Na ovim stranicama možete pročitati više o stavu njemačkih prakršćana na temu kršćanstva, reinkarnacije i same teologije:
Udruga građana za zaštitu ljudskih prava
Na ovim stranicama možete pročitati više o stavu njemačkih prakršćana na temu kršćanstva, reinkarnacije i same teologije:

Sva prava pridržana. © 2008-2010, DAVID - Udruga građana za zaštitu ljudskih prava.
{ 3 komentari… pročitajte ih ispod ilidodajte komentar }
Kada bi se Zakon Boga i kauzalni zakon primjenjivao i učio u
svakodnevnome životu(u svim državama pa tako i u RH) u vrtićima,
školama,pa nadalje,nastala bi jedna nova generacija moralnih i osvještenih
pionira budučeg čovječanstva.
Nastalo bi Nebo na ovoj Zemlji i sve bi bilo opet kao nekada na početku,u
srcu Božjem,u zagrljaju Oca-Majke.
Nažalost,zakoni ovoga svijeta su dosta drugačiji i jako malo uče Božje zakone.
Ipak,ostaje “nada”da će doći do promjena i evolucije u Zakon Boga.
Stav KC jest da je svaki čovjek osobno besmrtan. Svatko od nas sa svojom sposobnošću da misli i zna, da odlučuje i bira, da bude svjestan samoga sebe, da postupa dobro i zlo, da bude zadovoljan i nezadovoljan, da bude oduševljen i ispunjen doživljavajući ljepotu i puninu i da bude očajan doživljavajući ništavost, sa svim navedenim sposobnostima svatko od nas postojati će zauvjek svjestan samog sebe i svježiji nego sada u najsvježijim trenutcima. Taj stav KC može netko priznati, može i ne priznati, ali treba, ako se govori ili piše o KC, znati stvarne stavove KC. KC tumači Bibliju, i Stari i Novi Zavjet. Najstarija knjiga Novog Zavjeta – Ivanovo Evanđelje napisana je krajem prvog stoljeća. Nije KC izašla iz Biblije, nego je Novi Zavjet izašao iz KC, a Novi Zavjet je ispunjenje Starog Zavjeta.
Uz puno uvažavanje prava na mišljenja poštovanog g. Živkovića, voljela bih ipak napomenuti da je Biblija kakvu danas poznajemo vrlo dvojbeni temelj bilo kakvih tvrdnji ili diskusije. Iako večina ljudi to danas ne zna, bilo bi dobro osvijestiti kako je Biblija tijekom procesa svog nastajanja do te mjere prerađivana i prilagođavana potrebama vladajuće institucije (crkve) da o njoj ne možemo govoriti kao o djelu nadahnutom Božjim duhom. Ona doduše sadrži mnoge istinite podatke, ali u cjelini svjedoči samo o duhu onih koji su je sastavljali. U tom smislu sve to kompliciranje što ili tko je iz čega proizašao, tko koga ispunjava, samo su ljudske riječi koje zapravo ne govore ništa.