Ovogodišnje „uznesenje blažene djevice Marije“ ili popularno Velika Gospa bit će radostan doživljaj za mnoge vjernike i njihovu duhovnu obnovu. Za tu priliku pripremaju se posebne atrakcije poput pečenog vola koji će biti besplatan za dušu i tijelo. Nitko neće biti „gladan“. Sve duše će se nasititi.
Prava životinja bit će za ovu priliku stavljena po strani (Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ovih najmanjih, meni učiniste, Mt 25,45) – bit će organizirani ribički kupovi i natjecanja u lovnom streljaštvu. Fini specijaliteti sladit će nepce. Da atmosfera bude potpuna razni malonogometni turniri i živa glazba zapečatit će doživljaj euharistijskih slavlja. Kao sastavni dio folklora Velike gospe političari i mediji izvodit će „obračune“ s Miklenićem, glavnim kanonikom sekularne države na temu „kanonizacije“ i „depolitizacije“ sekularne crkve i države.
Sveopće narodno veselje predvodit će Katolička crkva diljem zemlje euharistijskim slavljima i podržavanjem prigodnih programa za dušu i tijelo.
Biskup Ivas: „Molimo da prestanu nove manipulacije s istinom, s poluistinama i lažima, jer se to uvijek pretvara u nove optužbe i poniženja, u nove bičeve mržnje i podjela, u nova nezadovoljstva i muke i nasilja…
Glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić u članku Opasna pristranost državnih vlasti komentira kako „Svim su ljudima kojima je stvarno stalo do zajedničkoga, općega dobra svih građana Republike Hrvatske (svi ostali građani bilo koje republike ne smiju dijeliti opće dobro i trebaju biti ograničeni u „ljudskim pravima, odnosno prema njima se treba ponašati nepravedno op.a) političari pokazali jedan antihrvatski i anticivilizacijski mit, ne vodeći nimalo brige o nevinim hrvatskim civilnim žrtvama u Srbu.
„Službena hrvatska državna politika je izgubila kompas za elementarno opće dobro suvremenoga hrvatskog društva, činjenica je da se u Hrvatskoj umnažaju događanja na kojima se istodobno pojavljuju radikalno suprotstavljene skupine, „ kazuje Miklenić.
Na sve strane možemo čitati i uvjeriti se u katastrofalno stanje u svijetu – političko, moralno, ekonomsko, duhovno… Priroda i životinje podižu svoj glas protiv izrabljivača i uzročnika svih nedaća na zemlji – čovjeka! Taj isti čovjek izdigao se iznad Stvoritelja, zloupotrijebio Riječ, osnovao crkve kao utvrde iskaza moći, uništio i uništava sve oko sebe bez razmišljanja o tome kada će i na koji način sve što je oko nas ispostaviti račun.
Prava na temeljima pravednosti su pogažena bez obzira što papa na čelu samozvane moralne vertikale društva Rimokatoličke crkve kazuje da „prava treba poštovati jer su izraz pravednosti, a ne samo zato što to nalaže zakon“.
Kucnuo je čas. Apokalipsa je u tijeku bez obzira na tumačenja kolektivnog intelekta kroz navodna znanstvena tumačenja. Strah kao manipulativni faktor upotrijebila je svećenička kasta da bi vladala svijetom isključivo u vlastitom materijalnom interesu i to je činjenica koju treba prepoznati. Račun je ispostavljen – katastrofe i korjenite promjene Zemlje su u tijeku, nazovi „kršćanstvo“ pod plaštom rimokatolicizma izvodi igrokaz imperijalnog saveza s političarima, a narod je taj koji plaća porez državi i crkvi a ceh posljedica prirodi, životinjama i planetu Zemlji.
Vatikan obznanjuje svijetu poput zvijeri u janjećem krznu poznatu maksimu zdušno ubirući novac: „ Vi ste zauvijek prokleti jer ne vjerujete u to što mi objavimo (prema Neuner-Roos, red. br. 85)“
Vi – a to smo mi, čitatelji ove kolumne, vječno prokleti jer ne vjerujemo dogmama. Posljedice snosimo opet mi, ali račun za posljedice ne plaća Vatikan, jer on je ispostavljen opet – nama?
Do kada ćemo trčati za vlastitom propašću koja se više ne da zaustaviti već samo eventualno ublažiti. Ali i mogućnost ublaženja posljedica nalazi se opet u nama. Jer Otac je u nama, a ne u crkvama od kamena i u srcima svećenstva koja su isto tako od kamena. Martin Luther nam je ponudio svoju misao: “Ah, to su takvi sramotni proždrljivci i sluge vlastitih trbuha da bi bilo bolje kada bi bili svinjari ili čuvari pasa nego dušobrižnici i pastiri”? Sam papa nam kazuje i daje savjet kako „ ravnodušnost ili pomanjkanje djelovanja nanose stvarnu štetu“.
Članci koji slijede ogledalo su stanja svijeta koji prol
azi a za to stanje najodgovornija je Rimokatolička imperija – suton Rimskog carstva zauvijek prelazi u mrak.
Već smo komentirali „(ne)istinu“ koju je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, izrekao šibenski biskup Ante Ivas u Kninu. On je tada poručio kako je važno reći cjelovitu istinu te kako se zna što se slavi i zašto treba slaviti. „Bilo to kome pravo ili ne: Slavimo istinu koja se dogodila…Slavimo istinu koju ne možemo i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu.“
Upozorio je kako se “i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama“ Šibenski biskup naglasio je kako je važno uvijek biti spreman reći i obrazložiti cjelovitu istinu o povijesti. “Čistu’ istinu, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu istinu“.
Javio se i protonamjesnik SPC Milorad Đurđević koji kazuje da nije sve istina što je gospodin Ivas rekao upozoravajući pri tom kako visoki crkveni dostojanstvenik poput biskupa ne bi trebao govoriti netočne činjenice.
Što još komentirati? Ništa. Bog sve vidi i čuje i bez riječi biskupove.
Na slici: protonamjesnik Milorad Đurđević
Jučer, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, šibenski biskup Ante Ivas u Kninu je poručio kako je važno reći cjelovitu istinu te kako se zna što se slavi i zašto treba slaviti. „Bilo to kome pravo ili ne: Slavimo istinu koja se dogodila (borba bližnjeg protiv bližnjeg!). Kojoj smo mi živi svjedoci (i on). Za koju su mnogi dali svoje živote (bez obzira na (z)vjersko učenje Crkve i biskupa nazočnog – umjesto Ljubi bližnjega svoga – ubij bližnjega svoga). Slavimo istinu koju ne možemo i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu.“ 
Upozorio je kako se “i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama“ (možda je ovdje mislio gospodin Ivas na usporedbu s uzrocima i posljedicama inkvizicije).
Šibenski biskup naglasio je kako je važno uvijek biti spreman reći i obrazložiti cjelovitu istinu o povijesti. “Čistu’ istinu, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu istinu“ (naš bližnji kojeg smo ubili riječima ili oružjem ubijena je istina!).
Foto:Šibenska biskupija.com
„Na žalost, još kao da nema jasne želje ni volje da se nepristrano i bez strasti istraže i obznane istine naše povijesti”, poručio je šibenski biskup dodajući kako je to naročito potrebno radi naše budućnosti.
“I da svaki čovjek i narod, pa tako i hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu. I da to pravo smije braniti od agresora i mora čuvati od lopova”.
KRUGA I IGARA
EUHARISTIJSKI IGROKAZ Nasilje je nad obitelji
Kada bi članak koji je objavljen u Nacionalu pod naslovom Vatikan se buni: Nogomet u nedjeljno podne nasilje je na obitelj napisali po smislu i u duhu nauka Rimokatoličke crkve, on bi izgledao ovako:
Vatikan se buni: Nogomet u nedjeljno podne nasilje je na obitelj
- Dovlačiti ljude pred televizorske ekrane u nedjelju u 12.30, u vrijeme kada bi trebali biti u crkvama, meni se čini kao nogometno nasilje nad obitelji, kao istinska invazija na teren, samo ne navijača na utakmici, nego nogometa na život
Iz Vatikana su osudili novost koja će ove sezone, za potrebe što većih prihoda klubova iz Serije A od televizijskih prava, ući u talijanski klupski nogomet (a ne u kase crkava)…
Inkvizicija je znak crkvene izdaje Boga – Gospodine Kustiću- a ne znak slabe vjere njezinih službenika
Vaše tvrdnje koje ste napisali u Jutarnjem listu od 18.05.2010 u svojoj već tradicionalnoj teološkoj kolumni gdje u stilu jednog profesionalnog ideološkog propagandiste pišete o inkviziciji a u kojem tvrdite da je ona znak slabe vjere crkvenih službenika usprkos boljeg znanja tj.protiv Duha Svetoga te da su zločini inkvizicije znak izdaje Boga i Njegovog sina i našeg otkupitelja Isusa Krista od strane institucije Katoličke crkve vašeg poslodavaoca, obmana je javnosti.
Polazim sa stanovišta da Vam je sadržaj i nastanak crkvenog nauka dobro poznat i iz kojeg ste, koliko Vas ja poznam, već davno isčitali da uzrok brutalne i bestijalne stoljetne crkvene inkvizicije nije bila slaba vjera pojedinih crkvenih psihički poremećenih službenika (op.a.) već isključivo inspiracija duha crkvenog institucionalnog nauka i crkve kao takve u kojoj su, ako je suditi drvo po plodovima, režiju inkvizicije vodili isključivo samozvani i nepogrešivi „sv-oci“ pape a svoja djela lijepo i uredno dokumentirali i signirali u njihovim bulama i koncilskim dekretima. No pitanje je: koji ih je duh inspirirao i vodio jer Duh o kojem je govorio Isus, Krist to sigurno nije bio kako ste i sami u svom članku to ispravno uočili?
Pomislili ste, to ne može biti istina.
Ali, zar nije očigledno što se događa u ovome svijetu? Ne vidite li da su svećenici ti koji drže sve u svojim rukama: ne samo naše glave, već sudbine i naše duše? Tko može zanijekati da bez blagoslova svećenstva nema nikakve politike, bilo da je riječ o nacionalno-socijalnoj ekonomiji ili o politici vođenja globalnog, tzv. „pravednog“ rata.
Tamo gdje je reprezentativni politički skup društvene elite ili blagoslov oružja svećenstvo je uvijek u prvim redovima. Sve ovo zbiva se na na račun naroda i to navodno u ime Boga koji je zapovjedio „Ne ubij“! Kojeg li licemjerja i vjerske šizofrenije?!
Kada se celebrira svakodnevni politički ritual, visokih „božjih pastira“ nema. A zašto bi ih i bilo kada postoji mogućnost da nadpastir svećeničke mafije iz svoje palače za vrijeme kave može nazvati telefonom ministra i dogovoriti trenutačnu promjenu, već gotovo odobrenog financijskog plana u parlamentu.
I to stoga jer je ustanovio da nije u njegovu korist. Pri tom ne nailazi na protest tzv. „narodnih zastupnika“ od naroda izabranih i plaćenih da se brinu o narodnim interesima?
Ne ukazuje li ova činjenica savršeno na usklađenost sprege konja i konjanika s time da je konjanik visoko svećenička mafija a konj Sabor, odnosno narod kojeg se navodno zastupa.
Odlična strategija konjanika i to u ime Boga protiv Boga. Ista funkcionira već tisućljećima i to bez da je konjanik ikada do sada bio u obvezi polagati račune za svoju tiraniju nad ljudima, životinjama i čitavom prirodom. Bila mu je dovoljna uvijek ista mantra; „Bez nas ne možete do Boga, mi smo poslani od Boga i u Njegovo ime djelujemo, ako nas ne slijedite protiv Boga ste i ako se ne obratite mjesto će vam, iza smrti, biti u paklu.“
To je sve savršeno funkcioniralo a ako tu i tamo to nije bilo tako onda se pomoglo mačem i ognjem. No, obzirom da to funkcionira još i danas, u 21 stoljeću, moglo bi se ipak razmišljati o svojevrsnom psiho fenomenu koji će tako dugo funcionirati dok iz gena i duša čovječanstva ne isčezne virtualni svjiet vječnog svećeničkog prokletstva. Nadajmo se – još danas ili sutra?
Ništa novoga nema od oprosta protekle godine. Svijet je zaduženiji, Crkva je i dalje bogata a narod siromašniji. U drugom smislu vremena su jednaka kao i u doba Catanija, pape Bonifacija VIII. On je napisao najpoznatiju srednjevjekovnu bulu „Unam sanctam“ u kojoj stoji da “postoji samo jedna Katolička i apostolska crkva te izvan nje ne može biti otkupa ni oprosta grijeha“.
Danas možemo otkupiti grijeh i zadobiti oprost. Tko posjeti crkvu u Asizu na današnji dan za sebe i svoje će pokojnike zadobiti oprost grijeha. To zvuči primamljivo. Mogu griješiti do mile volje, a onda ću otići u crkvu, zamoliti oprost i za sebe i za grijehe prednika, i otići u raj gdje me s radošću čekaju svi kojima sam pomogao? Dok su bili živi oni to nisu mogli? Kada bi tome bilo tako, danas bi cijeli svijet bio u raju, patnje ne bi bilo, a svi bi ljubili bližnjega kao sebe sama? Stanje se današnjice, kako vidimo, ne razrješava odlaskom u crkve i činovima sveopćeg oprosta.
