Johannes Paul II. On je sve nas prevario!

Kako bih već na samom početku otklonio svaki nesporazum, želim reći da sam obziran prema svakom čovjeku pa i prema svakome onome koji umire. Samo sam protiv toga da se umiranje jednog određenog čovjeka uzdiže do apsolutno jedinstvenog fenomena, neusporedivo preuveličanog kazališnog komada, iako se ono ne razlikuje od umiranja tisuća drugih u sličnoj situaciji. Smatram neukusnim da ima katolika te isto tako ne mali broj ne-katolika koji su prolili potoke suza, ganuti borbom sa smrću jednog starog čovjeka, koji se neopravdano naziva zastupnikom Božjim i završava svoj život, dok ih Tsunami plimni val, koji je nedavno pokosio tisuće djece, nije naročito dirnuo niti ponukao da pošalju pomoć.

Pakt s medijima

Johannes Paul II. je kao “svjetski poznata zvijezda sklopio pakt s medijima, ovim modernim utjeloviteljima đavola” (Libération, 28.03.05., citat prema FAZ, 29.03.05., str. 2.), objavio je francuski dnevni list Libération, i ovaj ga pakt sada više nije htio pustiti. Ne, on to nije ni htio, sve do zadnjeg daha! “Njegov javni i iscenirani križni put pretvorio se u igrokaz, koji je milione promatrača i televizijskih gledatelja držao u napetosti, pri čemu se grijeh načina ponašanja gledatelja ne može isključiti. Johannes Paul II. u najbolje vrijeme emitiranja na postajama svog križnog puta , a to je izgledalo kao vatikansko izdanje holivudskog eposa o Kristovim mukama. Gospoda u Vatikanu su od Holyvuda uistinu nešto naučili. Već je duže vremena Petrov trg unakažen brojnim ogromnim ekranima, “na kojima se na beskonačnoj traci – možda povodom njegove do sada zadnje audijencije –prema američkom uzoru ponavljaju službeni obredi. Već na Cvjetnu nedjelju u drhtajuće ruke gospodara slika, koji je iznenada postao njihov rob, utisnuli su palminu grančicu kojom je jedva mogao mahnuti” (Schümer, na označenom mjestu).

Što je u svemu istinito?
Preispitajmo to još jednom razumno i egzaktno prema objektivnom stanju stvari:

U svim fazama svog pontifikata Johannes Paul II. se je pokazivao u ulozi branitelja ljudskih prava. Stvarnost međutim, izgleda sasvim drukčija. Vatikan do danas nije potpisao ni povelju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, niti onu od vijeća Europe. On to niti ne može, jer je “strukturna nepravda” unutar Crkve prisutna u samoj kući. Pritom se misli na:

Uskraćena prava ženama

a) Prava koja su uskraćena ženama jer nemaju pristup u crkvene službe. Ne mogu postati svećenik, biskup, kardinal ili papa. Moraju biti poslušne, služiti i jedino se baviti svojim majčinstvom i brigom za djecu. Muško-patrijarhalnu strukturu Crkve, od mnogih žena nazvanu “macho-crkva”, Johannes Paul II. nije ukinuo, on ju je naprotiv učvrstio i ojačao. Ustanak niza žena, koje su se od jednog “odmetnulog”, ali legalno zaređenog biskupa, dale zarediti kao svećenice, on je rigorozno ugušio, tako što ih je sve ekskomunicirao. Imamo li na umu da su najmanje polovica članova Crkve žene, te tako polovina ljudi Crkve ne mogu doći do povlastica koje uživaju muškarci, tada se možemo samo čuditi da još više žena ne izlazi iz Crkve i da su mnoge od njih puno više klicale papi, nego muškarci.

Uskraćena prava svećenicima

b) Prava koja su uskraćena svećenicima. Prirodno i normalno pravo čovjeka je da se oženi, i od ovog im je pape rigorozno uskraćeno. Umjesto toga potiče se licemjerstvo – “kultura fasade”: Svećenici koji sa ženama ili muškarcima imaju spolne odnose, a inače su poslušni i podobni, ne kažnjavaju se ako poštuju crkveni princip “si non caste, caute” (“ako nisi nevin, tada oprezan”), što znači svoja “djela” pred javnošću držati tajnima. Molbe za razrješenjem svećenika koji su htjeli napustiti svoj poziv, po uputama ovog pape, nisu od Vatikana uopće ozbiljno obrađene. Svećenici koji usprkos tome skinu mantiju, stoje pred prazninom, jer bez obzira na 10, 20 ili 30 godišnji rad u “vinogradu Gospodina”, ne dobivaju u većini slučajeva nikakvu odštetu (usporedi iscrpno o ovome: H. Mynarek, Gospodari i sluge crkve, Ulm 2002, još dostupno preko izdavačke kuće Ahriman, Freiburg). No ipak su baš u vrijeme vladavine ovog tako “dobrog”, “pravednog” i “osjećajnog” Pontifexa tisuće svećenika istupili iz svoje službe, kako više ne bi služili jednom autoritativnom režimu.

Uskraćena prava djeci

c) Prava koja su uskraćena djeci, kojima je otac svećenik,jer im se on prešućuje i uskraćuje. “Svećenik je čovjek kojemu vlastita djeca kažu »striče«, a stranome kažu »oče«!” Ako svećenik šuti i ne prizna svoje dijete, tada se čak Crkva pobrine za smještaj djeteta u neki dom ili internat.
Mnogo je gore međutim da su djeca i mladi postali žaljenja vrijedne žrtve širenja side u Africi, jer službena Crkva zabranjuje kondome, prema najstrožem nalogu pape. Zabranom pilule i kondoma papa Johannes Paul II. bitno je doprinio eksploziji populacije u zemljama trećeg svijeta, te tako i još većem masovnom siromaštvu i bijedi u ovome svijetu, što opet najteže pogađa djecu.

Bespravni radnici i namještenici

d) Prava radnika i namještenika. Oni su u crkvenim poduzećima praktično bespravni i zbog beznačajnih razloga mogu biti otpušteni. Nijedan radnički sindikat ne može im pomoći.

Uskraćena prava na slobodu razmišljanja, mišljenja, govora i djelovanja

e) Prava slobode razmišljanja, mišljenja, govora i djelovanja, koja su ljudima u crkvi uskraćena.Takvih primjera je mnoštvo i nemoguće bi ih bilo sve ovdje nabrojiti. Nekoliko njih ipak ću navesti: opat bazilike San Paulo Fuori le Mura, Giuseppe Nardin isključen je iz benediktinskog reda jer je razgovarao sa svojim prethodnikom, spram Crkve kritički raspoloženom opatu, Giovannijem Franzonijem, i s njime dogovorio susret za molitvu. Matthew Clark, biskup od Ročestera (SAD), prisiljen je od Vatikana, a po nalogu pape, da zabrani tisak priručnika o seksualnosti za pedagoško usmjeravanje roditelja. Jednom od najpoznatijih talijanskih teologa, Luigiu Sartoriju, Vatikan je oduzeo katedru za ekumenu na papinskom luteranskom sveučilištu. Poznati franjevački otac Leonardo Boff mora napustiti izdavačku kuću i redakciju lista “Vozes”, jer njegovo učenje u očima Wojtyle i Ratzingera ukazuje na odstupanja. Papa je otpustio meksikanskog biskupa od Oaxaca, Bartoloméa Carrasca Brisena, jer je objavljivao teologiju za siromašne, a protiv bogatih. Vatikan zabranjuje brazilskoj izdavačkoj kući Edizione “Paoline” izdavanje Biblije, koju su sastavili teolozi oslobodilačkog pokreta. Katoličkoj teologinji Teresi Berger nije odobrena katedra za liturgiju na sveučilištu Bohum, od strane vjerske kongregacije, a u dogovoru s papom…
U raznim institucijama Vatikana nema podjele vlasti ; osnove svake moderne pravne prakse. Pravednih postupaka u sudstvu Vatikana nema. U spornim slučajevima kurija je zakon, tužiteljica i sutkinja, u jednoj osobi.
Papa se nenadmašivom tvrdoćom i osornošću suprotstavljao svima koji su odstupali, čak ako su odstupanja od “zdravog učenja” pape bila minimalna. Drugo se i nije moglo očekivati od jednog pape koji je tijekom svog službovanja višestruko potvrđivao besmislene, iracionalne, okultne dogme istočnog (nasljednog) grijeha, pakla (kamo dospijevaju i nekrštena djeca), rođenja Isusa od jedne Djevice, euharistije (pričesti, op.prev.) (kanibalskog uzimanja krvi i mesa božanstva) i Božjeg trojstva (mnogoboštvo u očima Židova i islama). Ovaj je papa doduše okupio vođe drugih religija u Asisiju, no to je bila impozantna gesta, jedna od mnogih u kojima je on bio velik, tako da se mora govoriti o “pontifikatu velikih gesti”. U suštini međutim on je ostao krut i uporan kad je riječ o izuzetnosti, suverenosti i nadređenosti katoličke vjere nad svim ostalim vjerama.
Apostrofiran kao “papa ljubavi i pomirenja” ovaj je vladar Crkve u njoj stvorio klimu sumnjičenja i prokazivanja, jer je liturgijsko držanje na uzdi crkvenih zajednica od strane Vatikana išlo čak tako daleko, da su vjernici trebali javiti biskupu ili Vatikanu svako odstupanje njihovog svećenika od normiranih i krutih rituala Crkve. Pod ovim papom laici više nisu smjeli držati propovijedi. Djevojke više nisu mogle biti ministranti. Ako se nisu pridržavale ove zabrane bile su neprijatelji Crkve. Suprotno tome, papa i brojni kardinali i biskupi bili su izuzetno blagi kad se radilo o kažnjavanju svećenika, koji su seksualno zlostavljali djecu i mlade.

Grubo oduzeta prava životinjama

f) Johannes Paul II. čvrsto je nastavio provoditi onu vladajuću liniju tradicije u povijesti Crkve, koja životinjama poriče dušu. U onom od njega izdanom i visoko hvaljenom “katekizmu katoličke crkve” on odobrava da se životinje koriste za odstrel, za preradu za odjeću i živežne namirnice, za pokuse u laboratorijima i za sve moguće namjene koje tobože služe ljudima. Njegova egocentrična osoba podudara se s njegovim službenim papskim učenjem o čovjeku kao središtu svega: čovjek aristokrat kao središte svih stvorenja ove Zemlje, koja su sva podređena njemu kao njegovi robovi. Ovaj papa nije nikada našao blagu riječ sućuti za životinje (usp. Hubertus Mynarek, Ekološka revolucija. Novo razumijevanje prirode, München 1990).
Poznato je da je novi papa Benedikt XVI. alias Joseph Ratzinger odigrao vodeću ulogu pri sastavljanju “katekizma”, kojeg je njegov prethodnik izdao. Njegovo mišljenje o životinjama jednako je onome od Johannesa Paula II. No Ratzinger, još kao profesor teologije, ni u svojim predavanjima nije pokazao respekt prema životinjama, objavljivao je naime da se zecu ili srni ne može ništa bolje dogoditi nego da dospije u lonac ili u tavu, jer ih je Bog stvorio za korist i užitak čovjeku. Tako i novi papa i nadalje najradije jede srneći hrbat s bavarskim njokima.

Gotovo još većom pokazala se neprekidna proturječnost između papinih najava i papinih postupaka u socijalnom učenju i praksi pape Wojtyla.

Rascjep između onoga što je poljski papa u socijalnom pogledu naučavao i objavljivao, i njegovog djelovanja zapravo nije mogao biti veći. “Opciju za siromašne” on je nazvao apsolutno “prioritetnom”, označio ju je kao opciju kojoj pripada “naročita prednost” unutar svih vrsti provođenja kršćanske ljubavi prema bližnjemu (Joh. Paul II, Enzyklika “Sollicitudo rei socialis” 1987., “Srs”, str. 42.). S puno riječi znao je papa oslikavati nevolju “izrabljivanih”, onih “na rubu egzistencije”, iznad čijih “glava prelazi privredni razvoj”. Osudio je “sjaj bogatstva koje se pokazuje ali za njih ostaje nedostižno”, optužio je kulturno iskorjenjivanje siromašnih, stanje “prijeteće nesigurnosti” u kojoj se nalaze, njihovu očajavajuću “borbu za najnužnije”, njihovo isključivanje od posjedovanja, njihovu “oskudicu u materijalnim dobrima”, njihov položaj kao “polurobovski”. Naglašavao je “obvezu ljubavi prema bližnjemu”, a to znači “obvezu pomagati s vlastitim ‘viškom’ te katkada i s onim što je nama samima ‘nužno’, kako bi se omogućilo ono što je za siromašne neophodno potrebno” (Joh. Paul II, Centesimus Annus, 33, 1 i 2; 36,4.).
Međutim, način na koji je ovaj papa praktično postupao predstavlja zapravo šamar njegovoj socijalnoj teoriji. Popis očitih proturječnosti između njegove teorije i njegove prakse bio bi kilometarski. Stoga ovdje navodim samo nekoliko primjera:
– U rujnu 1990. papa Wojtyla otputovao je u Afriku kako bi posvetio i primio na poklon jednu raskošnu građevinu, nazvanu: bazilika “naše ljubljene žene mira”, pored jednog parka (triput većeg od Vatikana) u rodnome mjestu diktatora Obale Slonovače. Diktator je u ovu monumentalnu građevinu dao ugraditi 7.800 m² ostakljenih prozora, triput više nego u katedrali od Chartresa, i 120.000 m² mramora dopremljenog iz Italije, da bi popločao trijumfalnu cestu za papu. Pored toga opremio je jednu palaču s 20 luksuznih soba, “papska afrička rezidencija”, kako bi pružio smještaj papi i njegovoj pratnji. Ljudi pod diktatorom na rubu Sahel zone vrlo su siromašni, devet od deset porodica nemaju struju. Ali 1.900 reflektora sa po 1.100 W obasjavaju afričku Petrovu katedralu. Još u siječnju iste 1990. godine papa je zaklinjući opominjao: “Svijet mora znati da Afrika tone u siromaštvu”. Tko je neosjetljiv za ovu nevolju i s njom se ne solidarizira, sukrivac je “bratoubilačkog osiromašenja” (citat prema H.Herrmann, Crkveni velikani, Hamburg 1992, 402.).
Može li ovo pretvaranje bez milosti, razlika između riječi i prakse vrhovnog pastira uopće biti još veća? Papa je međutim imao spremnu “uvjerljivu” ispriku, koju je drugom prilikom objavio: “Oni koji se čude da se grade crkve, umjesto da se sva sredstva namijene poboljšanju materijalnog života, izgubili su smisao za duhovnu stvarnost; oni ne razumiju smisao Kristovih riječi: Čovjek ne živi samo od kruha (Mt. 4,4)” (Citat prema H. Herrmann, Papst Wojtyla. Sveti luđak, Reinbek 1983, 168.).
Način kojim je vrhovni čuvar vjere u Vatikanu, kardinal Ratzinger, ove papine riječi entuzijastično komentirao, zvuče poput izrugivanja: “Papine riječi sadrže čitavu antropologiju … začuđujuće je da je baš kod siromašnih … glad za Bogom veoma velika. Oni ni u kojem slučaju ne dijele mišljenje brojnih Evropljana da najprije mora biti riješeno zemaljsko, pa tek tada se može razgovarati o stvarima poput pitanja o Bogu” (J.Ratzinger, predgovor knjizi: Joh. Paul II, Živjeti iz snage nadanja, Freiburg 1995, str. 3).

Crkva radije gradi crkve nego pomaže siromašne

– Sada je lakše razumjeti zašto Crkva radije gradi crkve nego pomaže siromašnima. Tako je poljskome papi, prilikom njegovog posjeta Brazilu godine 1980, bilo draže posvetiti novo izgrađenu kapelu nego dati izgraditi pet stotina stanova za siromašne. Naime, isto toliko koliko i ovih pet stotina stanova bila je cijena kapele. Jedan jedini papin protest protiv njene gradnje bio bi dovoljan da se istu spriječilo (Usporedi Herrmann, str. 168.).
– Crkve su važne kao vidljivi znak sjaja i moći Vatikana. Njihov se broj mora još povećati, iako broj vjernika konstantno opada. Sukladno tome, prilikom svog posjeta Njemačkoj u ljetu 1996. (glavne postaje: Paderborn i Berlin) papa Johannes Paul II. dopustio je da mu nadbiskup Paderborna pokloni jednu crkvu za grad Rim. Rim je isto tako siromašan crkvama: prije ih je bilo samo 921. Sada je međutim kao veliki poklon Paderborna došla i 922. , za tri miliona maraka, ukrašena zlatom u listićima i mramorom. U čast Bogu ništa nije preskupo. A Crkvene će ovce za to namaknuti novac. Katolički teolog iz Tübingena, Norbert Greinacher, tim se povodom doduše izrazio kao o jednom “skandalu” (nadbiskup Paderborna dao je da se u čast papinog posjeta izgradi 500.000 maraka skupi oltar) i tražio da se novac radije dade ljudima u nekoj zemlji u razvoju (citat prema “Kristova država”, br. 13/96, str. 8.). Međutim, čovjek nije baš ništa shvatio od Wojtylove i Ratzingerove antropologije i strategije. Osim toga Katolička crkva nije demokratska već teokratska institucija i kao takva nije dužna nikome polagati račune kad troši “svoj” novac. Nije li bilo dovoljno da se papa u smislu reklame stavio na raspolaganje i u različitim novinama vrbovao za “Njemačku zakladu za UNO-pomoć izbjeglicama”? (Usp. “Weltbild” 18/96, str. 14.).

Otprilike 1,5 mil. eura stajao je samo posjet Berlinu

– I Berlinska se biskupija također pokazala darežljivom. Posjet Pontifexa Berlinu bio im je vrijedan preko tri miliona maraka, što znači da je, preračunato, svaka minuta njegovog boravka koštala slovom i brojkom preko 4.500 maraka. Naposljetku, Crkveni su se poglavari nadali time polučiti snažne impulse moralu svojih vjernika. On je, izgleda, u berlinskoj dijaspori ionako na vrlo niskom nivou, jer usprkos financijskom trošku moralo se dopremiti 30.000 poljskih vjernika, kao službena pomoć, kako bi se prikrilo deficitarno sudjelovanje berlinskog stanovništva. Svejedno, u Berlinu je bilo skromnije nego prilikom zadnjeg posjeta poljskog Pontifexa Guatemala Cityju, gdje mu je podignut veliki spomenik (usp. “Diesseits” 2/96, str. 22.).
– U gradu Reimsu inicijativa je građana spriječila da prilikom papinog posjeta Francuskoj (19. – 22.09.96.) grad plati 1,5 miliona franaka za izgradnju tribine za papinu misu.

100 miliona dolara za političku borbu pokreta Solidarnost

– Poljski predsjednik Walesa također je na državni trošak u svojoj predsjedničkoj palači dao izgraditi kapelu u čast Djevice Marije, “kraljice Poljaka”, prvenstveno da bi izrazio svoju zahvalnost papi Wojtyli. Jer on je tajno doznačio preko 100 miliona dolara Poljskoj za političku borbu pokreta Solidarnost protiv komunističkog sistema, iako je inače svako političko djelovanje svojih svećenika najoštrije osuđivao, iznad svega aktivnosti teoloških osloboditelja u Latinskoj Americi, u borbi za uvođenje pravednih socijalnih uvjeta.

Svaka država odnosno dotična zajednica morala je snositi putne troškove

– Koliko je malo ovaj papa cijenio angažman boraca za ravnopravnost izrabljivanih u Latinskoj Americi evidentno pokazuje činjenica da su njegovi posjeti zemljama ovog potkontinenta progutali ogromne sume novca, a te troškove nije snosio niti papa niti Crkva već sama država odnosno dotična zajednica, što znači i narod koji mu je iz neznanja klicao. Samo zbog drugog putovanja poljskog pape u Brazil u listopadu 1991., za gradove koje je posjetio, nastali su troškovi u visini oko 23,6 miliona maraka. Masi imponira samo ono raskošno – nasilno! U deset brazilskih gradova, koje je papa posjetio, izgrađeni su ogromni skupi oltari na otvorenom. Predimenzionirani zvučnici prenosili su papine riječi kilometrima daleko. U glavnom gradu siromašne pokrajine Alagoas, Maceio, izgrađen je ogroman amfiteatar za milion ljudi, koji su trebali gledati i slušati papu prilikom njegovog služenja mise. Ovaj trosatni spektakl koštao je grad deset miliona maraka! Gradska uprava visoko zadužene metropole Rio de Janeiro natovarila si je dugove još 1980., prilikom prvog posjeta pape, kada je, da bi visokog gosta dolično primila, Kristovu statuu na brdu Corcovado oprala s pola miliona litara vode i više tona sredstava za čišćenje. Međutim, čuditi se ovim skupim zahvatima i ovim potrošenim sumama novca, koje su se mogle svrsishodnije upotrijebiti za socijalne i ekološke namjene, može se zapravo samo onaj koji još nije shvatio da pape nisu sljedbenici siromašnog Isusa, koji je propovijedao siromaštvo, a bogate osuđivao, već antičkih rimskih careva kakvima se i smatraju, razumije se bez da to glasno objavljuju.

Duboka umiješanost Vatikana u poslove s mafijom

Povezano s ovim još se treba spomenuti duboka umiješanost Vatikana u poslove s mafijom, iznad svega s mafijaškim bankarima Calvi i Sindona, koje papa Wojtyla nikada nije spriječio ili čak zabranio; poslovanje banke Vatikan, koja se po smislu naziva “banka za religiozna djela”, kao praonice krivotvorenog novca, čak i kad je ovaj dolazio iz najtamnijih izvora. Tu je i striktno odbijanje pape predati talijanskome pravosuđu nadbiskupa Marcinkusa, šefa ove banke, koji je počinio brojne prekršaje protiv talijanskog deviznog zakona.
Papa Johannes Paul II. nikad nije ništa poduzeo radi razotkrivanja skandala i zločina u rimskoj kuriji, čak ni u aferi sa smrću u papinoj švicarskoj gardi. Stvarnu slavu zaslužio bi tako “istinoljubivi” i “pravedni” već samim tim da je ukinuo skandaloznu praksu kurije, koja zabranjuje obdukciju papinih tijela, čak i kad se sumnja na ubojstvo. Još prilikom smrti Johannesa Paula I. bilo je to zbog brojnih sumnji opravdano, tada je obdukcija bila nužno potrebna!

Mnoge druge stvari, koje znatno ocrnjuju “svijetlu priliku” pape Wojtyla, objavio sam u svojoj knjizi “Johannes Paul II. – bilanca jednog pontifikata”. No ova knjiga gotovo za dlaku da nije izdana. Izdavačka kuća Fischer-džepna izdanja, jedna od tri najveće izdavačke kuće za džepna izdanja u Njemačkoj. Ona je od mene knjigu naručila, njezin sadržaj najprije u potpunosti prihvatila i meni čvrsto obećala izdati knjigu baš u vrijeme papine smrti. Iznenada, međutim, dobila je hladne noge i odustala na najgrublji način od ugovora, kratko pred izlaskom knjige, iako je knjiga, osim korica, bila gotova. Prepuštam čitatelju da pogađa tko je ovdje upotrijebio svoj snažan utjecaj, iako i u ovom slučaju bezuspješno, jer se na kraju ipak našla mala izdavačka kuća, koja je ovu knjigu i objavila.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s