Vjesnik, 2001.godina:
“Već je prvo jasnije priopćenje Biskupske konferencije o socijalnom stanju u zemlji izazvalo sasvim očekivanu reakciju djela javnosti: »Ako im je zbilja stalo do socijalnog blagostanja hrvatskog puka, neka se odreknu sredstava koja redovito dobivaju od tog osiromašenog puka.”
Poljoprivrednici traže od vlade novac koji im država duguje. U jednom slučaju to je 205 milijuna kuna. Porez, pored ostalih, plaćaju i ti poljoprivrednici. Bez obzira na vjersku pripadnost.
Katoličku crkvu proračun „obeštećuje“ za duhovnu potporu svim seljacima i svim građanima Hrvatske.
Bilo bi pravedno da se u ovim teškim trenucima za Vladu, seljake i sve građane Hrvatske, Katolička crkva kao najveća duhovna korisnica hrvatskog proračuna, odrekne svojih prihoda u korist poljoprivredne proizvodnje, pa će svima, a i samoj Crkvi biti bolje.
Kada svećenici imaju dovoljno novca za obeštećenje žrtava pedofilije (jedan slučaj u Meksiku stoji ciglih 24 milijuna dolara, slučajevi u svim ostalim zemljama mjere se stotinama milijuna dolara i EUR-a) onda se Baština svetog Petra može solidarizirati i s hrvatskim biskupima i svećenicima i pomoći hrvatskom narodu u ovim trenucima. To bi bio pravi potez koji bi zasigurno pozdravila i Vlada i Predsjednik Republike, a da ne govorimo o obiteljima koje žive od svojeg rada.
Crkva jednostavnom odlukom može predložiti Vladi RH rebalans proračuna kroz odricanje svojih prihoda po osnovu Ugovora Sveta Stolica-RH, u kojima ionako piše da se mogu mijenjati. Srakić je 22.04.2009.godine izjavio da Crkva nikome ne treba polagati račune pa tu stoga onda ne vidimo nikakvih problema. Bogu ne polažu račune a niti državi od koje primaju milijune. Obzirom je papa samozvani poslanik na zemlji, ni njemu ne treba polagati račune. Ali hrvatskim seljacima bi trebalo položiti račun za svoje loše duhovno vodstvo. Jer, i to je jedan od razloga materijalnog siromaštva.
Srakić bi, umjesto kojekakvih transakcija, mogao u duhu svojeg učenja doista pomoći poljoprivredi, Vladi, narodu. Na to učenje se poziva. Trebao bi biti prvi u tome? Njegove riječi „ na socijalnim projektima ne smije ništa štedjeti već tu treba dati poticaj koji se od Crkve očekuje“ su znakovite i hvalevrijedne financijskih izdataka koji se u ovim trenucima željno isčekuju od napaćenog naroda. Kako kaže Srakić poljoprivrednici imaju snage izaći iz krize pravim putem koji će im svojim djelima pokazati i sama Crkva.
Jutarnji list
SKANDAL ŠEFA HBK
Biskup Srakić prevarantu darovao zemljište vrijedno milijun eura
Autor: Drago Hedl
Objavljeno: 07.03.2010.
Srakić je dva mjeseca nakon što je RH vratila zemljište Crkvi, nekretninu darovao Klasičeku
OSIJEK - Nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić samo dva mjeseca nakon što je Republika Hrvatska Crkvi vratila gotovo 200 hektara poljoprivrednog zemljišta istu je nekretninu darovao tvrtki Iuris, u vlasništvu bivšeg dekana osječkog Pravnog fakulteta i nekadašnjeg dogradonačelnika Osijeka Damira Klasičeka.
Procjene stručnjaka
Točnije, biskup Srakić darovao je tvrtki Iuris 188 hektara, a supruzi Damira Klasičeka, Rozaliji, još oko pet hektara izuzetno atraktivnog poljoprivrednog zemljišta u Aljmašu.To zemljište, prema procjeni sudskog vještaka, vrijedi više od milijun eura, odnosno 7,5 milijuna kuna.
No, s obzirom na to da je riječ o plodnom zemljištu te da je ono u komadu, stručnjaci tvrde da mu je cijena i veća. Procjenitelji Croatia banke, koji su tvrtci Iuris dali kredit od 6 milijuna kuna, a kao zalog uzeli 188 hektara tog zemljišta, njegovu su vrijednost procijenili na 9 milijuna kuna!
Povrat imovine
U ugovorima koje je u ime Biskupije đakovačke i srijemske 14. prosinca 2007. potpisao nadbiskup Srakić stoji da Crkva tvrtki Iuris prenosi u vlasništvo 188 hektara poljoprivrednog zemljišta na temelju ugovora koji su Biskupija i Iuris potpisali 29. svibnja 2002. Naime, Biskupija nije bila zadovoljna tempom povrata crkvene imovine oduzete u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pa je angažirala tvrtku Iuris za “stručnu i profesionalnu pomoć kako bi se uspješno okončao povrat crkvene imovine”.
Ugovorom je precizirano da tvrtki Iuris, koju je zastupao Klasiček, pripada naknada od 15 posto “od vrijednosti realiziranih povratom, ili naknada u novcu”. Gruba računica pokazuje da je tvrtka Iuris, da bi za protuuslugu dobila tako veliku poljoprivrednu površinu, morala posredovati u vraćanju Crkvi gotovo 1300 hektara zemlje.
Slobodna Dalmacija
24.11.2009. | 23:10
UNATOČ NAJAVAMA O ŠTEDNJI, KATOLIČKA CRKVA DOBIT ĆE VIŠE NOVCA U IDUĆOJ GODINI
Crkvi iz proračuna još više: Vlada Kaptolu daje 285 milijuna kuna
Državne potpore vjerskim zajednicama u 2010. trebale bi, prema proračunskom prijedlogu Vlade, iznositi 310 milijuna kuna, što je povećanje od tridesetak milijuna u odnosu na tekuću godinu.
U planu je, međutim, samo povećanje budžeta Katoličkoj crkvi, dok će ostale zajednice dobiti manje nego ove i 2008. godine. Kada je posljednji put ove godine rebalansiran državni proračun, Katoličkoj crkvi smanjeno je 50 milijuna kuna predviđene godišnje potpore, pa je ona iznosila 251 milijun kuna.
U idućem godištu Kaptol bi trebao primiti 285 milijuna kuna, što je još uvijek značajno manje od, primjerice, 2008. kada se Vlada ‘isprsila’ sa gotovo 315 milijuna kuna potpore.
Iako su potonja plaćanja obveza državne administracije prema Međunarodnom ugovoru sa Svetom Stolicom, Vlada, kao što je pokazao spomenuti rebalans, ima mogućnosti da ispunjavanje preuzetih obaveza prilagođava trenutnim ekonomskim okolnostima.
Glavnina državne potpore Katoličkoj crkvi odnosi se na plaće svećenstva. Proračunskoj stavci provođenja ugovora s Vatikanom valja dodati i posebne stavke naknade pravnim osobama Katoličke crkve za oduzetu imovinu te troškove digitalizacije crkvenih knjiga ukupnog iznosa šest milijuna kuna.
Ostalima manje
Ostale vjerske zajednice, predvođene Srpskom pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom, podijelit će u 2010. 20 milijuna i 500 tisuća kuna, što je devet posto manje od ovogodišnjih dotacija.
Prema ugovoru države i SPC-a država je također dužna financirati plaće svećenstva ovisno o broju parohija i vjernika u njima. Sličan je sporazum na snazi i s Islamskom zajednicom te s još osam vjerskih zajednica u državi.
Ako se deviza premijerke Jadranke Kosor kako se u idućoj proračunskoj godini treba lišiti svega što nije nužno primijeni na planirana izdvajanja za vjerske zajednice, čini se da se bez zadovoljnih crkvi i dalje ne može. Ili, barem ne u mjeri u kojoj se naviklo.
Vedran MARJANOVIĆ
| 310 milijuna kuna dobit će sve vjerske zajednice30 milijuna kuna više dobit će Kaptol u 2010. godini20 milijuna podijelit će pravoslavna, islamska i druge zajednice |
T PORTAL
SAM(O) BOG ZNA
Crkva ne polaže račune, a ubire novac od države
Datum objave:
18.09.2009 09:48
Autor: Oriana I. Novokmet
Iako za promjenu modela financiranja Crkve nedostaje politički konsenzus, inicijativa predsjednika Mesića ukazala je na problem netransparentnog trošenja proračunskog novca
U najnovijem sukobu s Kaptolom, predsjednik Mesić predložio je uvođenje crkvenog poreza koji bi plaćali samo vjernici, kako država više ne bi financirala Katoličku crkvu.
No eventualni zaokret u načinu financiranja Crkve u Hrvatskoj složen je proces koji zahtijeva mijenjanje propisa i međunarodnih akata kojima je ono uređeno. ‘Kao prvo to bi zahtijevalo konsenzus u Saboru, jer je riječ o međunarodnom sporazumu koji bi se trebao mijenjati kvalificiranom većinom, a kao drugo trebao bi i pristanak Svete Stolice. Slično kao u međunarodnom sporu sa Slovenijom, trebalo bi sjesti za stol, otvoriti ta pitanja i pokušati pregovarati’, rekao je doc. dr. sc. Mirko Klarić, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Klarić procjenjuje da u Hrvatskoj nije ispunjen ni preduvjet – politička volja za raspravu o promjeni modela financiranja. ‘Nijedna politička stranka neće riskirati otvaranje ove teme i sukob s Crkvom zbog snage te institucije u zemlji gdje se većina stanovnika formalno deklarira kao katolici. Osim čisto liberalnih stranaka, teško da bi se populističke stranke odlučile za tako nešto, ovo se može promatrati tek kao verbalni sukob predsjednika Mesića s Crkvom’, kazao je.
Klarić: Talijanski je model najpravedniji
‘U Italiji se po želji pojedinca, koji je obveznik plaćanja doprinosa, odvaja određeni postotak za potrebe Crkve ili za humanitarne svrhe. Dobrovoljni prilozi sa svećenstvo mogu se prikazati kao porezna olakšica. Dobar je i model u Njemačkoj, jer crkveni porez plaćaju samo oni koji se deklariraju kao vjernici, za koje postoji obveza plaćanja. Za prestanak plaćanja morate istupiti iz vjerske zajednice. Poznat je slučaj naših radnika na privremenom radu u Njemačkoj koji nisu htjeli plaćati crkveni porez, pa su se iznenadili kad su ih isključili iz vjerske zajednice’, istaknuo je Klarić.
Mjesečni iznos koji se Crkvi dostavlja iz proračuna odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama, pomnoženih s brojem župa i u ovoj je godini predviđeno 283 milijuna (umanjeno za 50 milijuna kuna, kojih će se zbog krize odreći). Osim iz proračuna, Crkva se u Hrvatskoj financira i prihodima iz vlastite imovine, pružanjem vjerskih usluga i dobrovoljnim davanjima vjernika.
Prihodi Crkve stvar su njezina internog računovodstva, a sporazum sa Svetom Stolicom uređuje i da su Crkva i njezini prihodi oslobođeni od plaćanja poreza. Formalno oni ne moraju voditi knjige, niti sastavljati izvješća i završni račun, pa svaka župa plan prihoda i dostavlja samo svojoj matičnoj biskupiji.
‘Isto tako, proračunski novac ne daje se izravno župama, nego se zbirno dodjeljuje biskupiji koja onda s tim novcem financira ’slabije’ župe. Novcem iz proračuna biskupija obično financira biskupsku kuriju (upravu) i crkvene projekte, na primjer izgradnju i obnovu svetišta, Caritas i slično, ali ne mora dostavljati financijska izvješća’, objašnjava Klarić.
Po tome se Crkva razlikuje od ostalih korisnika proračuna koji su dužni dostavljati financijska izvješća o utrošenim sredstvima, pa javnost ne zna kako se troši novac poreznih obveznika.
‘U tome se možda i krije najveći problem, jer se radi o proračunskim sredstvima. Mislim da bi bilo dobro kada bi javnost kroz izvješće o radu crkvenih institucija bila upoznata s trošenjem onog dijela sredstava koja se odvajaju iz državnog proračuna, jer je jedno od temeljnih načela u funkcioniranju države i javnog sektora načelo otvorenosti i javnosti prilikom trošenja proračunskih novaca’, zaključio je profesor Klarić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
22.04.2009. 10:23
Srakić: Crkva građanima ne mora podnositi račune
Predsjednik hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić izjavio je u intervjuu za Globus kako crkva ne mora javnosti podnositi svoje račune. Na pitanje novinara kako gleda na sve glasnije zahtjeve da bi crkva trebala izvijestiti javnost o tome kako troši proračunski novac Srakić je odgovorio kako poštuju zakone o financijskom poslovanju te unutar crkve imaju sustav financijskog izvješćivanja „o svakoj potrošenoj kuni“. No, Srakić je istaknuo kako ih ništa ne obavezuje na podnošenje jaBusiness.hr
Business.hr
Srakić: Iz krize nećemo izaći s novčanim ispravkama, ona je daleko dublja
13. travnja 2009 11:42
Redakcija Business.hr
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić rekao je u Dnevniku HTV-a da Crkva ne smije štedjeti na socijalnim projektima poput brige za mlade i obitelji.
Upitan ima li Crkva proturecesijske mjere budući da joj najveći dio prihoda dolazi iz državnog proračuna Srakić je rekao da je to što joj se daje socijalno intonirano i da joj se daje jer je korisna na području kulture, prosvjete i odgoja.
Biskupije i svećenici su, kaže Srakić, pozvani da predlažu projekte koji će u tom duhu i tim mogućnostima biti ostvareni. Dodao je da prije svega misli na projekte vezane uz gradnju koji eventualno nisu potrebni, dok se na socijalnim projektima ne smije ništa štedjeti već tu treba dati poticaj koji se od Crkve očekuje.
Upitan koliko uskrsno vjersko slavlje opterećuje sve teže gospodarske i socijalne okolnosti, Srakić je kazao da razlog za zabrinutost postoji ali ne bi smjeli stati i kazati gotovo je jer je bilo daleko težih situacija i kriza. “Tada su ljudi upravo nošeni snagom nade izašli iz svih ti nevolja”, rekao je.
Kriza nije prije svega bankarska ili ekonomska već je to zapravo moralna kriza u kojoj je čovjek izvrnuo ljestvicu vrijednosti, smatra Srakić.
Komentirajući tezu da Crkva stidljivo progovara o tim problemima osim u pojedinačnim istupima nekih biskupa, dok mnogi intelektualci smatraju da bi se Crkva trebala izravnije odrediti prema društvenim promjenama, Srakić je rekao da Crkva svoj stav iznosi u svojem socijalnom nauku u kojem jasno stoji da u središtu toga nauka jest čovjek, osoba.
Ako u središtu nije čovjek nego profit onda nije kriva Crkva, rekao je Srakić, koji smatra da se treba vratiti ljudskim postavkama, odnosno čovjekovom dostojanstvu i čovjeku koji je kadar izaći iz krize, ali ne krivim putem. “Neće se to dogoditi ni s novčanim ispravkama kao što to čine u Americi ili širom svijeta, kriza je daleko dublja i mi je moramo tu shvatiti i odatle krenuti”, rekao je Srakić.
Nacional.hr
26.03.2009. / 10:06
Autor: Hrvoje Šimičević
Obmana u režiji Vlade i Kaptola: Crkva se odrekla novca koji joj ne pripada
Crkva se ničega nije odrekla, pa će se financije za rebalans, vidljivo je bilo jučer, namaknuti na teret socijalnih partnera, odnosno sindikata javnog sektora, e koji nisu pristali na takvo nešto
Ministar financija Ivan Šuker i kardinal Josip BozanićJučerašnjem usvajanju 5,4 milijarde kuna teškom rebalansu proračuna, zbog kojeg je donesena najmanje jedna jednostrana odluka vlade koja bi mogla naknadno imati reperkusije, prethodio je sastanak premijera Ive Sanadera sa vrhom Katoličke crkve u sjedištu vlade.
Kako je nacional.hr objavio, Sanader je organizirao prijem za predvodnike klera navodno s namjerom da oni zbog teške situacije u državi konsenzualno pristanu na 6-postotno smanjenje davanja iz proračuna za ovu godinu, odnosno kresanje standardnih 350 milijuna kuna; iznosa koji svake godine dobivaju jer je država toliko primorana davati zbog ugovora sa Svetom Stolicom.
Na kraju je odlučeno da će na račune Kaptola ’sjesti’ barem 80 milijuna kuna manje nego li su nagrađeni prošle, 2008. godine. Na prvu, ovo se moglo protumačiti kao izražavanje socijalne osjetljivosti klera i 80-ak milijuna teška solidarnost sa, recimo, posrnulim gospodarstvom ili pak javnim sektorom koje je vlada bez dogovora na kraju prisilila da imaju manje plaće. No, kako danas piše Jutarnji list, crkva se toga novca nije baš tako odrekla, jer zapravo nisu imali ni pravo na njega.
Taj im novac zakonski više ne pripada. Naime, 9. listopada 2008. godine, istekao je jedan dio odredbe o povećanim davanjima države prem crkvi. Riječ je o specifičnoj klauzuli ugovora, potpisanoj sa Svetom Stolicom 1998. godine, koja je podrazumijevala da prvih 10 godina ukupni proračunski izdatak bude uvećan za 20 posto, zbog rješavanja pitanja mirovinskog osiguranja starijih pripadnika klera. No, prije nekoliko mjeseci, odredba o dodatnih 80 milijuna kuna je istekla, pa ispada da je vlada opet u ‘vlasništvu’ rečene svote, koja nije ni bila namijenjena za crkvu.
Drugim riječima, crkva se nije odrekla ni kune, pa je financije za rebalans, vidljivo je bilo jučer, Sanader namaknuo na teret socijalnih partnera, odnosno sindikata javnog sektora, e koji nisu pristali na takvo nešto. No, kako je za Jutarnji list istaknuo glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić, crkva će ionako nositi svoj krizni bremen, i to kroz karitativnu djelatnost, za što ‘ionako izdvajaju veći dio novca koji dobiju iz proračuna.’
Više o poslovnim ugovorima između klera i države pročitajte u tekstu ‘Rasipnoj crkvi Sanader nije uzeo ni kune’
| Monitor.hrCRKVENA DESETINA
16.03.2009. Hoće li u rebalansu proračuna itko dirati 400 milijuna za Crkvu? Hrvatska je iz državnog proračuna u 2008. godini vjerskim zajednicama isplatila nešto više od 413 milijuna kuna, a od toga je Katoličkoj crkvi pripalo više od 382 milijuna kuna. No, Vlada je svojom voljom za različite namjene isplatila još dodatnih 79.983.234, 83 kune, a prilikom kresan proračuna nitko nije ni spomenuo eventualno kresanje “crkvenog dijela” Hrvatska je iz državnog proračuna u 2008. godini vjerskim zajednicama isplatila nešto više od 413 milijuna kuna, a od toga je Katoličkoj crkvi pripalo više od 382 milijuna kuna, što je moglo doznati iz odgovora Vlade na zastupničko pitanje zastupnice Vesne Pusić. No, zastupnik Dragutin Lesar na svom je blogu iznio i neke podatke koji do sada nisu javno iznošeni a za koje smatra da moraju biti dostupni javnosti. Prema njegovim informacijama, novac izdvojen iz državnog proračuna za vjerske zajednice raspodijeljen je na sljedeći način: 1. Katolička crkva = 382.670.811,72 kn 2. Srpska pravoslavna vrkva = 17.038.052,00 kn 3. Reformirana kršćanska kalvinska crkva = 1.720.680,00 kn 4. Bugarska pravoslavna crkva = 218.375,00 kn 5. Hrvatska starokatolička crkva = 244.136,00 kn 6. Islamska zajednica u HR. = 5.482.692,00 kn 7. Makedonska pravoslavna crkva = 709.476,00 kn 8. Evangelistička crkva = 919.592,00 kn 9. Evanđeoska pentekostna crkva = 858.287,00 kn
Ova sredstva se planiraju i izdvajaju u državnom proračunu na temelju nekoliko kriterija. Na prvom mjestu je Međunarodni sporazum RH – Sveta Stolica, prema kojem se Republika Hrvatska obvezala godišnje financirati rad Katoličke crkve u Hrvatskoj. Jedan od kriterija je i taj da se za svaku župu, a njih je oko 1530 , moraju osigurati sredstva u visini dvije prosjećne buto plaće. Prema tom međunarodnom ugovoru obaveza Hrvatske prema Katoličkoj crkvi za 2008. iznosila je 314.480.920,89 kuna. Druga obaveza proizlazi iz ugovora koje je RH sklopila s pojedinim vjerskim zajednicama (ugovori od zajedničkog interesa). Prema tim ugovorima, obaveza RH bila je slijedeća: 1. Srpska pravoslavna crkva = 9.655,708,00 kn 2. Islamska zajednica = 2.942.692,00 kn 3. Evangelička crkva = 919.592,00 kn 4. Reformirana kršćanska kalvinska crkva = 970.680,00 kn 5. Evanđeoska pantekostna vrkva = 858.287,00 kn 6. Kršćanska adventistička crkva = 1.144.381,00 kn 7. Savez Baptističkih crkava = 873.612,00 kn 8. Bugarska pravoslavna crkva = 158.375,00 kn 9. Hrvatska starokatolička crkva = 194.136,00 kn
ili ukupno = 18.805.747,000 kuna Dakle, ukupne ugovorene obaveze RH prema vjerskim zajednicama iznosile su 333.286.567,89 kuna a isplaćeno je već spomenutih 413. 169.802,72 kuna. Razliku od 79.983.234, 83 kune Vlada je odobrila i isplatila svojom voljom, za različite namjene, iz različitih resora. No, Lesar u svom blogu napominje da to nije jedini novac poreznih obveznika koji se u Hrvatskoj izdvaja za vjereske zajednice. Nema općine, pa kako god mali proračun imala, a da barem nekoliko tisuća kuna ne izdvoji za svoje župe ili obnove sakralnih spomenika. Ako su dakle i jedinice lokalne i regionalne samouprave vjerskim zajednicama u 2008. iz svojih proračuna izdvojile oko 0,5 % kao i država, dolazimo do još oko 100.000.000 kn. Prema našim propisima, vjerske zajednice nisu dužne javno objavljivati svoje prihode, niti pak su dužne plaćati porez na prihode koje samostalno ostvaruju (milodari, pogrebi, sakramenti …), a čini se da su oslobođene i plaćanja poreza na promet nekretninama. To porezno oslobođenje je, prema Lesarovim informacijama, upravo korijen jednog od problema u pregovorima Hrvatske s Europskom komisijom. Na koncu, Lesar primjećuje da u svekolikim nastojanjima recesijskog kresanja državnog proračuna nitko nije ni spomeuo kresanje stavaka koje se odnose na financiranje vjerskih zajednica. Izvor: Dragutin Lesar http://www.monitor.hr/clanci/hoce-li-u-rebalansu-proracuna-itko-dirati-400-milijuna-za-crkvu/18837/
Javno.hr IZ GODINE U GODINU Ponovo porazni izvještaj za Katoličku crkvu Niti hrvatske nadbiskupije nisu imune na moralnu dekadenciju s kojom se Katolička crkva bori od pamtivijeka. Tekst:T.T. Objavljeno: 14.03.2009 13:25h DekadencijaNiti hrvatske nadbiskupije nisu imune na moralnu dekadenciju s kojom se Katolička crkva bori od pamtivijeka. U 2000. godini nacija je bila šokirana slučajem šestinskog župnika Ivana Čučeka koji je osuđen zbog seksualnog zlostavljanja 37 djevojčica. Tada je određena kazna od tri godine zatvora, presuda je potvrđena na Županijskom sudu, no spor je dogurao do Vrhovnog suda koji je naložio ponavljanje postupka nakon kojeg je Čuček pušten na uvjetnu slobodu. Jednako je zloglasan bio postupak protiv svećenika Drage Ljubičića koji je na Rabu seksualno zlostavljao pet dječaka starih između 10 i 12 godina. Taj je proces bio zatvoren za javnost, a Ljubičiću je također izrečena blaga kazna od tri godine zatvora. Broj novih optužbi u kojima su svećenici američke Katoličke crkve prozvani zbog seksualnog zlostavljanja porastao je za 16 posto pa je prošle godine zabilježeno više od 800 slučajeva, podaci su američkih medija temeljeni na izvješću koje je ponudila sama Crkva. U 2008. godini Crkva je morala platiti odštete u visini od 436 milijuna dolara, a većina novca je namijenjena kompenzaciji žrtava. Studija je pokrila gotovo 200 biskupija i religijskih redova u SAD-u. Otkriveno je da je gotovo svaka peta žrtva u trenutku kada je zlostavljana imala manje od deset godina. Iako je u 2008. godini narastao broj zabilježenih potraživanja, Crkva je isplaćivala manje odštete u odnosu na prijašnja razdoblja pa je ‘završni račun’ za kompenzaciju žrtava manji za 29 posto. Agencija AP podsjeća da je u 2007. godina bilo zabilježeno neobično mnogo novih slučajeva, ističući pritom kontroverzu u kojoj je nadbiskupija u Los Angelesu sa 660 milijuna dolara dogovorila pogodbu s više od 500 zlostavljanih osoba. Crkva se za godišnju reviziju zločina počinjenih od strane svećenika odlučila nakon skandala koji je 2002. godine potresao Boston. Kardinal Francis George iz Chicaga rekao je da se Crkva nalazi ”na pravom putu” u svojem stremljenju da zaštiti ‘’svu djecu u društvu”. http://www.javno.com/hr-svijet/pedofilija–porazni-izvjestaj-za-katolicku-crkvu_242676
Voice of America Žrtve svećenika-pedofila kažu da ‘novac ne može izbrisati njihove traume’ |
|
| Vijesti Glasa Amerike 16/07/2007 |
Danas je na sudu u Los Angelesu i službeno objavljen sadržaj nagodbe losanđeleske nadbiskupije s oko 500 žrtava seksualnog zlostavljanja, od strane svećenika. Nadbiskupija će žrtvama isplatiti 660 milijuna dolara – oko milijun i tri stotine tisuća dolara po osobi. No, kako saznajemo iz južne Kalifornije, mnoge žrtve tvrde da njihovu patnju novac ne može izbrisati.
Riječ je o do sada najvećoj odšteti što će je Katolička crkva u Sjedinjenim Državama isplatiti žrtvama svećenika-pedofila. Nadbiskup Los Angelesa Roger Mahoney ispričao se žrtvama seksualnog zlostavljanja, kao i svima onima koje je crkva svojim otezanjem u raščišćavanju ovih afera povrijedila. ‘Ovo se nije smjelo dogoditi niti će se dogoditi u budućnosti’ – rekao je čelnik najveće nadbiskupije u Americi.
No, odšteta je – kako se čini – razmjerno neznatna naknada žrtvama koje su često i desetljećima u tišini podnosile posljedice traumatičnih događaja iz djetinjstva. ‘Presude, nagodbe, odšteta – ništa od toga ne može ukloniti bol onih koji su bili silovani ili na drugi način seksualno zloupotrebljeni od strane svećenika iz ove nadbiskupije’ – kaže Mary Grant, članica organizacije koja okuplja žrtve svećenika-pedofila. Njezina kolegica Ester Miller kaže da će ‘novac od odštete pokriti troškove liječenja.’
Prvi skandali u vezi svećenika-pedofila, te crkvenog zataškavanja ovih afera, počeli su se u Sjedinjenim Državama učestalo otkrivati 2001. godine. Nadbiskupija Bostona je – kako se ustanovilo – bila svjesna mnogih pedofilskih slučajeva, no osumnjičene svećenike nije prijavljivala vlastima ili ih izbacivala iz crkve, već ih je jednostavno premještala u druge župe. Tadašnji katolički nadbiskup Bostona, Bernard Law zbog ovog je skandala prijevremeno otišao u mirovinu.
Nadbiskup Los Angelesa Roger Mahoney se također sučeljava s optužbama da je pokušao zataškati pedofilske afere. Ester Miller, jedna od žrtava, smatra da je Mahoneyeva isprika i odluka da se isplati odšteta puki ‘poslovni potez’ – kako bi se izbjeglo neugodno suđenje. Inače, Roger Mahoney je izjavio da isplata odštete neće utjecati na glavne aktivnosti njegove nadbiskupije, ali će crkva morati prodati neke nekretnine, posegnuti za novcem iz svojih investicijskih fondova, a dio svote će morati i posuditi.
http://www.voanews.com/croatian/archive/2007-07/2007-07-16-voa3.cfm?moddate=2007-07-16
Vjesnik
05.12.2001.
Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj financiraju sada i vjernici drugih vjeroispovijedi i ateisti
Sigurno je da će svako rješenje Zakona o vjerskim zajednicama zapravo biti do neke mjere nakaradno jer ih se prilagođuje međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska sklopila sa Svetom Stolicom, a ne hrvatskom Ustavu… Rimokatolička crkva dobiva redovitu potporu iz hrvatskoga državnoga proračuna u koji se slijevaju novci svih poreznih obveznika. Dakle, i pripadnika drugih vjeroispovijedi i ateista… Ne treba puno pameti da se uvidi nepravednost takvoga sustava. O Rimokatoličkoj crkvi ne može se govoriti kao o instituciji koja je, poput vojske, policije ili državne uprave, na službi svim građanima Hrvatske. Kao najveća vjerska zajednica, ona svakako služi najvećem broju građana Hrvatske. No, ipak nije nikako riječ o svima… Za ostale moli, a za to nisu potrebni novci, zar ne?
GIORGIO GRLJ
Napokon je u saborsku proceduru nakon puno godina čekanja i obećanja ušao prijedlog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica i, prema očekivanju, izazvao živu raspravu. Nekoliko je prijepornih točaka koje će trebati pažljivo odvagnuti.
Sigurno je da će svako rješenje Zakona zapravo biti do neke mjere nakaradno jer ih se prilagođuje međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska sklopila sa Svetom Stolicom, a ne Ustavu. Iako se na vrijeme upozoravalo da bi najprije trebalo donijeti Zakon, a tek temeljem njega sklapati takve ugovore, ipak se krenulo drugim putem, i danas smo tu gdje jesmo.
U ovom bih se osvrtu želio osvrnuti sam samo na jedan aspekt predloženoga Zakona. Riječ je o njegovu financijskom djelu.
Prema postojećoj praksi kojom se realiziraju Ugovori Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom, Rimokatolička crkva dobiva redovitu (doduše, za njene potrebe, premalu) potporu iz hrvatskoga državnoga proračuna. U proračun se slijevaju novci svih poreznih obveznika. Dakle, i pripadnika drugih vjeroispovijedi i ateista. Svi, očito, sudjeluju svojim novcem u podupiranju rada jedne vjerske zajednice.
Ne treba puno pameti da se uvidi nepravednost takvoga sustava.
Kada je riječ o Rimokatoličkoj crkvi ne može se govoriti o instituciji, koja poput vojske, policije ili državne uprave jest na službi svim građanima Hrvatske (iako bi to ona deklarativno mogla reći). Ona, svakako, kao najveća vjerska zajednica, služi najvećem broju građana Hrvatske.
No, ipak nije nikako riječ o svima već o onima koji su aktivno uključeni u vjernički život župne zajednice.
Za ostale moli, a za to nisu potrebni novci, zar ne?
Kako onda pravednije rješiti pitanje financiranja vjerskih zajednica?
Vjesnikov novinar u tekstu pod naslovom »Vjerski porez najviše bi ugrozio vjerske manjine« (Vjesnik, 29. studenoga 2001.) drži da bi »opcija da sami vjernici financiraju svoje vjerske zajednice kroz plaćanje tzv. vjerskog poreza išla najviše na štetu malih vjerskih zajednica«.
Pogledajmo kakva je konkretna praksa financiranja manjih crkava, koja vjerojatno nije poznata široj javnosti.
Za vjernika je davanje od svojeg imetka jednako »duhovna« disciplina kao i molitva. Slijedom takvoga shvaćanja vjere i pobožnosti, nije neuobičajeno (za neke je to i obveza) da vjernici manjih crkava odvajaju deseti dio svojih prihoda za potrebe crkve, a ne samo sitniš u milodaru. Od toga se financira održavanje crkvenih zgrada, plaće vjerskih službenika i ostalo.
U ovom trenutku vjernici manjih crkava plaćaju porez državi od kojega se financira i djelovanje Rimokatoličke crkve (nije pri tom riječ o količini novca, već o načelu), a uz to daju i desetinu kojom podržavaju djelovanje svoje crkve.
Kada bi se, dakle, kojim slučajem promijenio postojeći sustav financiranja vjerskih zajednica, onda bi, nasuprot mišljenju Vjesnikova novinara, upravo vjernici manjih crkava najviše profitirali. Kada bi im država priznala u odbitak poreza onaj novac koji nisu zadržali za sebe već su ga dali crkvi, onda ne bi dvaput plaćali porez, kako sada čine.
Nadalje, vjerujemo da se odvojenje crkve od države upravo na planu financiranja može jako dobro i lako detektirati. Već je prvo jasnije priopćenje Biskupske konferencije o socijalnom stanju u zemlji izazvalo sasvim očekivanu reakciju djela javnosti: »Ako im je zbilja stalo do socijalnog blagostanja hrvatskog puka, neka se odreknu sredstava koja redovito dobivaju od tog osiromašenog puka.«
Kada bi Crkvu neposredno financijski potpomagali njezini vjernici, takav bi prigovor lako otpao. Ali očito je lakše pretrpjeti prigovor, nego se odreći sigurnih novčanih sredstava (ma kako ona malena i nedostatna bila).
U ugovoru s talijanskom državom koji su potpisali talijanski baptisti, koji su i u Italiji manjinska crkva, jasno stoji da svaku aktivnost koju baptistički pastori obavljaju u oružanim snagama, bolnicama itd. država ne snosi nikakve finacijske obveze.
Time se sasvim svjesno htjelo pokazati da se načelo odvojenja crkve od države očituje prije svega u financiranju.
Djelovanje Baptističke crkve, kaže se tim ugovorom, ne financira država već neposredno njezini vjernici.
Država im, napokon, mora priznati pravo da ne budu dvostruko oporezovani.
Autor je pastor Baptističke crkve u Rijeci, predsjednik Skupštine Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj
http://www.vjesnik.hr/html/2001/12/05/Clanak.asp?r=gle&c=6