PODRIVANJE KATOLIČANSTVA

Podrivanje katoličanstva

http://ns1.vjesnik.com/Html/1998/12/29/Gledista.htm

Vjesnik, 29.12.98.

Unutar austrijske Crkve došlo je do dubokih podjela koje uzrokuju osipanje broja vjernika i pad autoriteta Crkve/ Tzv. reformatorska struja svojim zahtjevima za promjenama ponajprije ugrožava autoritet Pape i Vatikana


C
ARL GUSTAF STRÖHM

Tri dana prije Božića, papa Ivan Pavao II. primio je vatikanskog nuncija u Beču, nadbiskupa Donata Squicciaronija. Tema prilično duge audijencije je bila kritično, čak i katastrofalno stanje u Katoličkoj crkvi u Austriji. Papa već duže vrijeme s velikom zabrinutošću prati negativne trendove, ne samo u austrijskoj hijerarhiji, nego i u redovima austrijskih vjernika (točnije rečeno: nevjernika).
Broj istupa iz Crkve je već godinama u porastu. Broj katolika, koji redovito posjećuju misu ili bogoslužje, u padu je. Takav slijed događanja ima dramatične posljedice, primjerice u austrijskom glavnom gradu, gdje se nekoliko dragocjenih baroknih crkava nalazi u raspadajućem stanju zbog negativnog utjecaja smoga i velegradskog zagađenog zraka. No, broj članova crkvenih općina smanjio se do te mjere da Crkva, za razliku od prošlih vremena, više nije u stanju financirati obnovu tih objekata, pa mora tražiti pomoć od austrijske države.
Međutim, duhovno stanje unutar austrijskoga katoličanstva je možda još dramatičnije. Prije nekoliko dana je objavljeno demoskopsko istraživanje na »reprezentativnom« prosjeku Austrijanaca. Rezultat je bio upečatljiv: ipak se radi o izrazito katoličkom narodu, koji je donedavno bio poznat po svojoj pobožnosti, a koji danas smatra da im Crkva »nije potrebna« i da, ako još i vjeruju, mogu komunicirati s Bogom bez posredništva Crkve ili svećenika. U »carskom« Beču, koji je pun divnih crkava, većina novorođene djece se više ne krsti. Katolička hijerarhija, koja je još nakon Drugog svjetskog rata uživala znatan autoritet kod naroda, danas, kako pokazuje istraživanje, gotovo da i ne uživa ugled kod običnih ljudi. Sve o čemu su veliki neprijatelji Crkve u prošlim vremenima, nacionalsocijalisti i komunisti, mogli samo sanjati (primjerice slom »klerikalizma« i isključivanje Crkve iz društvenog života), ispunilo se bez progona ili neposrednog političkog pritiska. Nasuprot tome, dok je Hitler progonio katoličanstvo, sloga i povezanost među katolicima bila je tako snažna da su nacionalsocijalisti morali čak i odustati od nekih »antiklerikalnih« mjera.
»Austrija je danas u stvari poganska zemlja«, rekao je nedavno jedan od (već rijetkih) »konzervativnih« katoličkih dužnosnika. Crkva više nije u stanju uvjeriti svoje članove (i još manje nečlanove) da trebaju slijediti zapovijedi i, primjerice, odustati od ubijanja nerođenog djeteta. Broj pobačaja u redovima katoličkih žena je vrlo visok. Većina žena više ne sluša moralne i vjerske opomene ni Svetoga Oca niti mjesnog pastira. I na području seksualnog ponašanja vjernika Crkva je na neki način izgubila bitku s potrošačkim, permisivnim (tobože »sve« dopuštajućem) društvu današnjice.
Taj raskorak između »teorije« vjere i »prakse« socijalno-liberalnog društva, gdje je tobože sve moguće, barem dok čovjek ima dovoljno novca, doveo je do konfrontacija i borbe unutar same Crkve. Austrijski episkopat nalazi se danas u dubokom razdoru. Austrijska biskupska konferencija podijeljena je u dvije, možda čak i tri struje koje se međusobno napadaju u javnosti putem medija. Na jednoj je strani »konzervativna« struja koja smatra da u današnjim teškim vremenima Crkva mora čvrsto ostati na svojim pozicijama i da vjernost prema Rimu i osobito prema Papi mora biti osnovni zakon. Tu struju predvodi biskup donjoaustrijske dijeceze Sankt Pölten Kurt Krenn. Na drugoj strani okupljaju se svećenici i biskupi koji smatraju da se Crkva mora ipak prilagoditi suvremenim strujama. Ovi biskupi često osjećaju pritisak takozvane javnosti i različitih organizacija katoličkih laika. Neki biskupi misle da treba popustiti pred pritiskom i tako dobiti novi manevarski prostor, ili čak i novi ugled, za katoličanstvo.
Zanimljivo je, svakako, da je »borba za vlast« u Crkvi počela s različitim zahtjevima, koji bi, ako bi se ispunili, srušili dosadašnju strukturu katoličanstva. U različitim katoličkim organizacijama i udrugama zadnjih godina je prevladavao utjecaj takozvanoga »lijevog katoličanstva«. Još kad je papa Ivan Pavao II. prvi put posjetio Austriju, katolička omladinska organizacija konfrontirala se sa Svetim Ocem, zahtijevajući da se Crkva »demokratizira«. To bi svakako značilo slabljenje ili čak ukinuće autoriteta Vatikana.
U međuvremenu, »laičke snage« organizirale su »crkveni plebiscit«, tražeći »modernizaciju« Crkve. Ciljevi su: ukinuće celibata (zabrana ženidbe) katoličkih svećenika i demokratizacija pri izboru biskupa; katolički bi vjernici dobili pravo birati svog pastira. To bi značilo lišiti Papu njegova autoriteta i moći. U srži takvih projekata nalaze se nerijetko »profesionalni katolici«, tj. dužnosnici različitih katoličkih udruga i organizacija. Većina vjernika gleda manje ili više apatično na te pojave.
Za vrijeme nedavnog zajedničkog (ad limine) posjeta austrijskih biskupa Rimu, došlo je do otvorenog sukoba. Generalni vikar (pomoćnik) predsjednika Austrijske biskupske konferencije, nadbiskupa Christopha Schönborna, tražio je javno smjenjivanje »konzervativnog« biskupa Krenna. Napadnuti biskup uzvratio je podatkom da su ostali biskupi manipulirali zajedničkim izvješćem o stanju u austrijskoj Crkvi. To je izvješće bilo namijenjeno Papi i Krenn je tvrdio da ga on nikada nije potpisao. »Moraju biti ušutkani!«, rekao je biskup Krenn – i mnogi su nazočni mislili da je aludirao na ostale članove Biskupske konferencije.
Zaista, napad na Krenna je prikriveni napad na Papu i na autoritet Vatikana. Katolički ljevičari jedva čekaju da ovaj papa napusti scenu i da na njegovo mjesto možda dođe »progresivni« nasljednik. No, Ivan Pavao II. je demonstrativno podržao biskupa Krenna iz St. Pöltena. Ostali austrijski biskupi su dobili predbožićni ukor.
Stari Ivan Pavao zna da, ako se jednom otvori brana, nema više zastoja. Crkva mora braniti svoje temelje i načela – inače više nije Crkva. To, svakako, nije jednostavna zadaća.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s