VATIKAN: LJUBI POLITIKU I ILEGALCE KAO SEBE SAMOG

Djelovanje Vatikana na politiku Italije nije novost. Novošću možemo proglasiti vijest da Kongregacija za nauk vjere piše nove zakonitosti – Biblija nije dovoljno poučna u teološkom smislu, pa se pišu praktične nadopune – inkvizicijske mjere u stilu ljubi bližnjega svoga politički i kako ti odgovara – igraj igru šaha – pomozi-odmozi. Cilj opravdava sredstvo. Irreverent impiety pod naslovom Vatikan i rasni zakoni donosi slijedeći tekst:

„Novinar talijanskog dnevnog lista Il Corriere della Sera Sergio Luzzato napisao je zanimljiv članak o vezi između Vatikana i Mussolinijevog režima.  Prije nego što neki teocon intelektualac započne s rantanjem o pristranosti spomenutog lista; valja samo napomenuti da je Corriere della Sera godinama poznat kao list (desnog) centra, stoga isprika o ljevičarskokomunističkomasonskoj uroti odmah pada u vodu. Slijedi prijevod članka:
Pio XI i afrički rasizam
Godine 1937. papa Pio XI podržao je uvođenje Zakona kojim se zabranjivao odnos između Talijana i afričkih žena
“Dan vjere” nije samo ostao zapamćen dugo godina, već je njegovo obilježavanje ostavilo duboki trag u tijela i ruke talijanskog stanovništva. Kao odgovor protiv odluke Društva Naroda o uvođenju sankcija protiv Mussolinijevog režima zbog napada na Etiopiju, dana 8. prosinca 1935. god. talijanski su parovi bili pozvani da daju svoju podršku fašističkom “ratnom podvigu” u Africi na način da se Domovini donira što više zlata. Donacija zaručničkih i bračnih prstena bila je potrebna radi pokrivanja ratnih troškova. Inicijativa je doživjela velik uspjeh – u samome Rimu je tada bilo prikupljeno više od 100 tisuća zlatnih prstenova. Među prvima koje su poklonile državi svoje vjenčane prstene bile su kraljica Elena i donna Rachele – koje su ponosno dale svoje zlato u zamjenu za željezne prstene. Katolička Crkva aktivno je sudjelovala u kampanji skupljanja zlata, i to putem pastirskih poslanica te propovijedima i dijecezanskim listovima u kojima je većina klera prihvatila režimske slogane fašističke propagande. Dana 4. prosinca, dva tjedna prije obilježavanja Dana vjere, Mussolini je svojim prefektima izdao naredbu da Katoličkoj Crkvi izraze zahvalnost u ime fašističke vlade zbog aktivnog sudjelovanja u toj inicijativi. Podrška Crkve bila je tim više poželjna i dobrodošla s obzirom je za većinu Talijana vjenčani prsten ujedno predstavljao i znak duhovne veze s Katoličkom crkvom. Riječ je o materijalnom simbolu sakramenta, o podsjetniku na počinjeno zavjetovanje pred oltarem Crkve. Katolička se javnost masovno priključila Mussolinijevoj ratnoj kampanji u Africi, tim više što se vojna intervencija u Etiopiji tada tumačila kao svojevrsni spoj između starorimske slave i misionarske zadaće pokrštavanja nekršćanskih naroda. Vojska iz Littoria obećavala je da će uspostaviti “la fede romana” (prij. rimsku vjeru) svim “neciviliziranim plemenima”. Cilj tog “križarskog rata” bio je, znači, uspostavljanje imperijalističke vlasti u ime fašizma te “univerzalnost katoličke vjere”. Arhivski dokumenti koji su vezani uz pontifikat pape Pia XI dostupni su od 2006. godine, a od te godine na ovamo pojedini su povjesničari pokušali pomutiti jasno i utemeljeno činjenično stanje koje dokazuje bliskost između Crkve i Duceovog režima. Jedna od tih je bila i Lucia Ceci, profesorica suvremene umjetnosti sa rimskog sveučilišta Tor Vergata, koja je na temelju dostupne dokumentacije donedavno tvrdila kako su papa Pio XI i Sveta Stolica uporno pokušavali zaustaviti Mussolinijev ratni pohod. Pio XI se navodno obratio Mussoliniju privatnom poslanicom u kojoj ga je praktički molio da odustane od napada na Etiopiju. Iako je u više navrata tražio od Ducea da odustane od intervencije koja bi dovela domovinu “u stanje smrtnog grijeha”, papa Ratti ipak nije predao svoje pismo fašističkom diktatoru. Pojedini pripadnici vatikanske hierarhije reagirali su na Mussolinijev govor održan 3. listopada 1935. Primjera radi, msgr. Domenico Tardini – koji je ujedno sastavio na grubo navedenu papinu poslanicu – izrazio je svoje gađenje prema “ratobornom i zanesenom kleru”. S druge strane, Vatikansko državno tajništvo (Segreteria di Stato) objavilo je dana 30. studenog direktivu koja je pozivala svećenstvo da se na Dan vjere njihovi govori ograniče isključivo na molitve, bez ikakvih izjašnjavanja i izražavanja stavova glede (cit.) “prava i pravednosti Mussolinijeve vojne intervencije”. No, Lucia Ceci odlučila je iznijeti u javnost dokumente koji su do sada bili čuvani u strogoj tajnosti, a koji se odnose na drugu polovicu 1937. god. U srpnju ‘37, godinu dana nakon okupacije Adis Abebe, papa Pio XI iskoristio je priliku da Katolička crkva uvede malo reda u talijanskoj vojsci. Naime, Duceovi vojnici i koloni često su imali prisne odnose s tamošnjim ženskim stanovništvom (tzv. “faccette nere”), stoga su fašistički dužnosnici smatrali kako je potrebno uvesti regulativu na rasnoj osnovi kojom bi se stalo na kraj toj praksi. Na inicijativu tadašnjeg Ministra kolonije Alessandra Lessonea, režim je usvojio tzv. “Legge sul madamato” (prij. Zakon o miješanim brakovima; madameto označava vezu između europskih bijelaca i žena iz osvojenih područja, odnosno kolonija), kojom se de facto kažnjavao svaki ljubavni odnos između pripadnika talijanske vojske i afričkih žena. Godine 1937. Ministar Lessona obratio se vatikanskom nunciju u Italiji msgr. Francesco Borgongini Duca radi dobivanje podrške od Svetog oca. Obrazloženje: spriječiti da se bijela rasa pomiješa s crnom i sprječavanje širenja nove, miješane, rase. Lessona je tvrdio da se “snošajem između bijelaca i crnkinja dobiva rasa koja u sebi nosi najgore slabosti svojih roditelja”. I tako, putem redovnih vatikanskih procedura, pismo Ministra Lessone stiglo je do pape. Pio XI obavijestio je prefekta Kongregacije sakramenata te kardinala Domenica Joria, koji je na zahtjev pape dana 24. kolovoza 1937. sastavio zapanjujuće mišljenje koje nema nikakve veze s katoličkim naukom. U mišljenju stoji da se (cit.) putem svojih misionara “Vatikan mora zalagati, u skladu s kanonskim pravilima, za čistoću rase. Potrebno je spriječiti stvaranje miješanih parova zbog očuvanja mudrih zdravstveno-društvenih čimbenika unutar Države; zbog nepriličnosti crno-bijelih parova, te poradi značajnih moralnih manjkavosti koje mogu proizaći iz njihovog potomstva.” Papa je prihvatio taj dokument, te je isti bio proslijeđen svim vatikanskim izaslanicima diljem Italije dana 31 kolovoza 1937. god.
Lessona je, naravno, bio oduševljen papinim priznanjem, te je tom prilikom pozdravio “mudre odluke Svete stolice”. Pronađeni zahvaljujući istraživačkom radu prof. Lucie Ceci, ti su dokumenti izvučeni iz prašine vatikanskog arhiva; no ovdje je riječ o samo jednom od mnogih dokaza koji nude povijesno svjedočanstvo o upitnim odnosima između rasističkih režima i Vatikana.
Izvor: Corriere della Sera

  
Pokazati bližnjem kolika je ljubav prema njemu može se i vjerom u – vlastite vjernike:

Slobodna Dalmacija

11.06.2009. | 20:25

čak 20 posto vjernika okrenulo leđa talijanskom premijeru
nina kljenak
Katolici kaznili Berlusconija
„Istraživanja vatikanskih medija pokazuju da je čak 20 posto katolika okrenulo leđa Berlusconijevoj stranci desnog centra Narod sloboda (Pdl) na posljednjim izborima za europarlament.
“Masovna apstinencija građana na ovim izborima, uz broj glasova za Pdl znatno manji od predviđenog, rezultat su posljednjih Berlusconijevih afera, te načina na koji (ni)je reagirao na njih“, piše vatikansko službeno glasilo „Osservatore Romano“.
Veliki broj katoličkih birača koji su tradicionalno glasovali za Pdl ovaj su put izabrali stranku kršćanskih demokrata UDC na čelu s Pierom Ferdinandom Casinijem. Sudeći po pisanju vatikanskih medija “o najboljim odnosima s talijanskom vladom od Drugoga svjetskog rata“, kako se izrazio papa Benedikt XVI. misleći pritom na odnos Svete Stolice i vlade Silvija Berlusconija, nadvili su se tamni oblaci.
Razlog mnogobrojnim kritikama koje s druge strane Tibera stižu Berlusconiju i njegovim suradnicima je premijerov razuzdani privatni život koji već danima puni stranice talijanskih i svjetskih medija.
Naime, Katolička crkva Berlusconijevoj je vladi pružala podršku upravo zato što Cavaliere zastupa konzervativni program, barem javno. Privatno je, eto, podbacio, pa vatikanski velikodostojnici ne namjeravaju zatvoriti jedno oko na njegovo dokazano druženje s maloljetnicama i veoma mladim ženama (i ne samo njegovo, budući da je prosjek godina muških gostiju na zabavi u njegovim vilama 65, a ženskih 20), prepucavanje preko medija s bivšom suprugom Veronicom Lario (koju Berlusconi krivi za sve) i oporbom, pretvaranje državnih zrakoplova u privatne kočije za razvoz mladih gošća i slično. Čini se da je sve ovo za Vatikan jednostavno previše.
Primjerenije pjevaču
Golem uspjeh postigla je ultradesničarska stranka Sjeverna liga, što je opet razlog zabrinutosti u Svetim palačama. Stalni vatikanski promatrač u Vijeću Europe, msgr. Aldo Giordano kazao je za Radio Vatikan da ga “brinu programi europskih ekstremno desnih stranaka, koje su znatno ojačale, a to su stupanje na snagu zakona koji su protiv imigracije, zatim jačanje nacionalne svijesti, što, kako u Italiji nerijetko vidimo, dovodi do epizoda ksenofobije i slično“.
Zanimljivo je to da je Sjeverna liga, odnosno regionalni pokret, otvoreno neprijateljski nastrojen prema Europi, ostvario 6 posto više glasova s obzirom na rezultate izbora iz 2004. godine. Berlusconija su otvoreno napali i katolički tjednici „Avvenire“ i „Famiglia Cristiana“ zbog „slučaja Noemi“.
Kako se bilo tko, a ne prvi ministar jedne zemlje uopće može dovesti u sličnu situaciju, pitaju se komentatori katoličkih listova. Nije se suzdržao ni istaknuti vatikanski kardinal Waltet Kasper, koji je još prije mjesec dana njegovo ponašanje vezano prvo za razvod, a poslije za seks skandal ocijenio „pretjeranim i primjerenim pjevaču, a ne šefu vlade“.

Sve koji su ilegalni (nisu odani vjernici svete Kongregacije za nauk vjere) odmah u državne zatvore – to je jeftinije od svojih zatvora. Oni nisu zaslužili ljubav bližnjih crkava jer terete siromaštvom proračune Svete Stolice u vidu opasnosti od kriminala – čista rasa i poslušnost učenju Rimokatoličke crkve nauk je čistunstva po Bibliji i stričevima. Borba ilegalaca za vlastiti opstanak je prvorazredan kriminal i u domicilnim državama emigranata ne postoje crkve koje će savjetovati i pomoći. Vatikan nema strpljenja za takve tričarije a politika Italije se ne bi trebala baviti milošću u smislu samaritanske ljubavi. Zlatne riznice odolijevaju zubu vremena, a živa bića ne trebaju pokroviteljstvo učenja Isusa Krista – Crkva ima svoju teološku kongregaciju za nauk i obranu stečenih tekovina revolucije protiv izvornog Isusova nauka u okvirima rimskog imperija – imigrantima zatvor, a sloboda se jamči vjernošću nepogrešivom? Sve se to proglašava šalom po načelu prilagodljivosti reakcija javnosti – jer šaljivost dobro utječe na raspoloženje onih koji nemaju brige oko toga što će sutra jesti.

Slobodna Dalmacija
nina kljenak

29.07.2009. | 11:16
talijanski ministar unutarnjih poslova odgovorio na papinu kritiku kontroverznog zakona o imigrantima
"Sveta Stolica bi ilegalce u zatvor"

clip_image001_0012

AFP PHOTO

“Zakonodavstvo Svete Stolice predviđa zatvor za ilegalne imigrante. Mi smo bolji od njih pa ih kažnjavamo samo novčanim kaznama”, rečenica je talijanskog ministra unutarnjih poslova Roberta Maronija koja je izazvala polemike između Italije i prozvanog Vatikana.
Papa Benedikt XVI. i njegovi suradnici već su u nekoliko navrata kritizirali kontroverzni zakon koji je izglasala talijanska vlada, prema kojemu strancima bez dokumenata prijete prvo novčane kazne od 5 do 10 tisuća eura, a zatim i zatvor od 6 mjeseci do 3 godine.
Sveta Stolica vidi ovaj zakon kao poticaj za kriminal, uz potpuno odustajanje od pokušaja integracije imigranata u zajednicu. Maroni je Crkvi, oporbi i članovima vlastite koalicije Narod sloboda koji se nisu složili sa zakonom poručio da “nije Hitler koji donosi rasističke zakone”, te da je “Italija reagirala na najbolji mogući način u trenutku u kojemu joj je Europska unija okrenula leđa” u vezi s imigracijskim valom, kazavši da se snađu sami.
Vatikan, kojemu u posljednje vrijeme nije mila vladajuća koalicija desnog centra Silvija Berlusconija (što je Sveti Otac potvrdio odbijajući primiti Cavalierea na audijenciju nakon završetka samita G8 u L’Aquili), nije ostao nijem na Maronijeve komentare.
“Koliko ja znam, u Vatikanu ne postoje zatvori prepuni ilegalnih imigranata, pa bih želio čuti da Maroni objasni odakle mu to. Očito je riječ o šali, vrlo neukusnoj”, kazao je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice otac Federico Lombardi.
“Postoje zakonske norme još iz 1929. godine koje predviđaju neka pravila vezana uz dozvolu ulaska i boravka u Vatikanu. Neka ponašanja predviđaju i određeno oduzimanje osobne slobode, ali to nije vezano uz imigrante. Postoje i zatvori još iz vremena najranijeg kršćanstva, ali unutra nema nikoga”, tvrdi predsjednik vatikanskog suda profesor Giuseppe dalla Torre.
Borba protiv imigranata tema je o kojoj se u Italiji ne prestaje razglabati već godinu i pol. Naime, to je jedna od najvećih programskih odrednica koje je Berlusconi isticao u svojim predizbornim obećanjima i na temelju čega je i pobijedio.
Tada je, međutim, ministarstvo unutarnjih poslova povjerio Maroniju, jednom od čelnika ksenofobne ekstremno desničarske stranke Sjeverna liga koji povlači drastične poteze kada je riječ o strancima, pa Berlusconiju to Crkva nikako ne prašta.“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s