KRIZA STADA KROZ UČENJE CRKAVA

Strah vlada Hrvatskom. Strah od gubitka zaposlenja, identiteta, pripadanja nekome i nečemu. Strah od pripadanja sebi najjači je strah. Pripadamo svojoj duši a ona je naša ljubav. Ljubav je sve. Čemu onda strah? Strah od straha najjači je impuls zatvaranja duše spram Ljubavi. Ljubav spram bližnjega otvara srce razumijevanja. Psihološka ispitivanja pokazuju činjenično stanje koje ima svoj dublji uzrok. Krenimo redom. Ciljani efekt straha izraz je manipulacije masama:

Javno.hr

CILJANI EFEKT

Hrvati žive u strahu i ponašaju se kao stado

“Zašto su Hrvati pojedinačno i kao narod inertni čak i kada je riječ o egzistenciji, odgovaraju sociolog, filozof, psiholog i psihijatar.”
clip_image001_0009

Mladen Starčević, 13.07.09.

“Recesija potresa zemlju, vodeći čovjek, za kojeg je na posljednjim parlamentarnim izborima glasala većina Hrvata povukao se s mjesta premijera, a u prvim danima nove vlade obavlja se drugi rebalans proračuna u četiri mjeseca. Plaće su niske, poduzeća propadaju, zaposlenje je nesigurno, a cijene rastu.
Postoji obrnuti razmjer s obzirom na materijalno stanje i socijalnu svijest. Što su ljudi siromašniji to više vremena posvećuju razmišljanju kako preživjeti i prehraniti obitelj. Ekonomski optimizam dakle vodi do socijalnog optimizma, a strah paralizira ljude

Slaven Letica

Zašto su uz sve to Hrvati, pojedinačno, u organizacijama te kao narod, letargični i rezignirani te se svim mogućim mjerama ne bore za opstanak, upitali smo naše sugovornike, Slavena Leticu, Žarka Puhovskog, Mirjanu Krizmanić te Vladimira Grudena.
"Hrvatsko društvo živi u stanju općeg PTSP-a"
– Postoji obrnuti razmjer s obzirom na materijalno stanje i socijalnu svijest. Što su ljudi siromašniji, to više vremena posvećuju razmišljanju kako preživjeti i prehraniti obitelj. Ekonomski optimizam dakle vodi do socijalnog optimizma, a strah paralizira ljude – rekao nam je sociolog Slaven Letica.
Potkrijepio je tvrdnju i svojim viđenjem ekonomske podjele društva u zemlji: 95 posto građana jedva spaja kraj s krajem, jedan posto čini takozvanu tajkunsku klasu, dok je ostatak dobrostojećih ljudi. Također, problem za Leticu leži i u polumrtvoj etici rada.
– Cijeli koncept ekonomske politike posljednjih 15 godina usmjeren je protiv etike rada. Čak i skupine koje su se mogle organizirati i potaknuti narod na akciju to nisu učinile. Hrvatsko društvo živi u nekoj vrsti općeg PTSP-a. Postoji 300 tisuća ljudi koji su izgubili posao. Mnogima su smanjene mirovine – rekao je Letica. Za opći PTSP on prvenstveno krivi vodstvo, koje nije ponudilo radne ciljeve i mobiliziralo ljude kako bi se ti ciljevi postigli, već svaki dan zaplašuje ljude.
Tu je i hrvatski nacionalni karakter, ističe Letica, koji je na neki način shizofren, te u sebi ima niz elemenata, od sjeverno-europskih do jugoistočnih.
– Nažalost, sve se usmjerava obnovi balkanskog fatalističkog mentaliteta, a potiskuju se zapadni, razvijeni elementi – zaključuje Letica.
Rad je za slabiće?
Da radnom etikom dominira "tradicija hajdučkog otimanja" također smatra profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Žarko Puhovski.
– Tko nije dovoljno jak da za borbu mora radom doći do svega, dakle rad ostaje samo kao rezerva za one koji su preslabi za otimačinu – misli Puhovski.
Za njega je izgubljeno povjerenje u sustav u vrhu piramide problema.
clip_image002_0004Riječ je o tradiciji hajdučkog otimanja: Tko nije dovoljno jak da za borbu mora radom doći do svega, dakle rad ostaje samo kao rezerva za one koji su preslabi za otimačinuclip_image003_0006

Žarko Puhovski

– Nitko ne vjeruje da sustav funkcionira, a to je osnova. Mi smo na žalost na raskrižju postmodernih i predmodernih tendencija, a kod nas je jači i kod nas ostaje negativni dio tih tendencija – kazao je Puhovski.
Povijesni faktori su za njega također odigrali ulogu u ovakvom ‘stanju nacije’ jer se u Hrvatskoj očituje "kombinacija ruralne patrijarhalne svijesti i katoličkog svjetonazora, te totalitarnih političkih sustava".
Treba riješiti i probleme u tri sektora, nastavlja Puhovski. Prvi je primarna socijalizacija u obitelji, drugi sekundarna socijalizacija, koju čini školski sustav koji "odgaja podanike, a ne građane", a treći javni sektor – donošenje odluka i politika. Promjene su nužne u sva tri ključna sektora za oporavak društva, smatra Puhovski, te zaključuje: "U ovoj se situaciji narod u većini ponaša poput stada, koje dozvoljava pa čak i traži da ih netko vodi".
"Treba otpustiti neradnike i lijenčine"
Psihologinja Mirjana Krizmanić ponudila je slično mišljenje:
– Hrvati su zapušteni, ne reagiraju na ništa, pasivni su i obezglavljeni, što je potencirano ostavkom Sanadera. Narod će sad stegnuti remen, što drugo može? Mi možemo lajati, ali nećemo u prosvjed, izaći će se samo ako se ima nešto za postići – tvrdi Krizmanić.
U zemlji se događaju apsurdne stvari, nastavlja Krizmanić, rekavši kako "premijer ima najveću plaću, a odmara se" te kako "postoje agencije koje kontroliraju agencije".
– Treba početi od vrha, smanjiti plaće te otpustiti neradnike i lijenčine – zaključila je Krizmanić.
Panika je uvedena ciljano – Hrvatima se manipulira
No psihijatar Vladimir Gruden zagovara stajalište da svaki Hrvat mora početi sam od sebe i sam odlučivati o svojoj sudbini.
clip_image002_0005Svaki pojedinac ne mora stezati remen kad mu se naredi, nego sam od sebe. Problem je to što se nitko ne želi odricati, jer mu se čini da se odriče u korist nekog drugogclip_image003_0007

Vladimir Gruden

– Svaki pojedinac ne mora stezati remen kad mu se naredi, nego sam od sebe. Problem je to što se nitko ne želi odricati jer mu se čini da se odriče u korist nekog drugog – ponudio je Gruden svoje mišljenje.
Hrvat bi se trebao, nastavio je, zapitati što njega samog čini sretnim, te spoznati da se sreća svodi na duševne vrijednosti, a ne materijalne. Aktualna ravnodušnost u Hrvatskoj za Grudena je psihološki inicirana, i ne leži u materijalnom.
– Ljudi su se odjednom uplašili. Počela je panika i lančana reakcija, a najgore je to što su Hrvati u strahu, a strah je najveći čovjekov neprijatelj. To se radilo ciljano jer onda se može manipulirati ljudima – smatra Gruden.”
Manipulacija masama strahom počinje politikom i njezinim produženim rukama – crkvama kao institucijama. Institucije nisu mjerilo sigurnosti istinitosti nauka koji podučavaju, već su jednako podložne recesijskim mjerama, iako to po prirodi stvari ne bi tako trebalo biti. Ispravan nauk je vječan. Ne može biti podložan promjenama u društvenom okruženju i fluktuacijama osobne i kolektivne svijesti. Nešto što je istinito nije podložno suprotnosti – laži. Nije podložno materijalnim kolebanjima. Kriza sustava trese crkve – tema je o kojoj smo već pisali. Ona opetovano izranja iz moralne krize društva i pokazuje da identifikacija s vanjskim sustavima moći (institucijama kao što su crkve npr.) neminovno u početnoj fazi donosi recesiju temelja učenja kroz vanjske, pojavne oblike, a to su prvenstveno sami učitelji nauka o kojem je riječ. Pogrešan nauk posljedično najprije pogađa onoga koji ga prenosi, iako to u početku tako ne izgleda:

Slobodna Dalmacija

14.07.2009. | 18:32

vatikan 2008. zaključio s gubitkom od milijun eura
Kriza trese Crkve: i biskupe otpuštaju

 

Piše nina KLJENAK

„Globalna svjetska i ekonomska kriza ne pogađa samo tvrtke, banke, obitelji, nego jednakom snagom nagriza i duhovne organizacije, i to diljem svijeta.

Vatikan je 2008. godinu zaključio s gubitkom od milijun eura, a nevjerojatno negativnoj godišnjoj bilanci razlog je i smanjeno davanje priloga vjernika. Anglikanska crkva isto grca u krizi kao i Katolička, međutim ona se odlučila na drastične poteze­ – najavljuje zatvaranje biskupija i otpuštanje biskupa. Generalni sinod engleske crkve, odnosno zakonodavno tijelo te crkve, prije dva dana sastalo kako bi se velikodostojnici dogovorili što i gdje rezati.

 – Anglikanski kler – pišu britanski listovi “Times” i “Guardian”, morat će razmotriti jedan od najvažnijih dokumenata koje su pripremili svećenici Bradfordske biskupije. U njemu jasno piše da je tijekom 2008. godine potrošeno 7,3 milijuna sterlinga na “usputne biskupske troškove”, a čak 14,5 milijuna sterlinga otišlo je u džep biskupskim vanjskim suradnicima i savjetnicima.

Britanski listovi donose i fenomen koji se već širi i u Katoličkoj crkvi, a riječ je o tome da vjernici “zatvaraju kesu”. “Prošle godine vjernici su donirali svojim biskupijama 4,4 milijuna sterlinga, čak dva milijuna manje nego 2007. godine”, piše “Times”.

Sudeći prema pisanju tih dvaju listova, zatvaranje prijeti Bradfordskoj, Riponskoj, Leedskoj, Sheffieldskoj, Peterbourghskoj i Wakefildskoj biskupiji. U tom slučaju, sve više moći će se koncentrirati u rukama duhovnog vođe Anglikanske crkve, canteburryjskog biskupa Rowana Williamsa. Anglikanska zajednica u svijetu broji 70 milijuna vjernika.

Reforma koju upravo razmatra Generalni sinod nikako se ne sviđa britanskom premijeru Gordonu Brownu. Idilični odnosi između Browna i Williamsa prekinuti su kada je u prosincu prošle godine anglikanski nadbiskup usporedio vladu Gordona Browna s Trećim Reichom.

Predbacio mu je da je njegov plan u doba financijske krize katastrofalan jer pogađa najranjivije u društvu, odnosno taktikom povećanja potrošnje građana i podizanja kredita siromašnima prijeti još veće siromaštvo.“

Jutarnji list

Žene plaćaju cijenu patrijarhata Crkve

Piše: Darko Pavičić, 19.04.2007.


 

 

U Hrvatskoj je na snazi patrijarhat u suvremenom obliku. To je forma hijerarhije spolova u kojoj su žene sustavno zapostavljane

ZAGREB – U Hrvatskoj vlada privid zadovoljstva žena njihovim položajem, a teolozi i hijerarhija ignoriraju aktualnost rodne tematike i postoji tendencija da se svi rodni problemi svedu na problem laikata u cjelini, tvrdi sociologinja s. Rebeka Anić u razgovoru za vjerski portal kriz-zivota.com, gdje govori o lošem položaju žena u Crkvi i društvu. Kod nas, primjerice, kako kaže, prevladava slika redovnice vezane uz crkveno domaćinstvo, a slika redovnice kao pastoralne djelatnice uglavnom još nije probila u svijest ljudi.
– Možda je to i stoga što su redovnice i kao pastoralne suradnice uglavnom bile pomoćno osoblje, dotično, da su uz vjeronauk – uglavnom u nižim razredima osnovne škole – pospremale crkve pa su ljudima ostale u sjećanju više s metlom u ruci, nego kao katehistkinje ili orguljašice, premda su za te službe bile obrazovane – kaže s. Rebeka Anić.

Dodaje da sama Crkva, primjerice, još uvijek ustrajava na rodnom modelu “komplementarnog polariteta”, tj. poima muškarce i žene kao “dva pola jednog cijeloga ljudstva, dva pola koja se međusobno nadopunjavaju”.

– Takav model u životu uvijek znači ograničavanje, kako u životu muškaraca tako i u životu žena: upućivanjem na javni život i svijet rada pridonosi se otuđivanju muškaraca iz obitelji; definiranjem žene na temelju njezine prirodne uloge majčinstva s jedne strane sužava se život žena na obitelj i roditeljske uloge i s druge strane u društvu joj se pripisuju uloge koje se manje cijene i koje vode do feminizacije slabije plaćenih zanimanja i u konačnici do feminizacije siromaštva – tvrdi ona. Dodaje da Crkva o tome malo vodiračuna, a razlog tome opet nije briga za žene nego “strah od gubitka granica između žena i muškaraca, u konačnici, strah od homoseksualnosti, transseksusalnosti itd”.

– Cijenu opet najviše plaćaju žene. Postoji rodni model ‘uzajamnosti’ koji bismo bez straha mogli zastupati, jer se u tom modelu ističe vrijednost ljudske osobe (a osoba je ukršćanstvu itekako važna!), koji ne niječe spolnost, ali nema potrebu spolne stereotipizacije cijeloga ljudskog života – kaže s. R. Anić, tvrdeći da je u Hrvatskoj na snazi patrijarhat u suvremenom obliku.

clip_image004_0002Žene u Hrvatskoj nisu dvostruko već trostruko opterećene (rad, obitelj, ”siva ekonomija”) i zbog tolike preopterećenosti ne mogu aktivno sudjelovati u političkom i društvenom životu. Plaće su žena do 20 posto niže od plaća muškaraca. Žena je više među nezaposlenima, žene se pri zapošljavanju češće pita o njihovom obiteljskom statusu i ukoliko imaju obitelj to se smatra negativnim, dok je za muškarca to pozitivna datost

– Patrijarhat ne mora značiti samo vlast očeva već, općenito, vlast muškaraca, sustav društvenih struktura u kojemu muškarci podjarmljuju i iskorištavaju žene. To je forma hijerarhije spolova u kojoj su žene sustavno zapostavljane. Činjenica je, pak, da žene u Hrvatskoj još nisu posve ravnopravne.

Još teret domaćinskih poslova snosi žena – kaže ona i drži da “model komplementarnog polariteta, primjerice, kojim se u Crkvi još uvijek tumače rodni odnosi, nije simetričan, već asimetričan i podložan je trajnoj opasnosti da se ženu tumači u odnosu na muškarca, kao ‘drugu’, a time i manje vrijednu”. – Ako je manje vrijedna, lakše joj je dati otkaz, dati joj manju plaću, lakše ju je tući itd. – rekla je s. Rebeka Anić.”

Ređenje žena

S. Rebeka Anić nije se htjela upuštati u podulje tumačenje zašto Crkva ne dopušta ređenje žena. – Reći ću samo kratko da je suvremenom čovjeku teško objasniti da se ne radi o rodnoj diskriminaciji kad se nekome samo na temelju njegova spola nešto prijeći. A žene ne mogu biti svećenice samo zato što su žene – kaže ona.

 

Križ života, 14.07.2009.godine

 

VATIKAN ZAUSTAVLJA LIBERALIZACIJU ČASNIH SESTARA
Slovenski kardinal istražuje američke časne sestre

 

Sveta Stolica trenutačno provodi apostolsku vizitaciju među časnim sestarama u SAD-u, a mnoge američke redovnice tvrde da je glavni motiv koji stoji iza istrage o duhovnom stanju u njihovim redovima nastojanje da ih se disciplinira jer su se nekim svojim potezima i životnim navikama, tvrde u Vatikanu, udaljile od učenja Katoličke crkve.

Apostolska vizitacija, što je termin za jednu vrstu “inspekcije” koju Vatikan provodi na razini neke države ili biskupije, dolazi u vrijeme kada je mnogo američkih redovnica prestalo nostiti redovničke habite, napustilo samostane kako bi živjele samostalno, te se angažiralo u akademskom životu i raznim sekularnim humanitarnim udrugama, piše Jutarnji list.

Takva “liberalizacija”, tvrde neki mediji, počela je smetati rimskoj kuriji, pa je tako slovenski kardinal Franc Rode, predstojnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, prigodom prošlogodišnjeg posjeta Sjedinjenim Državama govorio o redovnicama “koje su odabrale put koji ih vodi od Crkve”.

Upravo je Rode vatikanski dužnosnik koji je naredio apostolsku vizitaciju među američkim redovnicama, čiji se broj u zadnja četiri desetljeća smanjio sa 180.000 na 60.000. Apostolsku vizitaciju vodi majka Mary Clare Millea, predstojnica reda Apostola svetog srca Isusova, koja se već susrela sa 127 čelnica ženskih katoličkih redova koji djeluju u Sjedinjenim Državama, a oko 50 ih joj je odgovorilo pismima.

Trenutačno majka Millea priprema upitnike koje će poslati u svaki od ukupno više od 300 redova koje istražuje, te priprema tim istražitelja koji će te redove obilaziti, pri čemu bi ova prva faza vizitacije trebala biti gotova do 2011., piše Jutarnji list.

"Ovo je prigoda da utvrdimo živimo li ono na što smo pozvani", rekla je voditeljica vizitacije. Rezultati vizitacije mogli bi u nekim slučajevima za posljedice imati promjene u redovima. Međutim, pojedine američke redovnice, poput sestre Sandre M. Schneiders, profesorice na Jezuitskoj teološkoj školi u Bereklyju, misle kako je riječ o pokušaju da ih se vrati u samostane i natjera ih da budu angažirane isključivo u katoličkim ustanovama.

"Bojim se da u nama vide samo crkvenu radnu snagu, dok mi pokušavamo živjeti život potpune predanosti Isusu, iz čega dolazi naša zauzetost za čovječanstvo. Ove dvije vizije su jako udaljene jedna od druge", rekla je sestra Schneiders.

Biskupi intervenirali zbog reikija

Da dio katoličkih ženskih redova poseže za duhovnim vrijednostima nespojivim s kršćanstvom, pokazuje i podatak da su američki biskupi morali intervenirati nakon što je u nekim katoličkim bolnicama i rehabilitacijskim centrima postala raširena upotreba reikija, tehnike liječenja duhovnim metodama nastale u Japanu.

Pojedine američke časne sestre tu su neznanstvenu i nekršćansku tehniku prigrlile s oduševljenjem, prenosi Jutarnji list.“

Da li stvarno želimo doći do izvora same istine? Kao što vidimo, ne trebaju nam prenositelji izvornog znanja. Crkve ni same ne znaju što je Istina – iz njihovih pera to je manipulacija masama prenošenjem iskrivljene istine. Laž uvijek manipulira svima kojih se ona dotiče. Maknemo li se iz kruga manipuliranih otkrit ćemo da nas kriza ne može dohvatiti – kriza je STRAH. Strah od Istine, najjači je strah. Istina nije crkveno učenje. Ono nas dovodi u stranputicu koja se zove patnja. Istinska Ljubav nema patnje. Ljubav je poštivanje bližnjeg svog kao sebe sama. Što nam to govori? Ne trebamo nikakve vanjske forme i mišljenja – stado straha zamijenimo stadom – ljubavi.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s