Crkva ima drukčiju sliku stvarnosti

Vjesnik

30.11.2001.

Crkva ima drukčiju sliku stvarnosti

Biskupska poruka bila bi razumljiva i suvisla kad bi biskupi s jedne strane izrazili razumijevanje za obvezu političara prilagođivati se zakonitostima međunarodnoga i globaliziranog tržišta, gdje moraju sa svim teškoćama nastojati isplivati i održati se – i kad bi s druge strane jasno odredili gdje bi trebale biti granice toj prilagodbi / Poruka je propustila pobliže opisati što biskupima znači sintagma »grešne strukture«, pojam koji se javnosti toliko dopao, iako se uopće ne zna tko ga je osmislio i u kojem kontekstu. Zato se ne mogu oteti dojmu da je taj pojam u biskupskim govorima samo zgodna fraza koja je uvijek na mjestu i brzo na raspolaganju kad nedostaje jasnoće misli

http://www.vjesnik.hr/html/2001/11/30/Clanak.asp?r=gle&c=4

ANNA MARIA GRÜNFELDER

Sudeći prema osjetljivim komentarima političara, socijalna je biskupska poruka postigla svoj cilj – uznemirila je samozadovoljne predstavnike moći. Prve reakcije, međutim, ne daju nade da će kritika u kritiziranih izazvati samokritiku.
Oni odgovaraju protuudarcima. Mizerne plaće? Plaće su porasle! Jadne mirovine? I mirovine se povisuju, primatelja socijalne pomoći ima sve više; masa sredstava za socijalna davanja povećava se… Netko ne može živjeti od plaće, od mirovine? U prosjeku su plaće povišene toliko, mirovine onoliko posto.
Dvije strane argumentiraju, ne slušajući se međusobno.
Svaka strana može dokazati da je u pravu, i vjerojatno doista jest – no što primatelj minimalne mirovine ima od prosjeka povišenja, kad se njemu ta svota ne povisuje. Tko se može najesti do sita s prosječnim povišenjem plaća? Hrvati imaju vrlo upečatljivu izreku: Ja meso, ti kupus – u prosjeku jedemo sarmu!
Drugim riječima, svatko ima pravo na svoja iskustva, i nedopustivo je, ali i nemoguće, pobijati ih vlastitim iskustvima, koja su oprečna.
Valja tražiti uskom stazicom kompromisa i razumijevanja
Ne iznenađuje što socijalna poruka biskupa na način, kako biskupi iznose podatke, nije izazvala toliko potrebno razmišljanje, uviđavnost i razumijevanje, nego samoobranu, tvrdokornost i ogorčenost.
Tipična izreka: Onaj koji kritizira neka dokaže da zna bolje.
No, to nitko pametan ne očekuje od biskupa. Crkva nema kompetentnosti za gospodarska, socijalna i pravnopolitička pitanja. Oni su kritičari, i to je svojevrsna funkcija koja ima svoje mjesto. Nitko pametan ne traži od kritičara umjetnosti da bolje pjeva od primadone u operi ili ljepše slika od kritizirana slikara.
Crkva, kad kritizira politiku, ima pred sobom drukčiju sliku stvarnosti, a put do bolje budućnosti valja tražiti zajedno s »operativcima« iz politike, gospodarstva, uskom stazicom kompromisa i razumijevanja za ono što je moguće kratkoročno, srednjoročno i dugoročno.
U tom socijalnom pismu biskupi su reagirali »iz trbuha« gdje čuči ogorčenje, bijes, frustracija… ali ne i trezvenost.
Biskupskoj poruci ne može se zamjeriti što niže podatke o egzistencijalnim brigama stanovništva.
Tom bi se nizu mogle dodati i druge pojedinosti o padanju socijalnog standarda. Na primjer, radno vrijeme u poduzećima koje ide na uštrb obiteljskog života, smanjivanje zaštite radnika i napose radnica, ucjene – pa bi se žrtve takvih nepravdi mogle požaliti što o njihovim brigama nitko ne zbori i što biskupi očito imaju na umu doista i precizno određene kategorije one koji su, prema njihovu uvjerenju, važne za »nacionalnu stvar«.
Vidi se koliko je osjetljivo takvo nizanje. Glavni argument protiv toga i ujedno glavna zamjerka poruci: od stabla biskupi nisu vidjeli šumu, nisu spoznali da je politika pokleknula pred gospodarstvom i zanemarivala svoj zadatak brinuti o usklađivanju interesa raznih skupina.
Poruka bi bila razumljiva i suvisla kad bi biskupi s jedne strane izrazili razumijevanje za obvezu političara prilagođivati se zakonitostima međunarodnoga i globaliziranog tržišta, gdje moraju sa svim teškoćama nastojati isplivati i održati se – i kad bi s druge strane jasno odredili gdje bi trebale biti granice toj prilagodbi.
Od biskupa se može očekivati da budu svjesni posljedica sustavnih povreda tradicionalnih radničkih prava i socijalnih sigurnosti. Ne može ni biti dvojbe da taj put vodi do surova kapitalističkog sustava u kojem ne može biti riječi o istinskoj demokraciji.
Obespravljeni radnici-roboti, u egzistencijalnome strahu, teško da mogu namaći minimum odgovornosti za zajednicu i za neku iluzornu dobrobit; prije će se morati očekivati da će obespravljenost buknuti u agresiju svakog protiv svakoga. Ne treba mnogo mašte da si dočaramo moguć scenariji pobune, kad oni koji više nemaju što izgubiti osim vlastitog života, razbiju lance i krenu protiv svojih tlačitelja.
Biskupska poruka propustila je pobliže opisati što biskupima znači sintagma »grešne strukture«, pojam koji se javnosti toliko dopao, iako se uopće ne zna tko ga je osmislio i u kojem vremenskom i prostornome kontekstu.
Zato se ne mogu oteti dojmu da je taj pojam u biskupskim govorima samo zgodna fraza koja je uvijek na mjestu i brzo na raspolaganju kad nedostaje jasnoće misli. Umjesto njega, koji je zbog inflacijske upotrebe izgubio svoju prvobitnu snagu, valjalo je uperiti prst u jedan od istočnih grijeha društava u tranziciji: gubitak svih kriterija i dezorijentacija u vrijednosnoj hijerarhiji.
Autori biskupske poruke nisu se trudili upozoriti na to pomanjkanje vrijednosti i ponuditi orijentaciju. To se mora očekivati od poruke koja pretendira stati u obranu socijalnih prava. Kakva su to načela koja navodno nalažu katoličkim biskupima zauzimanje za siromašne, a ne za bogate.
Zašto bi ih trebala poslušati Vlada, koja nije štićenica Katoličke crkve nego autonomno tijelo? Kojim pravom Katolička crkva istupa sa svojim socijalnim naukom i zahtijeva da ga se drži i svjetovna vlast?
O tome bi valjalo raspravljati u preambuli te poruke i uvodno, predmijenivši zahtjev politike za dijalogom, objasniti da Crkva želi ekonomskim i društvenim aktivnostima podariti etičku obvezatnost i legitimirajući smisao.
Ukratko, Crkva, ako već istupi u obranu socijale, valja ponuditi državi etičke kriterije za njezine gospodarske, socijalne, političke i ine odluke. Bez takve etičke pomoći onima koje ta poruka želi poučavati, autori nisu uvjerljivo dokazali da su legitimni propovijedati o svjetovnim stvarima, iako su čak i biskupi upućeni na dijalog sa svijetom.
Autorica je doktorica znanosti, teologinja i povjesničarka 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s