KRIŽEVI BARIŠIĆ MIKLENIĆ MESIĆ …


Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić odbacio je jučer tumačenja da je uklanjanje vjerskih obilježja iz državnih ustanova zatražio isključivo zbog uvreda koje su na njegov račun dolazile iz crkvenih redova, a objasnio je da je za takav potez sazrelo vrijeme.
"Sada je sazrelo vrijeme da učinimo nešto što moramo napraviti prije moga odlaska", rekao je Mesić u razgovoru za Novu tv, odbacivši tumačenja nekih komentatora da je to zatražio prekasno i isključivo zbog povrijeđene taštine.

Objasnio je i da ne traži isključivo micanje križeva, nego obilježja bilo koje vjere. "Hoće li načelnik općine u kojoj je većina pravoslavaca staviti pravoslavni križ", upitao je Mesić.
Predsjednik smatra da je njegova polemika s Crkvom otišla u krivom smjeru, a za splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića ustvrdio je da ga (Mesića) osobno mrzi.
"Slušao sam jednog nadbiskupa. Takvu mržnju nisam dugo vidio na licu jednog čovjeka, a posebno ne na licu jednog visokog svećenika", rekao je Mesić.
Upitan na koga misli, odgovorio je, "Marina Barišića. Čim se moje ime spomene, taj čovjek mijenja svoju fizionomiju, a zašto bi on bio bliži Bogu od mene, zašto bi bio veći patriot od mene, zašto bi, na kraju, bio veći Hrvat od mene".
"Ja sam za ovu Hrvatsku bio na robiji, za ovu Hrvatsku sam vjerojatno dolazio u veće rizike nego svi svećenici. I sada da netko mjeri moje hrvatstvo, odakle mu pravo", dodao je.
Barišić je inače u bolnici zbog problema sa srcem. Izjavio je da ga Bog upozorava da uspori. Iz tiska razaznajemo da su Barišić, Devčić, Miklenić i ostali istomišljenici. Kada je jedan upozoren, da li će i ostali naučiti nešto o zakonitostima uzroka i posljedica? Da li će se naučiti poštivati Ustav? Ili je jednostavnije ljubav spram bližnjega pretočiti u bolest? Svatko je odgovoran za svoja (ne)djela i snosi posljedice. Već na ovom svijetu.
Nacional.hr
Br. 718 od 18.08.09.

USPON UREDNIKA Glasa Koncila

Bozanićev čovjek za napade na Mesića

IVAN MIKLENIĆ, glavni urednik Glasa Koncila, u kolumnama protiv Mesića i navodnog komunističkog naslijeđa izražava stavove kardinala Josipa Bozanića i Hrvatske biskupske konferencije, a zauzvrat je nagrađen napredovanjem u crkvenoj hijerarhiji

OD NOVINARA DO KANONIKA Ivan Miklenić rodom je iz Hrvatskog zagorja, iz Desinića. U Glas Koncila ga je uveo Živko Kustić koji je i lobirao kod Franje Kuharića da ga baš Miklenić naslijedi kao glavni urednik. Za odanost i zasluge nagradio ga je Josip Bozanić naslovom zagrebačkog kanonika, što znači da je dobio na uporabu i kaptolsku kuriju

OD NOVINARA DO KANONIKA
Ivan Miklenić rodom je iz Hrvatskog zagorja, iz Desinića. U Glas Koncila ga je uveo Živko Kustić koji je i lobirao kod Franje Kuharića da ga baš Miklenić naslijedi kao glavni urednik. Za odanost i zasluge nagradio ga je Josip Bozanić naslovom zagrebačkog kanonika, što znači da je dobio na uporabu i kaptolsku kurijuIvan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, posljednjih devet godina najžešći je crkveni kritičar predsjednika Stipe Mesića, ali cjelokupne hrvatske ljevice, liberala, nevladinih organizacija i nezavisnih medija. Sve to Miklenić ne bi mogao postati bez podrške kardinala Josipa Bozanića i velike većine članova Hrvatske biskupske konferencije. Iz te perspektive treba gledati posljednji u nizu Miklenićevih obračuna s Mesićem, u kojem je na račun predsjednika uputio niz teških optužbi, kao što su veleizdaja i sluganstvo do aluzija vezanih njegovo psihičko zdravlje.
Tu nije riječ o novim klevetama, već o radikalizaciji kritika koje podržava i najveći dio Crkve, takozvani desni biskupi Mile Bogović, Marin Barišić, Želimir Puljić, Ivan Prenđa, ali i oni umjereniji kao što su Marin Srakić, Đuro Hranić, Ivan Devčić ili Josip Bozanić baš kao i većina svećenstva. Glas Koncila Miklenić njihovi su neformalni glasnogovornici, koji objavljuju ono što njihovi nadređeni misle.“ (Ovo samo dio članka objavljenog u tjedniku).

Slobodna dalmacija

17.08.2009. | 11:54

koga je sve prvi čovjek ‘glasa koncila’, ‘oprao’ u svojim tekstovima
Portet Ivana Miklenića: urednik izvan kontrole

 

piše marijana cvrtila

Predsjednik države, Hrvatski sabor, političke elite, bivše i sadašnje vlasti, komunisti ondašnji i sadašnji, posebno ljevica i ljevičarski intelektualci, mediji i novinari ponaosob, tajne službe domaće i strane – samo su dio živopisne plejade likova i pojava na koji je posljednjih godina fokusirana oštrica kritika glavnog urednika “Glasa Koncila” prečasnog Ivana Miklenića.
Dok se ovih dana ne smiruju odjeci njegove (ne)izravne polemike s predsjednikom Stjepanom Mesićem, a on se sam ograđuje da je prvog čovjeka države ikada nazvao veleizdajnikom ili psihički neuravnoteženim, činjenica je da Miklenić ni prijašnjih godina nije previše birao riječi kada je trebalo ošinuti po objektima (subjektima?) svojih tekstova.
Iako će sam u razgovoru notiranom u jednome dnevnom listu prije dvije godine reći da nije nikakav ekstremist, da nastoji biti „u sredini“ i da njegovi tekstovi proizlaze iz vjere, socijalnog nauka Crkve i brige za opće dobro te da ne nastupa u ime službene, hijerarhijske Crkve, činjenica je da su mete njegovih napada godinama uglavnom iste.
Prema dobrim poznavateljima prilika na Kaptolu, Miklenić, ali i list kojemu je glavni urednik, doista već pomalo i jesu „one man show“, s kojim se često nema volje „natezati“ ni službeni izdavač, Nadbiskupija zagrebačka i kardinal Josip Bozanić.

clip_image002_0012

Premda dio javnosti voli ponavljati kako “Glas Koncila” sigurno ne bi objavljivao nešto što nije blagoslovila, ako ne cijela službena Crkva, a ono barem kardinal Bozanić, upućeni to smatraju potpuno krivim jer je kardinal odavno izgubio utjecaj na uređivačku politiku toga glasila i ne želi, zbog svojih razloga, dodatno zaoštravati odnose. međunaslov Ivan Miklenić, podrijetlom iz zagorskoga mjesta Desinića, teolog i svećenik, “Glas Koncila” je preuzeo 1990. godine kada je došao na mjesto don Živka Kustića kojemu je godinama bio zamjenik.
Dio kaptolske svite ljut je na Miklenića, kako se prepričava, jer ga smatraju odgovornim što je tiraža toga lista koja je do 1990. godine iznosila i do 170 tisuća primjeraka, danas pala na samo tridesetak tisuća.
Miklenić je također 2000. godine imenovan kanonikom, članom Prvostolnog Kaptola, što je počasna titula koja se dodjeljuje biskupskim svećenicima za određene zasluge. Na upravljanje mu je povjerena kurija na Kaptolu u kojoj je smješten i “Glas Koncila”.
Ima i titulu arhiđakona zagorskoga, što je danas više počasna funkcija. Iako najčešće apostrofiran kao osoba sklona desnici, koja pa(ra)n(o)ično u svemu vidi živući komunizam i komuniste, Miklenić voli ponavljati da devedesetih godina njegov list jednako nije štedio ni tadašnju vlast te da je mit i laž da je Crkva uvijek bila na strani HDZ-a. „HDZ je imao potporu Crkve samo na izborima 1990. godine kada se radilo o rušenju komunizma.
Samo tada i nikad više“, ustvrdio je jednom. međunaslov Po njemu, komunistički kadrovi ušli su u HDZ nakon izbora 1992. godine, nakon što je SDP na izborima dobio samo pet posto glasova, pa će često ponavljati kako su u „hrvatskom društvu bivši komunistički kadrovi ušli i preuzeli gotovo potpunu kontrolu u svim relevantnim političkim strankama, zauzeli su gotovo sve ključne pozicije u društvu i gospodarstvu te svojim interesima podređuju čitavu državu Hrvatsku i njezinu budućnost“.
No, pravi okršaj sa po njemu nepoćudnim strujama društva počet će nakon 2000. godine. Iako je u razgovoru za jedan dnevni list 2001. kazao kako je „prošla (HDZ-ova) vlast ‘Glas Koncila’ doživljavala kao oporbeni list zato što nikada nije pristao biti propagator njezinih želja“, umnogome se više zaoštrilo nakon izbora Mesića za predsjednika i dolazak Račanove koalicije na vlast.
To je to prokomentirao kao „povratak nedemokratskog socijalizma“, te je govorio da je „grijeh struktura neprestano na djelu“, a „tjeranje Crkve u sakristiju ideološki relikt“. Iako će se vladavina predsjednika Mesića često naći na udaru njegova pera, početkom ove godine obrušio se, pak, na Sanaderovu vlast: „Neprincipijelne koalicije na različitim razinama te osobito iskustvo u biti gotovo istovjetnog usmjerenja i upravljanja zemljom trećesiječanjske i kasnijih koalicija otkriva da su takozvane političke elite ili stranke izgubile svoj identitet, da među njima nema ni važnih, a kamoli bitnih razlika, da je za hrvatsku državu, naciju i prosječnoga građanina, na žalost, jednako loše vodi li je ova ili ona koalicija“.
Prije parlamentarnih izbora 2007. godine izbio je sukob i s tadašnjim predsjednikom Hrvatskoga sabora Vladimirom Šeksom, kada je rekao da je „peti saziv Sabora, kao i svi prethodni, trpio od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti te je istodobno tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti“.
Šeks je poručio kako je taj komentar „bezobrazni pamflet kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti“, što je Miklenić kasnije prokomentirao riječima: „Nadam se da me Šeks neće uhapsiti“.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s