OKRUTNI KAPITALIZAM BOMBE LJUBAVI ZAMJENA TEZA

Slobodna Dalmacija je 28.08.2009. objavila članak Marijane Cvrtile pod naslovom:

ugledni teolozi podržavaju TEZU msgr. MARINA BARIŠIĆA o agresivnom kapitalu i nepoštenom profitu
Biskupova "poslanica": katolicima je socijalizam bliži od kapitalizma.     Više …

Autor ovog komentara članak vidi svojim očima. Ono što o drugima mislimo i govorimo vlastita je projekcija. Ako iz tog kuta promatramo komentar Stjepana Balobana iz članka, isčitat ćemo istinu proizašlu iz učenja i ponašanja institucije kojoj gospodin Baloban pripada. Koristeći princip zamjene teza koji je uobičajen u učenju Crkve, naziv Hrvatska mijenjamo u Crkva, građane svrstavamo u vjernike – sekularna država Hrvatska tako i funkcionira.
„Po biskupovoj "poslanici" katolicima je socijalizam bliži od kapitalizma.
Dolazi vrijeme kada će se u hrvatskom narodu i društvu slaviti još jedan dan, blagdan sjećanja na uspostavu neradne i slavljeničke nedjelje u crkvama. Dan izlaska i oslobođenja od zarobljenosti agresivnog kapitala i nepoštenog profita Rimokatoličke crkve!“
Taj ekstatični odlomak iz propovijedi splitskog nadbiskupa msgr. Marina Barišića na Veliku Gospu, iako se ponajprije odnosio na problem (ne)radne nedjelje u Crkvi, upozorio je na puno više balasta koji se krije iza tih dviju sintagmi, a s kojim tranzicijsko društvo poput naše Crkve još nije raščistilo.
Rasprava o kapitalu, kapitalizmu, kao i profitu, važan je dio socijalnog nauka Crkve. Katolička crkva od kraja 19. stoljeća, potaknuta teškom situacijom vjernika, razvija socijalni nauk i izlazi sa znamenitom enciklikom pape Lava XIII. (1891. godine), u kojoj poziva na promjenu tadašnjega liberalističkog načina funkcioniranja gospodarstva Crkve.

Konstantno na tome tragu, sve do današnjih dana i posljednje socijalne enciklike pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate – Ljubav u istini”, temelj socijalnom nauku ostaje zaštita čovjeka, vjernika, u odnosu na različite oblike izrabljivanja Crkve.
Detektirajući oblike u kojima se u nas danas prepoznaje agresivni kapitalizam i nepošteni profit, ljudi iz Crkve kažu:
– U Crkvi su se snažno poremetili odnosi između kapitala i rada, opravdanog profita bez kojega Crkva ne može napredovati i onoga što možemo nazvati nepošteni profit koji nije vodio računa o ulaganju u Crkvu.
Također, pitam se, zašto je dio crkvene javnosti, političara i dio medija ostavio “na cjedilu” vjernike i vjernice koji nedjeljom i blagdanom mole i rade u crkvama, a da za to nisu odgovarajuće plaćeni? Umjesto da budu plaćeni, oni plaćaju. Jesu li svjesni da su se u tom slučaju opredijelili za kapital, a protiv čovjeka? Bilo bi, nadalje, važno u crkvenoj javnosti progovoriti, konkretno, o svim teškoćama s kojima se susreće kapital, ali i o tome na što se troši dobiveni profit, posebno u vatikanskoj državi; hrvatski građani imaju pravo znati i koliko su pojedini mediji i medijski djelatnici u službi profita, različitih lobija, kao i snažnih crkvenih čimbenika.
Iza sintagme agresivnog kapitalizma Crkve kriju se dva modela, onaj rajnski, specifičan za zapadne zemlje poput Njemačke, te anglosaski, kakav se razvija u Engleskoj i SAD-u.
Dok rajnski još vodi računa o socijalnoj dimenziji, o čovjeku, anglosaski je jako brutalan i ne zanima ga socijalna komponenta. Na žalost, Crkva je pri svom izlasku iz socijalizma i komunizma uvela anglosaski model i sada plaćamo ceh.
Počevši od serije neuspjelih pretvorbi i privatizacija, prodaje hotela, tvornica i poduzeća, do još uvijek monopolističkih tvrtki, svuda možemo i u nas pronaći elemente agresivnog kapitala, te naglašavam kako Crkva nema ništa protiv pionirskoga profita, koji je legitiman i moralno neupitan.
Ali, potpuno sam protiv monopolističkog kapitala koji se temelji na korupciji, gdje je vjernik uvijek žrtva.
U trajnoj je crkvenoj svijesti nostalgično sjećanje na crkvenu zajednicu apostolskih vremena, o kojoj je riječ u Djelima apostolskim, gdje se kaže da je članovima te zajednice sve bilo zajedničko. Danas se to zajedništvo dobara prakticira jedino još u samostanima i u obiteljima. Stoga su nama katolicima vrednote socijalizma, kada se očiste od svakojakih ideoloških natruha, poglavito marksizma i komunizma, bliže od kapitalizma. Crkva je svjesna da takvo društvo na makroplanu sada nije moguće izgraditi pa usvaja i kapitalizam, ali takav kojemu je temelj solidarnost..“

Kriminal bijelih ovratnika
A gdje su tu naši političari, zapošljavanja po “kumovima i prijateljima”, nepotizam, sukobi interesa?
– Na zapadu postoji moderni fenomen “kriminala bijelog ovratnika”, koji dijelom postoji i u nas. Politika ima moć odlučivanja i u toj branši je najopasnija korupcija. Naši ljudi vide kako se kupuju satovi, automobili, stanovi, poduzeća, grade se crkve, a ne zna se otkud novac za to . Svako sumnjivo i brzo bogaćenje treba ispitati. Kako iz gliba u koji smo zapali pronaći izlaz?
 – Nedostatak kontrole je ono što najviše pogađa. Moramo vratiti povjerenje u crkvene institucije. Moralno-etička obnova treba krenuti već od vrtića i škola. I imati časne namjere, nitko nije kriv dok mu se ne dokaže.

Zgrabi što više možeš
U Crkvi se sve više vodi briga o etici u poslovanju. Moderni biznis jest velika utakmica, ali nije Darwinova borba do istrjebljenja. Apeli iz Crkve potpuno su utemeljeni. Svjetska iskustva pokazuju da crkve koje drže do etike, transparentnosti i zaštite vjernika dugoročno bolje funkcioniraju od onih koje rade na principu “zgrabi što više možeš”.

Pravedne plaće
U Crkvi su se snažno poremetili odnosi između kapitala i rada, opravdanog profita bez kojega se ne može napredovati i onoga što možemo nazvati nepošteni profit koji nije vodio računa o ulaganju u Crkvu.

Kako će Crkva riješiti ove goruće probleme? Kroz bombe ljubavi! Rješenje je u ispovijedima i preodgoju. Kapitalizam je poželjan samo u crkvama. Oprosti grijeha su bombe ljubavi koje ubijaju dobrotom. Niče svetost kao čin ispovijedi. Potrčimo u ispovjedaonice. Aktivirajmo bombe ljubavi kako bi mladi razumijeli što je to ispovijed. Svećenici su poput otvorenih prozora –  svjetska iskustva pokazuju da crkve koje drže do etike, transparentnosti i zaštite vjernika dugoročno bolje funkcioniraju od onih crkava koje rade na principu “zgrabi što više možeš”. U ovom slučaju Crkva ima fizička rješenja, jer prljavi je kapitalizam na nedjelu. Tko će što oprostiti to se ne zna. Grijehovi prošlosti i sadašnjosti na domaku su potpunih oprosta.

29.08.2009. | 18:57
Slobodna Dalmacija
na blagdan oprosta talijanski premijer dobio je hladan tuš Svete stolice
Nina Kljenak
Rim i Vatikan na ratnoj stazi
Mediji su s velikim zadovoljstvom i znatiželjom iščekivali večeru koja se trebala održati u petak navečer u L’Aquili, nakon slavljenja vjerske svetkovine Perdonanze (oprosta grijeha), koja se u glavnom gradu regije Abruzzo tradicionalno slavi od 715. godine.
Na večeri su rame do ramena trebali sjediti talijanski premijer Silvio Berlusconi i vatikanski državni tajnik Tarcisio Bertone, što je ujedno trebalo značiti i primirje između dvije susjedne države. Zna se da predbacivanja traju već neko vrijeme, odnosno od početka nizanja Berlusconijevih avantura sa ženama, što Sveta Stolica nikako ne može prihvatiti.
S jedne strane žene, a s druge “činjenica da ide niz dlaku ekstremnoj desnici u svojoj koaliciji kad je riječ o imigracijskoj politici”, posljednjih mjeseci stvorilo je jaz među političarima i svećenicima.
Pomiriti se u ozračju blagdana Oprosta, pa tko je vidio bolje, već su napola kroz smijeh, a napola ozbiljno komentirali okupljeni talijanski i svjetski mediji.

Učinilo se na trenutak da je crkveni vrh svojem donedavnom savezniku ipak oprostio upletenost u cijelu paletu seks skandala, i što je još važnije, činjenicu da je prije nekoliko dana stranka Sjeverna liga koja se nalazi u Berlusconijevoj vladajućoj koaliciji desnog centra, dovela u pitanje Lateranske paktove iz 1929. godine (niz zakona koji uređuju odnose između Vatikana i Italije), prijeteći revizijom i reformama. Berlusconi je, pak, sa strane Svete Stolice dobio ne očekivani oprost, nego hladan tuš – Crkva je prvi put u povijesti večeru jednostavno otkazala, objašnjavajući da će novac, umjesto u trbuhe velikodostojnika i državnika, ići žrtvama potresa.
Cavaliere je kao odgovor na ceremoniju poslao “vjesnika mira”, državnog tajnika Giannija Lettu, koji tijekom svečanosti nije prozborio ni jednu riječ s nekim crkvenim predstavnikom. Na pitanje novinara zna li zašto se Berlusconi nije pojavio na slavlju, Bertone je odgovorio protupitanjem:
– Baš mene to pitate? U sjeni otkazane večere i brzinskog mijenjanja imena na listi uzvanika, tijekom svečanosti događa se još jedan skandal. Riječ je o sukobu dvaju listova – jedan je “Avvenire”, katolički tjednik u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije (CEI), a drugi “Giornale”, dnevni list u vlasništvu Silvija Berlusconija.
Zbog napada glavnog urednika “Giornalea” Vittorija Felrtija (inače premijerova bliskog prijatelja kojeg je baš on htio vidjeti u fotelji glavnog urednika svojeg lista) na glavnog urednika “Avvenirea”, Dina Boffu, Cavaliere se morao javno distancirati od teksta objavljenog u vlastitim novinama.
Naime, Feltri je optužio Boffa da svojim tekstovima samo “povlači Berlusconija za uši zbog navodne umiješanosti u seks skandale”, i to na temelju nekih događaja u koje bi, prema pisanju “Giornalea”, bio upleten i urednik katoličkog tjednika.

28.03.07. Radio Vatikan/Križ života

JA TI PRAŠTAM TVOJE GRIJEHE
KROZ BOMBE LJUBAVI

KARDINAL COMASTRI:
Sakrament ispovijedi je bomba ljubavi

Uvjeren sam da Crkva preko svećenika u rukama ima dragocjeni biser, bombu ljubavi: Moramo aktivirati tu bombu jer sakrament ispovijedi može roditi veliku svetost i sreću, ističe nadbiskup Comastri.

Tijekom pokorničkoga slavlja Papa će sjesti u ispovjedaonicu i ispovjediti nekoliko mladih. Na raspolaganju za ispovijed bit će oko dvjestotinjak svećenika. Papa je u nedjeljnom nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji pozvao na sudjelovanje u pokorničkom bogoslužju, podsjetivši kako je ispovijed pravi susret s Božjom ljubavlju, koja je potrebna svakom čovjeku kako bi živio u radosti i miru.

Osvrnuvši se na Papin poziv, nadbiskup Angelo Comastri, nadprezbiter bazilike Svetoga Petra i Papin vikar za Državu Grad Vatikan, rekao je kako je već Ivan Pavao II. pokrenuo tu inicijativu koja odgovara Papinoj pedagoškoj obvezi. Papa poučava i odgaja svakom gestom, a danas je potrebno sve nas preodgojiti kako bismo otkrili veliki dar pokore, otajstva pomirenja. Želio bih istaknuti da je otajstvo pomirenja uskrsni dar; na Uskrs je Gospodin rekao apostolima: “Idite po cijelom svijetu, kojima otpustite grijehe, bit će oprošteni“; jer ničeg ljepšeg nema doli primanja oproštenja. Kad bismo shvatili da je praštanje zaista zacjeljivanje rana, oslobođenje od tjeskoba, trčali bismo ispovjedaonicama i radosno klicali, primijetio je nadbiskup Comastri.

Na upit zašto se mladi rijetko ispovijedaju, kazao je kako nisu razumjeli sakrament ispovijedi. To je stoga što smo mi svećenici ponekad malo učinili da ih oduševimo za ispovijed, ali, uvjeren sam da svećenici i Crkva preko svećenika u rukama imaju dragocjeni biser, bombu ljubavi: Moramo aktivirati tu bombu jer sakrament ispovijedi može roditi veliku svetost i sreću, istaknuo je nadbiskup Comastri.

Govoreći o ispovijedanju, kazao je kako ispovijedi treba pristupiti svaki put kad čovjek učini smrtni grijeh. Jasno je da je neophodna ispovijed poslije smrtnoga grijeha, jer sakrament ispovijedi ozdravlja, miri s Bogom. Ispovijed je također korisna i kad nismo smrtno sagriješili, jer zagrljaj s Bogom uvijek ostavlja znakove; kad tražimo oproštenje raste gorljivost, a kad kleknemo u ispovjedaonici ustajemo se okrijepljeni Božjim praštanjem. Prema tome, bilo bi spasonosno za sve kršćane ispovijedati se svakih petnaest dana, makar jedanput mjesečno, zaključio je nadbiskup Comastri.

Ispovijed je poput hrane: nekome tko mora jesti i nalazi se pred jelom koje ne poznaje, može mu se pričati o jelu, ali je bitno reći mu: kušaj, probaj jelo. Isto tako moramo reći onome tko se ne ispovijeda: Ti se ne ispovijedaš svećeniku, ispovijed je odgovor na potrebe tvoga srca koje žudi za oprostom. Svećenik je poput otvorenoga prozora kroz koji proviruje Bog i prašta ti.

Svećenik nije ništa drugo doli siromašnoga ljudskog srca u kojem živi Isusovo srce, on je Isus Krist koji želi da, čak i fizički, osjetiš praštanje. Isus Krist želi učiniti da preko Crkve također fizički osjetiš ljepotu prihvaćanja riječi koje ozdravljaju: ”Ja ti praštam tvoje grijehe”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s