav i zakoni Republike Hrvatske su  poznati.

HBK snosi odgovornost da o sadržaju ovog pisma upozna i papu Benedikta XVI.

Kanonsko pravo na koje se Crkva poziva te Statut HBK daju upute o ponašanju u ovakvom slučaju.

U pravnom okviru koji se odnosi na temu su:

KAZNENI ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE,

odnosno članak 106. Zakona, koji definira KAZNENO DJELO POVREDE RAVNOPRAVNOSTI GRAĐANA:

   Tko na temelju razlike u … vjeri … ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti … manjini u RH, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno … Ustavom … zakonom … ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građanima povlastice… kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

USTAV RH propisuje:

 Članak 14.

    Svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o … vjeri … ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

 Članak 40.

    Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

 Članak 41.

    Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

 ZAKON O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE kaže:

Članak 1.

Stavak 1.

Zaštita i promicanje jadnakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH… i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi …vjere … izražavanja.

Stavak 2

…stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz članka 1. …

    ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA od 20.srpnja 2005.godine pod načelom zabrane diskriminacije i povlašćivanja u članku 6. Govori da državni službenici u svojem postupanju ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi … političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti…  ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima utvrđenim pravima i slobodama.

    Uklanjanje križeva iz svih prostora u kojima se obavljaju državni poslovi (ministarstva, općine, sudovi, bolnice, škole, vrtići, javna televizija, vojni objekti, fakulteti…), samo je prvi korak na putu prema sekularnoj državi.

   Premještanje vjeronauka iz škola u crkve je drugi, a oporezivanje crkvenih poslova (baš kao što su oporezovani svi ostali) je treći, ali ne i posljednji.

    Sekularna je ona država u kojoj su država, odnosno sve njezine institucije, potpuno odvojene od religija. Ne jedne religije, nego svih religija. Usprkos uobičajenoj zabludi, sekularizam nije sinonim ni ateizmu ni anosticizmu nego se odnosi upravo na uvjerenje da religija i državna vlast moraju biti odvojene.

    Hrvatska je u svom najvažnijem dokumentu, Ustavu, definirana kao sekularna. U Članku 41. Ustava RH tako eksplicite stoji: “Sve vjerske zajednice (…) su (…) odvojene od države.”

    Ustav RH je najviši pravni akt u državi, temelj i okvir pravnog sustava, a svi zakoni koji vrijede u Hrvatskoj moraju biti u skladu s Ustavom. Drugim riječima, jedino sveto pismo u Hrvatskoj nije ni Biblija, ni Kuran ni Tora  nego – Ustav RH.

    Ustav jamči slobodu izražavanja i javne riječi, kao i ostale napredne civilizacijske dosege.

    Javne prostorije nisu privatni prostori.

    Zaista nije potrebno napominjati da je “zakon o zabrani križeva” potpuno nepotreban uz postojeći Ustav, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Kazneni zakon i Zakon o državnim službenicima, ali je zato zanimljivo uočiti  stav katolika da je Hrvatska “katolička država” (Ugovori Sveta Stolica-RH), te da je u RH na snazi  teokracija a ne demokracija.

    A što se tiče križa kao “simbola ljubavi i dobrote”, o tome bi vjerojatno ponešto mogli reći svi oni koji su pod istim tim križem i u njegovo ime mučeni, proganjani i ubijani, ali i ogromna većina ljudskog roda koja se ne deklarira kao kršćanska. Naravno da se ista optužba može uputiti gotovo svakom vjerskom simbolu, i upravo zato se u državnim institucijama sekularnih zemalja ne ističu ni križ ni Davidova zvijezda ni polumjesec nego isključivo – grb i zastava države.

   Korištenje križa kao simbola s kojim se ratovalo nije u skladu sa zlatnim pravilom: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Hrvatska stvarnost ukazuje na činjenicu da je kulturna i religijska tradicija iznad Ustava.

   Tko želi prakticirati svoju religiju, neka to čini u crkvama ili vlastitom domu, ali neka ne nameće svoje dogme, ma kakva god da one bile, svim građanima ove sekularne države.

    U Hrvatskoj postoji na stotine crkava koje, u zemlji koja je deklarativno prepuna vjernika, većinu vremena zjape prazne. I zbog toga crkvi nije preostalo ništa drugo nego da „obilježava teritorij“ na sve dozvoljene i nedozvoljene načine, počevši od glasne zvonjave koja je, baš onako prigodno, izuzeta od odredbi zakona o javnom redu i miru, pa sve do opasne prakse gaženja Ustavne odredbe o odvojenosti crkve i države vješanjem križeva po zidovima državnih institucija.

    Većina se, upravo zbog toga što je većina, ionako pobrine za svoja prava. Upravo zbog toga prava manjina, u   ovom slučaju prava vjernika drugih vjeroispovijesti, kao i prava agnostika i ateista (kojih u Hrvatskoj prema CIA Factbook ima oko 5%, više od muslimana i Židova), trebaju biti posebno zaštićena.

   Sve oni koji držanje križa opravdavaju logikom koja kaže da se u Hrvatskoj više od 87% ljudi deklarira kao katolici, pa stoga imaju pravo raditi što hoće, treba podsjetiti da se zaštita ljudskih sloboda poput slobode religije (ili drugog uvjerenja, o čemu Ustav također govori) posebno odnosi na – manjine. Možda je konstatacija o tolikom broju katolika u državi i točna, ali to ne znači da ova brojka govori o stvarnom broju kršćana koji žive svoj život u skladu s istinskim naukom Krista, odnosno Deset zapovjedi božjih i Govorom na Gori.

   Križ s korpusom (tj. raspelo) je simbol Rimokatoličke crkve – vjerske, katoličke institucije. Isticanjem tog simbola u državnom kontekstu, povezujemo državu s kršćanstvom čiji naziv Crkva neosnovano koristi. Pravi kršćanski simbol je križ bez korpusa.

   Odvojenost države od crkava je ustavna kategorija. Katolička crkva je esencijalno nedemokratska. Ozakonjenjem njene veze s državom, gubi se dio kontrole. Biskupi imaju utjecaj u državi (postavlja ih papa).Time se bitno smanjuje utjecaj naroda u životu Crkve i države.

Apeliramo u ime Udruge, a zbog nacionalnog mira i trpeljivosti, da katolici sami odstrane svoje simbole iz državnih i javnih prostora, a u kojima se po svojoj naravi i raznim osnovama nalaze građani svih uvjerenja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s