Tvinx.com
Bozanić crkvi izbio masnu zaradu? Bozanić ušutkava vlč. Zlatka Sudca: Zatvara se Betanija, otkazuju se seminari
Vlč. Zlatko Sudac o svom statusu ne želi razgovarati. Ipak, brine ga brojka od 50 tisuća ljudi koji čekaju na red za njegove seminare na Lošinju. Poznato je, naime da u centar gdje održava seminare za branitelje, bolesne i ljude u potrebi stane tek 80 ljudi.
Nakon što vlč. Zlatko Sudac već dulje vrijeme ne boravi u Domu za duhovnu obnovu Betanija, na Lošinju, stvorila se pomutnja među braniteljima koji su najbrojniji polaznici seminara našeg poznatog karizmatika. Uvidom u Trgovački sud saznali su da se Betanija zatvara. No, to nije se. Naime, vlč. Zlatku Sudcu zabranjeni su seminari duhovne obnove po cijeloj Hrvatskoj, u Betaniji više ne smije ni živjeti, pa je dobio sobu u domu za umirovljene svećenike u Krku.
Čak 50 tisuća ljudi čeka za seminar u Betaniji
On pak o svom statusu ne želi razgovarati. Ipak, brine ga brojka od 50 tisuća ljudi koji čekaju na red za njegove seminare na Lošinju. Poznato je, naime da u centar gdje održava seminare za branitelje, bolesne i ljude u potrebi stane tek 80 ljudi. Posljednjih nekoliko mjeseci izrađuje vitraje i raspelo za branitelje u Jastrebarskom te odlazi na seminare duhovne obnove u inozemstvo.
Nekadašnji krčki župnik mons. Antun Toljanić potvrdio je da se Betanija gasi, no poručuje da za je spomenuti Dom za duhovnu obnovu do sada funkcionirao kao tvrtka, za čime više nema potrebe. Poručuje da se tamo u međuvremenu nesmetano održavaju seminari, no nije znao reći tko ih točno vodi.
Bozanić vodi glavnu riječ
Svećenici su, jednako kao i javnost podijeljeni oko slučaja Zlatka Sudca. Iako mu mnogi daju podršku, ne usude se javno govoriti o toj temi. Odluku da se poznatom karizmatiku zabrane seminari na razini cijele Hrvatske donijeli su biskupi na zajedničkom zasjedanju prije godinu i pol dana, a glavi inicijator te ideje bio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Brigu o vlč. Sudcu preuzeo je biskup mons. Valter Župan, koji je pak i odlučio u jesen 2009. godine ukinuti seminare Duhovne obnove u Betaniji. Čeka se i reakcija kardinala Bozanića, čija će, kako se čini biti zadnja kada je u pitanju sudbina vlč. Zlatka Sudca.
VELEČASNI ZLATKO SUDAC:
STIGMATIZIRANI SVEĆENIK
Larry and Mary Sue Eck
Poziv nam je došao od Gig Cortese-a. U Hrvatskoj Katoličkoj crkvi Sv. Jeronima u Chicagu te se večeri održavao izvanredan događaj. Svećenik koji ima stigmu u obliku križa na čelu držao je trodnevni seminar. Također ima dar ozdravljenja. Možda bismo i mi mogli ići. Gig nas je često obavještavao o događajima u župi Sv.Jeronima, i mi smo uvijek išli ako je to bilo u našoj ljudskoj moći. Ali niti vijest od prije par godina o dolasku velečasnog Joze Zovka da blagoslovi novi kip Majke Božje Međugorske u Sv.Jeronimu, nije bila tako uzbudljiva. Naravno da ste prvi na koje smo pomislili vi, naši čitatelji, i kako vas uključiti u ovaj prekrasan događaj. “Gig, misliš li da bi mogli intervjuirati ovog svećenika?” Moram priznati da nismo smatrali da je to uopće moguće, ali smo morali pitati. “Nazvat ću odmah našeg župnika (Velečasni Jozo Grubišić) i pitati.” U par minuta dobili smo odgovor. Gigov glas je bio uzbuđen, kao što smo i mi bili kada smo čuli dobru vijest: “velečasni Jozo kaže da budete tamo danas u 4 popodne. Dobili ste zadnji sat slobodnog vremena velečasnog Suca”.Prvo smo nazvali Ala i Ann Megan, koordinatore pošte u časopisu. Annin rak se povukao u zadnjih 5 godina ali se nedavno ponovo pojavio. “Doći ćemo po vas u 3. Bit ćete s nama za vrijeme intervjua, a poslije ćemo zamoliti velečasnog da moli nad tobom Anna.”
Kako smo se približavali župnom dvoru, neki su ljudi u blizini izlazili iz auta. Smijali su se i činilo se da su dobri prijatelji. Slijedili su nas u župni dvor. Jedan mladi čovjek imao je posebno zapanjujuće oči, iako smo ga vidjeli samo u prolazu. Bio je obučen u neobičnu bijelu košulju i bijele hlače. Uskoro smo saznali da je upravo on velečasni Zlatko Sudac. Župnik, velečasni Jozo, nas je toplo dočekao i obavijestio nas da će velečasni Jozo Grbeš, suradnik u Sv.Jeronimu i dobar Zlatkov prijatelj, prevoditi razgovor. Prvo ime velečasnog Joe-a je također Jozo, ali je župljanima lakše kada ga zovu Joe. Čekajući par minuta početak intervjua pročitali smo kratak letak o velečasnom Sucu i saznali da je stigmu primio kada je bio na jednom molitvenom skupu. Bili smo dopraćeni do blagavaone, i nas šestero je sjelo oko stola. Pitali smo da li bi velečasni Zlatko prije intervjua molio nad Annom, ali je rekao da će poslije. I tako smo započeli:
I: Zašto si se odlučio postati svećenik?
Puno godina sam mislio o načinu na koji da ostvarim sebe kao potpunu osobu. Završio sam srednju školu za strojarskog tehničara. Tada sam počeo studirati filozofiju i psihologiju. Odlučio sam se premjestiti u sjemenište da idem za bogoslova za moju biskupiju. Govoriti o mom životnom pozivu znači zaroniti malo dublje u moje biće. Svaka se osoba zapitkuje koji je najbolji put da se u potpunosti ostvari. Na isti način sam razmišljao o tome kako se ja mogu predati u potpunosti. Duhovnost me uvijek uzbuđivala. Uvijek čitam duhovne knjige. Tada sam jednostavno odlučio i to je bio konačni korak povjerenja prema Bogu. Vidio sam da me rad s ljudima, s bolesnima, s onima na rubu čini sretnim i da ako budem živio na taj način neću nikada biti sam. Onaj koji živi za ljude prima puno od ljudi. To su značajne stvari koje su vječne. Jedan od glavnih razloga našeg postojanja na Zemlji je da budemo ljudi koji vole i koji žive za druge ljude. Danas je ovo jako potrebno. Ja sam mlad, ispred mene je život i moja budućnost, te molim Boga za milost, da imam srce za svako ljudsko biće, posebno za one koji su daleko-daleko od drugih ljudi, od Boga i od samih sebe.
I: Da li si odrastao sa roditeljima koji su katolici i da li im je bilo dopušteno prakticirati njihovu vjeru? Kako si upoznao Boga za vrijeme komunizma?
Moja obitelj je tradicionalna kršćanska obitelj. I točno ta tradicionalnost je za mnoge ljude prepreka do iskustva življenja. Dolazio bih u crkvu tješeći se da znam i volim Boga. Tada sam shvatio da to nije ljubav nego navika. Potom sam se upitao želim li biti osoba koja je voljena (od drugih) iz navike? Kako se Bog osjeća kada ga volimo iz navike!? Shvatio sam da je ljubav prema Bogu nešto što je živo i originalno, nešto ukorijenjeno u dubinama našeg bića, nešto što mijenja naš život i što nam daje moć nositi svjedočanstvo drugim ljudima. Voljeti Boga u sadašnjem trenutku, biti živ sada, ne u budućnosti ni u prošlosti, živjeti svaki korak onako kako Bog želi, biti Božji glasnik, to je nešto što se uvijek budilo u meni. Određena avantura za Boga. Bog je Otac svih ljudi koji žele objaviti Isusa Krista. Čovjek treba imati veliku dubinu duše da bi živio za svakoga, jer je i Bog živio za svakoga.
I: Koliko si bio star kada si otišao u svećenike?
Imao sam 22 godine.
I: Koliko si bio star kada si se zaredio?
Imao sam 27 godina. To je bilo prije godinu dana, 29.06.1998. na svetkovinu Sv.Petra i Pavla.
I: Da li si dio karizmatičkog pokreta?
Na Drugom Vatikanskom Koncilu, naša Crkva je odredila Crkvu kao institucionalnu i karizmatičnu. Problem je da mnogi karizmatičari žive izvan institucionalne crkve. Živimo u doba kada će naša zajednica sa našim biskupom i ljudima biti jedina garancija istine i ispravnih djelovanja svećenika i laika (zajedno). Ako je Bog meni dao određenu misiju, onda ne moram biti zabrinut za tu misiju. Ako Bog to želi, onda će On to učiniti kroz Crkvu i vođe Crkve. On će učiniti mogućim da ja živim svoju karizmu za dobro Crkve i svih ljudi. Ja sam samo jedan komadić u mozaiku. Bilo bi bolje za mene da nisam rođen ako privlačim pozornost na sebe, a ne na Isusa Krista. Stvarno, ovo je jedini pravi put služenja Bogu u idućem mileniju.
I: Koliko imaš braće i sestara?
Imam jednu sestru. Ona je udana i ima dvoje djece.
I: Kakvu vrstu molitvenog susreta si vodio kada ti je Bog dao stigmu?
To su tako novinari napisali. Ali ustvari to nije bio molitveni susret. To je bilo prijateljsko okupljanje u domu jedne obitelji. Kada govorim o svim ovim događajima koji su se tada dogodili, govorim sa ogromnim strahom od Gospodina zato što sam ja iskusio kako je sve to nedostižno meni samom. Mnogi su me ljudi pitali što mislim o svemu ovome i ja sam im rekao da žele znati nešto što ni ja sam ne znam. Isus Krist je rekao da će te ih po plodovima prepoznati. Ako ljudi dolaze na moje Mise i seminare i tamo dožive Boga i promjene živote, ako su mnogi bolesni ljudi izliječeni, ako se oni koji su u sukobu međusobno pomire, ako ljudi izbace sve svoje prljavštine pred Boga i traže mir u Bogu, ako se onima koji su tužni vraća nada, onda je to plod prema kojem moramo obraćati pozornost, a ne prema meni (ne obraćajte svoju pozornost na mene). Stalno naglašavam na seminarima ako ste došli radi mene, onda ste učinili pogrešku, ali ako ste došli radi Isusa Krista, onda ostanite. Moramo gledati na Davatelja, ne na dar. Iskusio sam sebe samog kao sandale koje Bog stavlja na sebe, po kojima će On gaziti tako da kroz njih (kroz sandale) On može doći do onih ljudi koje On namjerava dotaći. Dao mi Bog snage, tako da svojim životom mogu vjerno služiti Njemu, na čast.
I: Da li imaš bolove na svom čelu?
Ne boli me, osim kada sam u molitvi i onda osjećam kako pulsira. Na Prvi Petak i u određenim trenucima zna krvariti i oticati kao da plače.
I: Da li si redovnik ?
Ne, ja pripadam biskupiji Krk u Hrvatskoj.
I: Da li si blizak sa Blaženom Majkom?
Jako. Ona je moja ljubljena majka. Sve snage zla padaju pred njom. Čovjek se može njoj moliti samo čistim srcem i biti ću zahvalan na njenoj zaštiti do kraja života. Osobno sam se posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinu. Majka je istinita nježnija strana naše duhovnosti. U ovom tehničkom i grubom društvu, nedostaje nam majka nježnosti.
I: Da li si se predao Mariji kao dijete?
Ne do prije godinu dana.
I: Da li si bio bliz Mariji kao maleni dječak?
Zanimljiva je priča o mojoj majci. Kada je bila mlada djevojka, željela je biti časna u Misionarkama Milosrđa. Međutim u to vrijeme tražilo se da obitelj da određenu sumu novca tako da djevojka može ući u samostan. Moja baka, majka moje majke, je bila jako siromašna i nije bila u mogućnosti to učiniti. Tada se moja majka zavjetovala Mariji, našoj nebeskoj Majci, da će ako ona nije u mogućnosti to učiniti (postati časna), posvetiti Bogu sina ako joj ga Bog podari. Moja majka mi je ovo otkrila u trenutku kada sam joj rekao da želim biti svećenik. Nikad nisam znao ništa o tom njezinom zavjetu. U tom trenutku, kroz suze, ona mi je rekla o ovom zavjetu koji je učinila. Kroz ovo, mogu vidjeti da me zauzimanje Majke Božje štitilo.
I: Da li su ti majka i otac živi i gdje žive?
Da, oni žive na otoku Krku, isto mjesto iz kojeg dolazi Nadbiskup zagrebački. Moja je majka išla u školu sa Nadbiskupom zagrebačkim. U mojoj biskupiji je otprilike 70 svećenika. To je jedna od najmanjih biskupija u cijeloj Hrvatskoj.
I: Da li si bio u Međugorju?
Da, tri puta. To su bila nezaboravna iskustava. To je sveto mjesto molitve, tišine i razgovora.
I: Da li si bio svećenik kada si prvi puta išao u Međugorje?
Bio sam mali dječak kada sam prvi put išao tamo.
I: Da li si bio tamo od kada si postao svećenik?
Da.
I: Koja je najvažnija stvar koju si našao u Međugorju?
Poštenje. Da budem ljubitelj istine. Danas istina izaziva! Traži cijelu osobu. I Marija ne može da ne traži cijelog mene! Dajući sebe Mariji i Bogu, ne gubim sebe već se pronalazim. To je ono što nosim iz Međugorja. Poruku koju sam ja primio posebno – da imam povjerenje u Boga.
I: Da li su ti se Isus ili Marija ikad obratili?
Ne, nikada nisam imao viziju ili ukazanje ali imam razgovor srca. To je dar kada možeš dijagnosticirati ili čitati ljudska srca. Taj dar se kod mene manifestira kada sam u duhovnom razgovoru ili slušam ispovijed. Uvijek je dan kao pomoć osobi tako da se može izraziti i zaljubiti u Boga.
I: Da li je taj dar čitanja duša došao poslije stigme?
Prije fenomena stigmatizacije, imao sam darove, kao dar jezika, dar liječenja, dar savjeta, a s vremenom je također došao i dar spoznaje. Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Tako sam trebao neko vrijeme da se naviknem na to što se događalo. Ovim želim posebno ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima – znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode.
I: Da li ti je dopušteno da govoriš o tome?
Želio bih pričekati dok prođe određeno vrijeme. U suradnji sam sa nekim stručnjacima – najvišim stručnjacima u svijetu. Želio bih da cijela stvar bude pažljivo promotrena s njihove strane. I dok Crkvene vlasti ne učine najavu glede ovih određenih fenomena, u mom srcu nisam siguran da li je dobro govoriti o ovim stvarima. Želim privući pažnju na Isusa Krista i bojim se da ovim stvarima možda privlačim pozornost na sebe. Ja sam grešnik. Od kada sam stigmatiziran, imam veliku potrebu za sakramentom ispovijedi. Za mene je isto kao i za sve ostale koji hodaju ovom Zemljom: da budem malen i da na taj način pripadam Bogu.
I: Govorio si o daru jezika. Da li je to dar jezika ili dar govora više jezika?
Ne, dar jezika ima dvije ili tri grupe. Jedna je da osoba nije nikada učila znani jezik ali je u mogućnosti govoriti taj jezik. Druga je da osoba može govoriti stari, zaboravljeni hebrejski, aramejski ili drugi stari semitski jezik. I treći dar je tzv. brbljanje kada osoba kroz Božju milost može govoriti tzv. anđeoski jezik. Ovaj dar se spominje u Svetom pismu. Moramo biti vrlo oprezni s ovim darom zato što zlodusi također mogu koristiti dar jezika. Jednom je bila grupa ljudi koji su molili u jezicima i to je snimljeno na kazetu.
Osoba koja je imala dar tumačenja jezika je shvatila da su sve to bila prokletstva-huljenja i psovke protiv Boga. Na Pedesetnicu, kada su apostoli govorili u različitim jezicima, jedan je govorio a svi ostali su razumjeli što govori. Kod nas, na našim molitvenim skupovima, često se dogodi da svi govore (u jezicima) i nitko ne razumije. Moje je iskustvo ovakvo: onaj koji ima dar jezika i osjeća čistoću u svom srcu, potrebu da slavi Boga sa ovim (darom), trebao bi moliti na glas. Ali ako u tom trenutku osoba koja ima dar razumijevanja jezika ne pristupi, onda taj dar u tom trenutku nije dan za izgradnju zajednice, nego za osobnu izgradnju te osobe. Tada preporučujem da ta osoba moli tiho za se. Svaki dar koji imamo nije dan za pojedinu osobu već za ostale, za zajednicu.
I: Možeš li nam reći nešto o svojoj bilokaciji?
To je vrlo zanimljiv dar koji se manifestira samo u trenutku kada drugi ljudi svjedoče o tome. Osoba (s darom), do zadnjeg trenutka nije sigurna, što se događa sa njom. Imate osjećaj da ste na jednom mjestu, ali vaše srce i duh žele biti negdje drugdje. Ovo se događa kada je osobi zabranjeno biti s Bogom, u molitvi, sa Svetim Sakramentom. Poslije slične zabrane koju sam iskusio, bilokacija se manifestirala sama.
I: Da li govoriš da ti nije bilo dopušteno biti blizu Bogu ali kada si bio bilociran da si otišao blizu Boga?
Bio sam s Bogom na jednom mjestu i na drugom, ali na drugom mjestu sam iskusio više u mom srcu i duhu nego u tijelu. Zanimljivo je da sam znao sve što se tamo događalo. Bio bi to sve pripisao svojoj mašti da mi nisu pristupili neki ljudi i sve potvrdili – šest ljudi koji su me vidjeli tjelesno. Sa jednim od njih sam se čak i rukovao.
I: Da li se to dogodilo u tvojoj biskupiji?
U isto vrijeme sam sa nekim mladim ljudima molio i meditirao…(Govorio je sa ocem Jozom i otac Jozo je rekao “Mladi ljudi su znali da je bio tamo-molio se sa njima. Na drugom mjestu – bila je crkva – i neki ljudi su ga vidjeli ispred crkve i oni su se rukovali sa njim, tako da su znali da je bio tamo.”)
I: Velečasni rekli ste na početku intervjua da vam je ovo prouzročilo veliki strah od Gospodina. Da li bi to objasnili?
Još ga jako osjećam. Bog je nešto nedostižno za svaku i sve misli o Njemu. On je nedostižan našim osjećajima, čak i stanju naših duša. Nemoguće je govoriti o Njemu. Jedini način komunikacije s Bogom je voljeti Ga. Moram utonuti u Boga tako da ja više ne postojim već Bog. Kada ovo učinim, ne gubim se – nalazim se u Bogu. Ovo mogu razumjeti samo oni ljudi koji vole Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Ako itko griješi, jedini uzrok svih grijeha je manjak ljubavi prema: Bogu, ljudskoj vrsti (ljudima) i samome sebi. To je uzrok svog zla. Ako bi ovo izranjavano čovječanstvo otkrilo formulu ljubavi, bezuvjetne ljubavi, ovaj život bi bio raj na Zemlji.
I: Da li ima nešto što te nismo pitali, a tebi je važno?
Želio bih vam reći nešto o vama, ali bez diktafona.
U tom trenutku smo prestali disati. Velečasni Zlatko se nasmiješio, pogledavao je u naše oči. Velečasni Jozo, nam je preveo što je Velečasni Zlatko rekao: “Vi ste vrlo iskreni. To je dobro. Ali vi ste ili uzbuđeni ili tužni. To nije dobro. Na taj način živite u prošlosti ili u budućnosti, a ne u sadašnjosti. Bog vas ne voli u prošlosti, a ni u budućnosti. On vas jedino voli upravo sada. Ako uvijek živite u prošlosti ili u budućnosti, vi nikada nećete iskusiti Boga”.
Onda je ustao i krenuo prema vratima. Rekao je Ani da on ide u svoju sobu po Blagoslovljeno ulje da joj može dati sakrament bolesničkog pomazanja. Kada se vratio, molio se nad Anom nekoliko minuta, tada ju je pomazao sa svetim uljem.
Ovo su bili jedni od najdubljih duhovnih sati našeg života.
TRENUCI GOVORA SA SEMINARA
Ana Vučić je prevodila tri večeri seminara. Svaka večer je završila sa Sv.misom.
Velečasni Zlatko je čitao iz Ivanovog evanđelja 15,1-26, a tada je govorio:
Na početku ovog seminara pozdravio bih sve vas i Božjom snagom želio bih posvjedočiti na temelju riječi koju smo (upravo) čuli.
Svećenik sam godinu dana. Govoriti o Bogu je uvijek bio veliki izazov za mene. U biti se osjećam nesposoban da to činim. Da li je uopće moguće govoriti o Bogu? Bog u svojoj veličini pokriva sve ljudske slabosti. On je veći od riječi kojima Ga možemo opisati. On nadilazi naše osjećaje, naš razum, naše čitavo biće. Ja vam ne mogu govoriti o Bogu. Mogu vam (samo) reći o svom doživljavanju Boga. Nitko ne može pričati o Bogu. Možemo samo govoriti o našim intimnim susretima s Bogom. I tako bih htio početi sa jednim svojim iskustvom:
Ovo se dogodilo prije dvije godine: studirao sam teologiju i pripremao sam se za svećenika. Pripremali su nas na takav način da smo mogli znati sve što nas čeka i kako djelovati u životu. I vjerujem da je to i bio slučaj do tog trenutka.
Bio je 5. mjesec. Bilo je jako vruće. Odlučio sam otići na piće. Otišao sam preko puta teološkog fakulteta zato što sam imao 15 minuta dok se ne zatvore vrata. I dok sam tako sjedio i pio piće prišao mi je alkoholičar. Zamolio me da li može sjesti pokraj mene. Rekao sam da, ponudio mu stolicu i sjeo je do mene. Malo poslije toga došao je i drugi alkoholičar i pitao istu stvar. Pristao sam da i on može sjesti. I tako u vrlo kratkom vremenu našao sam se okružen sa vrlo zanimljivim ljudima.
Bili su jako prljavi. Zaudarali su, ali me to nije smetalo. Interesantna stvar koju sam primijetio je gađenje ljudi koji su sjedili za stolovima oko nas. I tako malo po malo naš je razgovor počeo. Pitao sam odakle su došli i što rade u Zagrebu. Također sam ih pitao “Gdje ćete spavati večeras?” Na ovo moje posljednje pitanje jedan od njih dvojice mi je odgovorio točno ovim riječima “Dođi i vidi.”
Teško je objasniti što osoba doživi u takvom trenutku. To su riječi Krista direktno njegovim apostolima – “Dođi i vidi.” U tom trenutku sam shvatio da ne mogu razumjeti dok ne otiđem sa njima i vidim. Pogledao sam smireno na sat i s još više mira shvatio sam da su vrata (fakulteta gdje je trebao spavati) zatvorili prije 20 minuta. Čak i da sam htio nisam se mogao vratiti snu. Prihvatio sam njihov poziv i otišao sam s njima. Otišli smo autobusom do zadnje stanice. Kada smo izašli, tiho su se okrenuli u smjeru male šume. Išli smo sve dublje i dublje u šumu. Bila je tiha noć, noć koju ću pamtiti do kraja života.
U daljini sam čuo glasove drugih ljudi i vrlo brzo našao sam se u njihovom smještaju (njihovom “domu”).
Tamo je bilo mnogo ljudi, mladi i stari, alkoholičari i ovisnici o drogi, prostitutke, ljudi bez ikakvih dokumenata, ljudi bez doma, izbjeglice i prognani, mnogi ljudi koji su ogorčeni životom.
Kada sam ih vidio pomislio sam – ovo nije mjesto za mene. Pomislio sam da sam lud. Što radim tamo? Dok sam mislio o ovome prišao mi je čovjek i počeo mi pričati svoj život, kako je kao mladić bio silovan mnogo puta, kako je bio u zatvoru zbog političkih razloga, i sada jedina stvar koja mu je preostala je boca.
On je završio svoju priču, onda mi je prišla jedna starija žena. Njezina djeca su je izbacila zato što je odbila liječenje ovisnosti o alkoholu. Kada je ona završila svoju priču, prišla mi je prostitutka. Kao mlađa bila je silovana. Njezin je život bio jako težak. Ona je završila i prišla je druga osoba. Svi su se izmjenjivali i dolazili k meni do 3 ujutro. I shvatio sam da ne moram ništa govoriti. Shvatio sam da jedina stvar koju ja trebam, je imati srce-srce dovoljno veliko za svaku osobu.
Sada sam shvatio što znači biti svećenik. Kada su svi zaspali ustao sam, polako se okrenuo i krenuo pješke prema doma. Imao sam razmišljati o puno toga. Moj cijeli život je bio građen na krivim uvjerenjima. Moj cio život, do tog trenutka, urušio se kao kuća od karata. Mislio sam da trebam biti dobar, da moram biti najbolji, da moram zadovoljiti svog biskupa, moje nadređene, moje profesore, moje roditelje i na kraju Boga. Zbog mog velikog truda da zadovoljim druge izgubio sam sebe. Čemu li sam bio rob? Čistim plahtama i četkicama za zube. Ovi ljudi nisu imali ništa, ali su imali više radosti i slobode u svojim srcima nego ja. Imali su mnoge stvari na kojima bi ljudi mogli biti zavidni. U tom trenutku sam se sramio sam sebe. Mislio sam da ću biti vrijedan raja. Mislio sam da svojim snagama mogu zaslužiti odlazak u nebo.
Mnogi su mi ljudi rekli “Možeš, moraš, moraš”! Onda sam shvatio da ja ne moram ništa činiti. Jedina stvar koju moram činiti je biti ljudsko biće. Samo na taj način mogu voljeti. Samo na taj način mogu biti slobodan. Sv.Pavao je rekao:“Ako predaš svoje tijelo i sva svoja imanja, a ljubavi nemaš, nemaš ništa.” Shvatio sam tada i polako sada shvaćam da je glavni problem za sve nas vjernike krivo razumijevanje vjere.
Što je vjera? Vjera je nesigurnost ali vi tražite sigurnost. Vaša uvjerenja vas vode do sigurnosti. Zašto su ljudi iznenađeni kada ne napreduju u vjeri? Vjera ide prema nesigurnosti. Svaki korak u praznoću je korak na dlan Božji, čak i kada ne znam kuda će me taj korak odvesti.
I tako, odbacite sva svoja uvjerenja o Bogu, odbacite sve svoje predodžbe o Bogu i drugim ljudima, o životu i o sebi. To je jedini način da dođete do istine. Pitam sam sebe i pitam vas: “Da li ja ikad živim u ovom trenutku? Da li ikad živim u ovom sadašnjem trenutku ?” Shvatio sam da je odgovor ne. Uvijek osjećam krivnju zbog prošlosti i u svom srcu nosim zabrinutost za budućnost. Istina je da ne živim u sadašnjem trenutku. Ali Bog je sadašnje iskustvo. Bog je nešto za iskusiti sada. Ti možeš uroniti u Njega samo u ovom sadašnjem trenutku.
Danas je svijet žedan Boga. Žedan je istine. Što je istina? Istina je nešto što zahtijeva cijelu osobu. Istina nas potiče i izaziva da se promijenimo. Ne ostavlja ljude pasivnima.
Tražite duhovnost. Znate li kako prepoznati koliko ste duhovni? Kada je iznos vaše duhovnosti jednak iznosu istine koju možete podnijeti o sebi bez da bježite, ovo je znak duboke duhovnosti. Tako se događa promjena srca. Jedino nas istina može osloboditi. Tada ćemo postati istinski obožavatelji Gospodina. Obožavat ćemo Gospodina u duhu i istini.
P R O P O V I J E D
Evanđelje govori o kucanju. Onome koji kuca, vrata su otvorena. Onome koji traži nalazi. Koliko dugo će Otac, onima koji traže Duha Svetoga, dati tog istog Duha Svetoga.
Kada sam bio dječak nisam vjerovao u Boga. Bio sam kršten i odgojen tradicionalno. Išao sam u crkvu, ali sam odlazio prazan. Nisam imao Boga. Nisam Ga osjećao. I nisam vjerovao. Mislio sam da su sve to laži, da je to (vjera) utopija, da je to manipulacija. Imao sam karakter pobunjenika. Na povratku iz vojske bio sam pozvan na seminar svećenika Emilijena Tardiffa. Seminar se održavao na stadionu u Ljubljani (glavni grad Slovenije). Tamo je bilo 20.000 ljudi. Ja sam sjedio na balkonu.
Otac Tardiff je rekao da je među bolesnima žena koja je izliječena, a imala je 20 godina paralizu. On je rekao da osjeća veliki elektricitet kroz njezino tijelo, toplinu, i da je Bog ozdravlja.
On je pozvao sve da mole za nju. Nakon kratke šutnje, on je ponovio “Gospođo, ozdravljeni ste. Ustanite iz svojih invalidskih kolica u ime Isusa Krista, i mahnite svojom maramicom kao znak da ste to vi.” Nitko se nije ustao. Nakon toga on je to ponovio, “Ti koja si izliječena, ustani i daj znak.” Ponovno se nitko nije ustao.
Ustao sam se i vrlo demonstrativno otišao sa skupa. Bio sam na balkonu tako da sam morao otići na nižu razinu da iziđem. Morao sam proći kroz 2 ili 3 reda bolesnika u invalidskim kolicima. Dok sam prolazio tuda, otac Tardiff je ponovio treći put “Ti koja si izliječena, u ime Boga, ustani i daj znak.” Onda je žena ustala. Bila je otprilike 10 metara daleko od mene – upravo tada sam došao do niže razine gdje su bili bolesni.
Vidio sam je. Njezine noge su bile mršave kao i ruke, mršave kao naš zglob. Od rođenja nikada nije stala na svoje noge. Dva su joj muškarca pomogla da se ustane. Sa suzama, uzbuđenjem i drhtanjem ona je jedva učinila korake prema mikrofonu. I tako se moj život još jednom srušio kao kuća od karata.
To ozdravljenje nije bilo za nju već za mene. Tjedan dana nakon toga nisam mogao ništa jesti. Nisam mogao pričati ni sa kim. Kada gradiš svoj život na “sigurnim uvjerenjima”, kulu od pijeska i tada netko povuče prostirač ispod tvojih nogu, ostane velika ruševina. To je bio početak mog novog života.
Nakon toga osjećao sam veliku potrebu za Duhom i ogroman nagon da idem u svećenstvo. Kada sam donio odluku (da postanem svećenik) donio sam čvrstu odluku u mom srcu da želim da me Bog cijelog pregazi, da me iskoristi. Želio sam se dati njemu potpuno, jer sam mislio da je On jedino značenje u ljudskom životu.
Velečasni Zlatko je rekao da je prva stigma koju ima testirana u Hrvatskoj, a onda od strane liječnika u Rimu. Rekao je da jedino kada je osjećao veliku bol u svojoj duši je kada su mu zašili stigmu. Rekao je kada su maknuli zavoje da su otkrili da se stigma zatvorila, ali se na vrhu ožiljka pojavila druga stigma u obliku križa.
Velečasni Zlatko Sudac je primio stigmu na čelu prošli svibanj, isti mjesec kada je blaženi Pio bio beatificiran.
Zlatko Sudac pokrenuo internetski portal o sebi Portal www.velecasnisudac.com, koji se trenutačno (vjerojatno zbog velikog interesa znatiželjnika) sporo učitava, obiluje Sudčevim fotografijama, videoisječcima, a ima i rubriku “Glas slobodne Hrvatske” s kolumnama koje pišu Zoran Vukman, Slaven Letica, Ivan Aralica, Živko Kustić, Zdravko Tomac, Anja Šovagović-Despot.
Druge rubrike portala su hrvatska crkva, Sudčeva biografija, umjetnik, seminari, propovjedi, ozdravljenja i vjera i život.
O Sudcu na portalu govore Zdravko Tomac, Arnand Assante, Paolo Coelho i Davor Pavuna.
Nakon pokretanja portala, Sudac u planu ima i pokretanje svoje televizije i gradnju pastoralnog centra. Koncepciju portala koji ima i videoisječke obraćanja Zlatka Sudca na hrvatskom jeziku uz engleske podnaslove osmislio je redatelj Jakov Sedlar.
Zlatko Sudac pomaže onima kojima Crkva ne može ili ne želi pomoći
S jedne strane stižu optužbe o tendencioznim i neistinitim navodima, a s druge se ističe kako su pojedinci kao Sudac potrebni kako bi “protresli uspavani Rim” koji ponekad nema razumijevanja niti volje za razgovorom.
Vijest da je karizmatik vlč. Zlatko Sudac zajedno s redateljem Jakovom Sedlarom pokrenuo internetski portal, kao i ekskluzivni intervju kojega je Sedlar tom prigodom dao našem portalu, a kojeg smo prekjučer objavili pod naslovom: “Bozaniću unatoč, Sudčev seminar će putem portala pratiti milijuni u Hrvatskoj i SAD-u”, izazvali su lavinu pozitivnih, ali i mnogo negativnih reakcija predstavnika Crkve i medija.
Oštru kritiku tako nam je uputio Zvonko Franc, voditelj Tiskovnog ureda i glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije, koji nas je u svom priopćenju ukorio zbog “niza tendencioznih i neistinitih navoda kojima lažno optužujemo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića”.
Gnjev u Zagrebačkoj nadbiskupiji
Pretpostavljamo da glasnogovornik Franc misli na dijelove Sedlarova intervjua u kojima poznati redatelj tvrdi da su predstavnici Crkve, pa tako i nadbiskup Bozanić, Sudcu u zadnje vrijeme onemogućavali održavanja seminara duhovne obnove u Hrvatskoj. Ciljao je valjda i na Sedlarove izjave prema kojima će “Zlatko Sudac, unatoč crkvenoj blokadi, putem portala ubuduće održavati seminare duhovne obnove za stotine tisuća, pa i milijune ljudi”.
A da Sedlar zna o čemu govori, svojim su izjavama neizravno potvrdili mnogi predstavnici Crkve s kojim smo razgovarali. Stav većine crkvenih velikodostojnika, kojima nisu dragi mnogi Sudčevi potezi, može se najbolje iščitati iz izjave profesora Adalberta Rebića.
- Nije Zlatko Sudac toliko jak da bi se mogao suprostaviti Crkvi. On je čovjek skromne teološke izobrazbe, pučki propovjednik, demagog i psiholog koji zna što treba reći ljudima. No, mora se priznati da pronalazi puteve kako pomoći čovjeku. On je slobodan građanin i kao takav ima pravo pokretati i portal i televiziju. No, ovisno o tome što će putem tih kanala poručivati, Crkva će ga tako i suditi – ističe profesor biblijskih znanosti, semitskih jezika i arheologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Rebić: Kada bi se Sudac promijenio, Crkva bi ga prihvatila
- Zlatko Sudac je svojedobno predstavnicima Crkve priznao da je imao problema s alkoholom i drogom. On je i danas previše problematičan i preekscentričan da bi ga Crkva i službeno prihvatila. No, kada bi se prilagodio nekim crkvenim okvirima, onda bi se taj stav Crkve sigurno promijenio – vrlo otvoreno je profesor Adalbert Rebić rekao ono što drugi svećenici, kojima Sudac nije simpatičan, samo potiho govore.
- Velečasni Sudac pomaže onima kojima Crkva ne može ili ne želi pomoći. Tu, prije svega, mislim na osobe oboljele od PTSP-a, na ovisnike o drogi i na druge “rubne” pripadnike društva. Tako Crkva djeluje preko njega, ali na način da se to ne stavlja u kontekst s njezinim službenim stavom – zaključuje profesor Rebić. Poput Rebića razmišlja i gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Bogović: Zlatko Sudac iskače iz okvira katoličke zajednice
- Velečasni Sudac bi trebao raditi u dogovoru sa svojim biskupom i biskupijom jer odvojena zajednica nikako nije poželjna unutar Crkve. Zlatko ima mnogo darova i snage, ali trebao bi to drugačije usmjeriti – smatra biskup Bogović.
Dodaje potom da Crkva funkcionira na principu zajedništva i hijerarhijske strukture, a da Zlatko Sudac, kao dio te strukture, čini stvari na svoju ruku i time iskače izvan okvira djelovanja te katoličke zajednice.
- S druge strane, ovakvi pojedinci su narodu potrebni, a obično se pojavljuju kako bi “protresli uspavani Rim” koji ponekad jednostavno nema razumijevanja niti volje za razgovorom – dodaje, pak, Bogović.
A na pitanje o navodnoj ‘zabrani’ djelovanja i okupljanja vjernika koju je velečasni Sudac dobio od hrvatske Crkve, biskup Bogović svome kolegi odašilje prijateljski savjet neka ‘pomnije odabire suradnike koji su više vezani uz Crkvu, a manje uz neke druge stvari’.
- Njemu se ne brani da održava seminare duhovne obnove jer su oni pozitivni i dobri, no isto tako su, sami po sebi, vrlo osjetljiva stvar, te treba paziti kako, gdje i s kim se to radi – objašnjava biskup, te dodaje da se ‘takve stvari mogu realizirati, ali ne na način koji odudara od katoličke prakse’.
- Zlatko će na kraju ipak prihvatiti način koji mi imamo i neće dopustiti da ga vode ljudi koji nemaju veze s Crkvom – zaključuje Bogović.
Don Kaćunko bezrezervno podržao stigmatika
S puno manje ograda od biskupa Bogovića i Adalberta Rebića, na Sudčev rad gleda don Anđelko Kaćunko. Taj poznati svećenik, koji je i sam imao problema zbog čestih javnih istupa, bezrezervno je podržao najvećeg hrvatskog karizmatika.
- Drago mi je da je Sudac pokrenuo portal, te da će pokrenuti i Katoličku televiziju. Mislim da takvih medija, koji nude optimizam i koji promiču evanđelje, u Hratskoj treba biti daleko više nego što ih danas ima. Na hrvatskoj medijskoj sceni, nažalost, vlada crno-žuta kombinacija tragičnih vijesti i besmislenih tračeva, a jako je malo novina i portala koji oplemenjuju hrvatsku medijsku scenu i koji nude optimizam. Smatram, stoga, da bi uz portal, te uz Katoličku televiziju, u Hrvatskoj trebalo pokrenuti i katolički dnevni list. A oni koji misle da Hrvatskoj ne treba ništa osim Glasa koncila, ti su ostali na razini 17. stoljeća. I meni su, svojedobno, htjeli zabraniti da medijski istupam, no ipak nisam odustao. Dok sam služio u zagrebačkom Vojnom ordinarijatu otvoreno su mi poručili da zašutim, ili ću morati otići. Odabrao sam ovo drugo i nikada se nisam pokajao – ističe don Kaćunko, koji podsjeća da je svojedobno i Padre Pio bio četrdeset godina u crkvenoj izolazicji, da bi na kraju bio proglašen svecem, te da je i blažena Majka Terezija imala velikih problema kada je u Indiji htjela osnovati novi red.
- Treba imati razumijevanje i za biskupe koji su nadređeni ljudima poput Sudca. Mislim da je njima čak i teže nego, primjerice, Zlatku – pomirljivo zaključuje don Anđelko Kaćunko.
Fra Linić: Sudčev portal privući će i one koji ne idu u crkvu
Tolerantan poput Kaćunka je i fra Zvjezdan Linić, karizmatični svećenik koji baš poput Zlatka Sudca, na svojim seminarima duhovne obnove u pravilu okuplja na tisuće ljudi i čiju riječ vjernici naprosto upijaju.
- Pozdravljam pokretanje Sudčeva portala i uvjeren sam da će moj prijatelj Zlatko kroz taj portal zdušno promicati evanđelje, te da će se preko portala približiti i onim ljudima koji ne idu u Crkvu, a koji također imaju potrebu za Božjom riječi. Nipošto ne mislim da se osnivanje tog portala ili pokretanje Katoličke televizije na bilo koji način kosi s djelovanjem Crkve, niti mislim da će Sudac zbog toga imati ikakvih problema – ističe fra Zvjezdan Linić.
Poput fra Linića razmišlja i don Vinko Puljić, štinjanski župnik, u javnosti poznat i kao veliki štovatelj Marka Perkovića Thompsona, te kao žestoki kritičar istarskog političara Damira Kajina.
Don Puljić: Crkva je sveta, ali griješni su ljudi koji joj služe
- Naravno da imam pozitivno mišljenje o Sudčevu portalu. Bivši papa Ivan Pavao drugi, kao i sadašnji, Benedikt šesnaesti, stalno su ponavljali i ponavljaju koliko su mediji važni u promicanju Božje riječi, a Sudac i Sedlar napravili su upravo ono što pape traže. Zato svim Sudčevim protivnicima poručujem da najprije pogledaju što se na njegovu portalu nudi, pa neka onda razmisle hoće li ga kritizirati ili ne. Uvjeren sam da neće naći ništa što se kosi s Biblijom i s naukom vjere – ističe don Vinko Puljić, koji se složio sa Sedlarovom tvrdnjom da dio klera iz nekog razloga svjesno i namjerno blokira Sudčev rad.
- Sudčev portal je najbolji odgovor na sve blokade. Jer Crkva je sveta, ali su griješni ljudi koji joj služe – zaključuje don Vinko Puljić, koji na kraju nije zaboravio “nevjernim Tomama” poručiti da na portalu poslušaju što o velečasnom Sudcu kaže njegov brat Ivan Puljić, koji već 11 godina u stopu prati poznatog karizmatika.
- Za svega nekoliko dana, koliko portal postoji, Zlatko Sudac dobio je više od 3000 pisama potpore ljudi koji su pozdravili osnivanje portala i koji podržavaju skoro pokretanje Katoličke televizije. Takva potpora najbolji je dokaz da je Sudčev portal pun pogodak – istaknuo je Jakov Sedlar, koji nam je priznao da je njegov intervju za dnevno.hr izazvao mahom pozitivne reakcije.
Bozaniću unatoč, Sudčev seminar će putem portala pratiti milijuni u Hrvatskoj i SAD-u
Nakon portala doći će i televizija
Objavljeno: Subota, 4. Rujan 2010. 14:39 CEST
Autor.Njuškalo
Comments
Powered by Facebook Comments