POLITIČKI OBOJENI OBRAČUNI U MARIJANSKIM SVETIŠTIMA 2 BOGAT RJEČNIK AKTERA TJEDNA

Koliko li nedoumica, manipulacija, nečastivosti, veleizdaja, noževa u leđa, moralnih nula, podaničkih mentaliteta prema EU (svi nešto rade protuzakonito – sabor je izdajnički parlament, vlada radi protuustavno, predsjednik je veleizdajnik, mediji su sluganski).

Tjedan Velike Gospe se nastavlja. Komentari na sve strane bez komentara. Miklenić je odgovoran za svoj napis, a Mesić je izabran na izborima za predsjednika od strane katolika a ne građana Hrvatske. Devedeset posto građana Hrvatske su bili katolici kada su glasali za Mesića na izborima. Na glasanje su išli kao katolici u crkve a ne na birališta.
Ispada da je Rimokatolička crkva kao zajednica birala predsjednika na izborima. Građana Hrvatske na izborima nije bilo. Možda bi se Crkva ipak trebala ispričati građanima što je preuzela dušebrižništvo oko glasovanja umjesto njih. Pa bi se mogla ispričati i za veleizdaju spram predsjednika, jer ona ga je izabrala na izborima.

Predsjednik je tako i predsjednik svih katolika, cijele crkvene zajednice. Bozanić tu nema što raditi. Miklenić će svoga predsjednika veleizdati i Mesić nema više nikakva prava jer nije građan nego katolik i potpada pod kanonsko pravo. Ustava nema. Miklenić kaže da se previše manipulira njegovom veleizdajom. On je po logici nepogrješiv. Jer je član Crkve, a papa kao glavni šef Svete Stolice je nepogrješiv.

Stoga je cijela Crkva nepogrješiva, devedeset posto hrvata je po toj logici nepogrješivo. Prema tome istima ne treba Crkva kao institucija da ih oslobađa grijeha i vječnog pakla jer su već sveti kao nepogrješivi. Ispričati se trebaju vlastitoj Crkvi što je i dalje plaćaju kroz porez za nešto što im ne treba?
Umjesto isprike predsjedniku, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić objavljuje u Novom Listu 11.kolovoza 2009. da je predsjednik trebao poslati pismo čitatelja uredništvu. Predsjednik je upućen na vlastito demantiranje veleizdaje!?!
Ostali prelati mogu reći da se Glas Koncila njih i ne tiče (premda se u svim dijecezama distribuira kao da je to zajedničko glasilo).

Koliko li nedoumica, manipulacija, nečastivosti, veleizdaja, noževa u leđa, moralnih nula, podaničkih mentaliteta prema EU (svi nešto rade protuzakonito – sabor je izdajnički parlament, vlada radi protuustavno, predsjednik je veleizdajnik, mediji su sluganski).
 
Crkva je jedina prava i država je nepogrješivih katolika. Hrvatska u ovom slučaju ne postoji kao civilna država – to je Rimokatolička država na čelu s: Bozanićem/Srakićem/Jezerincem ili Mesićem?

Nešto nije jasno: koga su katolici  izabrali na izborima za predsjednika Crkve (ili Države)? Tu je problem.  Zato je i došlo do veleizdaje.
Veleizdaja je očito u crkvenim krugovima jer su katolici ti koji su izabrali način ophođenja sa samim sobom jer su oni većina u državi. Sve igre (po izjavama odgovornih) su moguće. Odavde pa do beskonačnosti.
Pitanje je samo jedno: nije li Katolička crkva prešla prag besmislenosti, a javnost prag tolerancije za tu i takvu Crkvu. Razaznajmo iz slijedećih članaka.
  

Jutarnji list

Ivan Miklenić: Neću sudjelovati u Mesićevoj igri

Piše: I. Kalogjera-Brkić


Ivan Miklenić

ZAGREB – Ja u toj igri neću sudjelovati. Ne bih htio ništa govoriti – poručio je Ivan Miklenić, uvodničar Glasa Koncila, predsjedniku države.

Stipe Mesić još uvijek je ljut na Miklenića zato što ga je prozvao – veleizdajnikom. U nedjelju u Sinju javno je zatražio da se kardinal Josip Bozanić ili netko u njegovo ime ograde od Miklenićevih stavova. Kaptol to nije učinio.

– Nemamo nikakvog komentara – rekao je Zvonimir Ancić, glasnogovornik HBK.

Isprovocirao i Šeksa

Crkva se dosad još nije ogradila od Miklenićevih kolumni u kojima provocira sve koji mu se ne dopadaju: medije, zastupnike… Vladimir Šeks je za jedan njegov tekst ustvrdio da je riječ o “bezobraznim pamfletu kakav nije viđen u hrvatskoj povijesti.” Tekst je bio kritika rada petog saziva Sabora koji nije bio ispunio očekivanja crkve – nije bio korigirao zaokon o pobačaju ni zabranio rad nedjeljom – pa je Miklenić napisao kako taj saziv ne zaslužuje pozitivnu ocjenu. 

– Takvim pamfletom Miklenić Hrvatski sabor kvalificira kao izdajnički parlament – ocijenio je tada Šeks.

Mediji su mu krivi za sve

Početkom ove godine Miklenić je uputio kritiku i Ivi Sanaderu i koalicijskoj vladi. Omiljena Miklenićeva meta su mediji. “Mediji, koji, umjesto da budu u službi općega dobra, često onemogućuju i razaraju dobre i univerzalne vrijednosti”, napisao je Miklenić u kolumni koju je bio posvetio ubojstvu Ivane Hodak, kćeri Ljerke Mintas-Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka.

Nakon što je u Zagrebu ubijen i Ivo Pukanić, Miklenić je ponovno kao glavne “krivce” apostrofirao medije i ljevicu.

GLAS KONCILA:  Veleizdajnici, slabići, moralne nule…

Važno je upozoriti da je ta potpora (Predsjedništva Vijeća europskih biskupskih konferencija za ulazak Hrvatske u EU izrečena prošlog tjedna u Zagrebu) iznesena neposredno nakon što je hrvatski dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema nekim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu"

lipanj 2009., nakon Mesićeva govora veleposlanicima na Brijunima  

Političke elite ili stranke izgubile su identitet, među njima više nema ni važnih, a kamoli bitnih razlika, za naciju i prosječnog građanina, nažalost, jednako je loše vodi li je ova ili ona koalicija"

siječanj 2009.

“Peti saziv Sabora, kao i svi prethodni, trpio je od manjka hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak moralno-političke podobnosti”     

listopad 2007.

Ubojstvo vlasnika Nacionala… Mediji su, nažalost, došli na svoje – dobivši krvavu senzaciju – a nastavili su svoju praksu pretjerivanja, neprincipijelnosti i pristranosti.

“Mediji koji su u rukama ideologiziranih ljevičara bježe od angažiranosti za opće dobro društva.”

kolovoz 2008.

Slobodna Dalmacija
10.08.2009. | 19:05
AUTOR KOMENTARA KOJI JE PROIZVEO PREDSJEDNIKOV REVOLT I NOVI SUKOB
Miklenić: Sve su to manipulacije

 

Piše marijana cvrtila

 

Miklenićev komentar tek je posljednji u nizu sukoba
na relaciji Crkva – politika

„U službenim crkvenim strukturama u ponedjeljak nije bilo moguće dobiti bilo kakav komentar poziva predsjednika Stjepana Mesića vrhu Crkve da se ogradi od lipanjskog komentara glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića u kojem je Mesića neizravno nazvao veleizdajnikom.
Opći muk
U Zagrebačkoj nadbiskupiji, koja je osnivač Glasa Koncila, nije bilo moguće dobiti izjavu, a u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji poručili su kako je komentar napisao glavni urednik Glasa Koncila te je on prava adresa na koju se treba obratiti. Ivan Miklenić je, pak, rekao kako ništa u vezi toga ne želi komentirati: – Oko cijele te priče previše je manipulacija – kratko je kazao Miklenić.
Neovisno o ovom slučaju, napadi iz crkvenih redova nisu neuobičajena pojava. Na meti crkvenih oštrica, manje ili više eksplicitno, nerijetko su osobe iz javnog i političkog života. Predsjednik Stjepan Mesić, primjerice, već dugo je na meti pojedinaca iz Katoličke crkve, a na “laganoj vatri” stalno su i njegovi odnosi s vojnim ordinarijem msgr. Jurjem Jezerincem.
Ni na misi u Kninu biskup Jezerinac nije mogao prešutjeti Mesićev nedolazak rekavši kako je sudjelovanje državnih dužnosnika na misi više od protokolarnog čina. Ipak, ne treba zaboraviti da su se Mesić i Jezerinac prethodno pomirili ove godine u travnju, kada je Predsjednik vojnog biskupa ugostio na Pantovčaku. Krivcima za njihove zategnute odnose tada su proglašeni – novinari.
Crkva nije štedjela ni tadašnjeg premijera Ivu Sanadera ali i njegovu nasljednicu, sada premijerku Jadranku Kosor. Najprije je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na misi za Dan državnosti u lipnju prošle godine optužio hrvatsku vlast za podanički mentalitet prema Europskoj uniji, što je shvaćeno kao aluzija na ponašanje premijera Sanadera.
Kako se tada prepričavalo, to je toliko razljutilo bivšeg premijera da je odmah zatražio da se u Zakon o suzbijanju diskriminacije ugradi za Crkvu posebno antipatična odredba o zabrani diskriminacije po spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
U tome je Crkva, naime, vidjela prostor za pokušaj uvođenja homoseksualnih brakova. Zakon je branila Jadranka Kosor, koja je izjavila kako su neki uvršteni amandmani usklađeni sa Hrvatskom biskupskom konferencijom, čime je posebno stala na žulj biskupima. Oni su je izravno optužili za “izvrtanje činjenica i manipulacije imenom HBK”.
No zakon je usvojen, Kosorica je postala premijerka, nijednom nije izbjegla nijedan protokol koji uključuje Crkvu, a u zadnjem rebalansu Crkva se odrekla 50 milijuna kuna iz proračuna u prilog antirecesijskim mjerama.“

Udri i po Titu
Iako su komunisti i komunistički režim često na tapetu crkvene kritike, nedavno se po tko zna koji put na udaru našao – Josip Broz Tito.
Zagrebački pomoćni biskup msgr. Valentin Pozaić u ožujku je, naime, tijekom posjeta Kumrovcu prigovorio Učiteljskom vijeću što njihova škola još uvijek nosi – Titovo ime.

Don Živko Kustić: Za komentar se pita autora
Nekadašnji urednik Glasa Koncila don Živko Kustić o komentaru iz Glasa Koncila kaže:
– Taj slučaj se preko mjere preuveličava. Je li Miklenić prešao granicu, to je uvijek pitanje, no onaj koji je povrijeđen, zadovoljštinu treba potražiti kod glavnog urednika Miklenića, a ne crkvenog poglavara.
Koliko poznaje slučaj, dodaje, to nije bio Miklenićev napad na predsjednika Mesića, nego primjedba, “iako ne sasvim odmjerena”. No, za komentar odgovara njegov potpisnik, a ne kardinal Bozanić, ističe on.

 

Jutarnji list

Datum objave 11.08.2009 07:08

 

 

 

 

 

 

Pilati pile Mesića, ali su katolici uz njega

Piše: Inoslav Bešker


 

Potpuna je neistina da je Katolička crkva u Hrvatskoj protiv predsjednika Stjepana Mesića. O tome postoje aritmetički dokazi, i oni su neopozivi.

U Hrvatskoj je oko 90 posto katolika. To tvrde popisi stanovništva, na tome insistira katolička hijerarhija. Svi ti katolici, uključujući i svećenike među njima, od kapelana do nadbiskupa, čine Božji narod, cjelinu Katoličke crkve.

Stjepan Mesić je dvaput za redom izabran za predsjednika Republike Hrvatske, većinom glasova birača. Očito su za njega glasali većinom katolici, jer je to neizbježno s obzirom na sastav stanovništva. Statistički je vjerojatno da je za njega glasala i većina katolika.

Stjepana Mesića dvaput su na položaj predsjednika izabrali građani Hrvatske, koji su većinom katolici i čine Božji narod jednako kao i nadbiskupi

Dakle, Mesića je izabrala Katolička crkva u Hrvatskoj, njen Božji narod, ali ne u crkvenom obredu, koji predvodi svećenik, nego u demokratskoj proceduri u kojoj je svaki građanin ravnopravan, musliman kao i katolik, novinar kao i kardinal. I u kojemu volja Božjeg naroda, kao sastavnog (a u nas i te kako pretežnog) dijela političke nacije, dolazi jasnije do izražaja.

Sasvim je jasno da ta katolička većina, razasuta po raznim strankama, ne bi glasala za Mesića da ga je smatrala veleizdajnikom.

A ipak ga veleizdajnikom, bez sustezanja, naziva u uvodniku glavni urednik Glasa Koncila. Taj tjednik nije glasilo Katoličke crkve u Hrvatskoj ni Hrvatske biskupske konferencije, njegov je osnivač samo zagrebački Nadbiskupski duhovni stol, tijelo podređeno zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu kardinalu Josipu Bozaniću.

Predsjednik Mesić je izrijekom zahtijevao od hijerarhije Katoliče crkve u Hrvatskoj da se ogradi od te kvalifikacije u Glasu Koncila. Ograđivanja nije bilo.

Ostali prelati mogu reći da se Glas Koncila njih i ne tiče (premda se u svim dijecezama distribuira kao da je to zajedničko glasilo).

Kardinal Bozanić – koji novinarima političkih glasila predbacuje da “sve bacaju na politiku“ – nije se oglasio. Qui tacet, consentire videtur (smatra se da je suglasan onaj tko šuti) – glasi formula prešutnog konsensusa.

Mesić slijedi nauk Kuharića i Ivana Pavla II., a oni koji ga za veleizdaju sada optužuju sami stupaju pod zastavom – Nečastivog

Mesić je na udaru ne zbog onoga što jest (ustavni državni poglavar), nego ponajprije zbog onoga što predstavlja, zbog ideja koje zastupa. Koje je iznio i na obljetnici Oluje, u govoru ništa manje uravnoteženom od homilije monsignora Jezerinca, ali daleko obuhvatnijemu, u kojemu nisu ni izbjegnuta ni prešućena ni mračna mjesta kolektivne savjesti (lako je nabrajati samo lovorike na svojoj strani vrta – ali što je u tom slučaju s ispitom savjesti?).

Nije posrijedi Katolička crkva u cijelosti, vidjeli smo, ali jesu pojedinci u hijerarhiji. Prešutna (ili čak simbolična) podrška vrijeđanju Mesića, uz prešutnu (ili čak simboličnu) podršku Marku Perkoviću Thompsonu – nisu više samo čeprkanje po bazaru slobodnih političkih ideja odnosno estetskih opredjeljenja, nego se uzglobljuju u jasnu orijentaciju: protiv vrijednosti koje simbolizira političar Mesić, za ideje koje simbolizira maestro Thompson (pa i historijski ovjerovljenim pokličem “Za Dom! Spemni!“).

Postavimo stvari sasvim jasno: tko svjedočenje u procesu za ratni zločin samo po sebi proglašava veleizdajom, tko veleizdajom smatra predaju dokumenata legalnom sudu, ozakonjenome i hrvatskim ustavnim zakonom – jasno se i neopozivo svrstava na stranu ratnog zločina motiviranoga “razularenim nacionalizmom“ (citiram Ivana Pavla II.), jasno se i neopozivo opredjeljuje protiv pravne države, izjašnjava se za Hrvatsku temeljenu na zločinu protiv čovječnosti, za Hrvatsku kriminala i laži. Za Hrvatsku sazdanu na onome od čega nijedan dostojan katolički ispovjednik ne bi odriješio niti jednog grešnika dok se za takve strahote ne bi pokajao i skrušeno zavjetovao da ih nikada više neće činiti.

Pozivati i poticati druge na grijeh, na prljanje ruku, održavajući vlastite ruke formalno čistima – pilatovska je rabota. Ako moj dragi kolega Ivan Miklenić želi s te strane ući u Vjerovanje – na dobru je putu.

To podjednako vrijedi i za onu gospodu u hrvatskoj katoličkoj hijerarhiji koja sada – mišlju, riječju, djelom ili propustom – peru ruke od prozivanja predsjednika Republike, izabranoga glasovima katolikâ, kao veleizdajnika zato što nije zatajio podatke i dokumente o grijehu (makar to pretpostavljalo i osudu ponekog grešnika).

Grijeh se osuđuje (i) zato da se ne ponovi. Kardinal Kuharić je neke specifične grijehe osudio unaprijed, da se ne dogode: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!“ – rekao je tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije prije točno 18 godina na ruševinama crkve sv. Lovre u Petrinji.

Mesića nazivaju veleizdajnikom u ime i na korist onih koji su pogazili Evanđelje kako ga je istumačio kardinal Kuharić, koji su se svrstali na stranu Zmaja, dakle Sotone, ako je vjerovati Kuhariću.

I to pripada u slobodu izbora, nema sumnje, ali imajte obraza, poneka velečasna gospodo, pa recite jasno: zaogrnuti Božjim ornatima slavimo one koji su gazili Evanđelje, stupamo pod zastavom Nečastivoga, slijedi nas, hrvatski katoliče, a na onoga tko nas s tog puta odvraća pljuni kao na veleizdajnika sotonske Hrvatske.

Tako bi bilo suviše lako. Pogotovu pošto je katolička Hrvatska dvaput izabrala Mesića za predsjednika, pa i pošto je pomogao pravnom poretku, na liniji Evanđelja, protiv Zmaja. Lakše je igrati se Pilata.“

Tjedan od Poncija do Pilata se nastavlja u ozračju ljubavi prema bližnjemu svome.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s