Katolička crkva prebrojava “nevjerujuće”!

Zamirzine.net

Boris Knežević

Na prvom programu Hrvatskog radija, svakog jutra, nakon vijesti u 6 sati, emitira se emisija “Duhovna misao”. U toj kratkoj trominutnoj emisiji svećenici i svećenice, redovnici i redovnice i laici, pripadnici raznih religija, iznose svoja duhovna razmišljanja (duhovno je tu najčešće reducirano na religiozno). Tako nam se 23. lipnja 2009. godine obratio Drago Bosnar, župnik u Oroslavlju. Započeo je ovako: “U pastoralnim izvještajima koje župnici šalju Duhovnom stolu stoji rubrika u koju valja upisati broj nevjerujućih u župi.” Katolička crkva dakle organizirano i sistematski sakuplja podatke o “nevjerujućima”.

22. svibnja 2010

Svaki od, predpostavljam, oko 1400 rimokatoličkih župnika u Hrvatskoj u svojim pastoralnim izvještajima Duhovnom stolu šalje i podatak o broju “nevjerujućih” u svojoj župi.Ima li u tome što čudno?. Mislim da je to čudna i anakrona praksa koja potječe vjerojatno iz srednjovjekovnih vremena kada je Katolička crkva u svojoj ingerenciji držala i dobar dio onoga što danas smatramo državnom, svjetovnom vlašću.

Je li sakupljanje tih podataka Rimokatoličkoj crkvi potrebno? Ako je jedini cilj pribavljanje podatka o broju “nevjerujućih”, onda je to bespotreban posao. Naime na stranicama Državnog zavoda za statistiku mogu se naći obrađeni podaci o zadnjem popisu stanovništva Hrvatske iz 2001. godine. Tamo se u tablici 14. “Stanovništvo prema vjeri” može naći podatak da je “agnostika i neizjašnjenih” bilo 132.532 (2.99%), a onih koji su se izjasnili da “nisu vjernici” bilo je 98.376 (2,22%). Prema tome brojanje “nevjerujućih” u župnim pastoralnim izvještajima je nepotrebno. I Hrvatska biskupska konferencija na svojoj internetskoj stranici samo prenosi podatke Državnog zavoda za statistiku iz Popisa stanovništva 2001. godine.

http://www.zamirzine.net/spip.php?article9395

Je li takavo prikupljanje podataka protuzakonito? Mislim da jest. Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06 i 41/08) (dalje: Zakon) se “uređuje zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj” (članak 1 stavak 1 Zakona). Zakon u članku 2 stavak 1 točka 1 daje definiciju pojma “osobni podatak”: Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (u daljnjem tekstu: ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. U toj definiciji treba obratiti pažnju na to da je “ispitanik” identificirana fizička osoba ali i fizička osoba koju se može identificirati. U Duhovni stol dolaze pastoralni izvještaji iz svih rimokatoličkih župa s podatkom o “broju nevjerujućih u župi”, ali ti podaci nisu skupljeni anonimnim anketama nego procjenama lokalnih župnika o konkretnim ljudima s imenima i prezimenima, adresama, …, bez njihovog znanja.

Uz današnje mogućnosti komunikacije i prijenosa podataka (Internet, e-mail, telefoni, mobilni telefoni), naoko bezazleni podatak o broju nevjerujućih, koji ima Duhovni stol, u roku od nekoliko sati može postati vrlo operativan popis s imenima i prezimenima, adresama i drugim osobnim podacima o “nevjerujućima” u Hrvatskoj.

Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati samo uz privolu ispitanika ili u slučajevima određenima zakonom. (članak 7 stavak 1 Zakona). Ni jedan od ovih dvaju uvjeta ne ispunjava rutina Rimokatoličke crkve o sakupljanju podataka o “broju nevjerujućih u župi”. U članku 8 stavak 1 Zakona određena je generalna zabrana prikupljanja određenih osobnih podataka: “Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku.”. U stavku 2 istog članka navedeni su izuzeci od generalne zabrane iz stavka 1. Jedan je slijedeći: “ako se obrada provodi u okviru djelatnosti ustanove, udruženja ili bilo kojeg drugog neprofitnog tijela s političkom, vjerskom ili drugom svrhom te pod uvjetom da se obrada isključivo odnosi na njihove članove te da podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka ispitanika”. Rimokatolička crkva može dakle sakupljati i obrađivati samo podatke o svojim članovima, a i u tom slučaju ne smije te podatke otkrivati trećoj strani bez pristanka ispitanika.

Župnik Bosnar dalje lamentira: “Bilo bi lakše kad bismo između njih mogli koga priupitati: “Dečki, koliko vas je pod kapom koja niječe našu glavu?””! “Evo, ja ovako, neduhovno o razvrstavanju.”. Radi se dakle o “razvrstavanju”. Iskreni nam župnik priznaje da govori “neduhovno”. Na kraju u jednoj biblijskoj prispodobi iznosi svoj stav o opasnosti “nevjerujućih”: “Čemu prerušavanje u novu negaciju kad je i čvorcima na trešnji jasno da nisu sletjeli kljucati lišće.”

Ali pustimo župnika Bosnara i njegove lamentacije. Za obavljanje nadzora nad obradom osobnih podataka Zakonom je osnovana Agencija za zaštitu osobnih podataka (članak 27 Zakona). Prema članku 32 stavak 2 Zakona “Agencija nadzire provođenje zaštite osobnih podataka na zahtjev ispitanika, na prijedlog treće strane ili po službenoj dužnosti”. Ostaje pitanje da li se tu radi o protuzakonitom prikupljanju osobnih podataka. O tome bi, prije svega, trebali nešto reći oni o kojima se podaci, bez njihovog znanja, skupljaju, a rečena Agencija trebala bi poduzeti korake koje im Zakon dozvoljava ili nalaže.