SUŽANJSTVO DANAŠNJICE
1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo. Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i Europskog kolonijalizma.
Povijest potvrđuje neprekidnost Avignonskog sužanjstva kojeg suobličuju glavni akteri: Crkva i banke. Robujemo li materijalizmu? Tko će nas naučiti duhovnoj slobodi umjesto sužanjstva? Crkva i/ili banke?
Rješenje ipak možda leži u nama!
Slobodni.net
Decembar, 2009.
KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA
IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata. IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti neprimjećeni. Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala. IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke. Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti. Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale (spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, “Roberto Calvi – Bog Bankar”, zajedno sa Angelom De Bernardiem koji preko kompanija “Tacana SA” i “Granito SA” kontrolira 61,6% Pulskog Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest. IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles. Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San Marino, koja je išla preko Vatikana…
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine. Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer dioničara niti nema. Profit, odnosno dobitci idu u “religijske namjene”. Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više. Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao identifikacijska isprava. Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige. Čekovi ne postoje. Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka. Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna. O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna puno, ili je bolje reći išta.
Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a koji su bez financijke stručnosti. Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola. Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor. Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli. Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco Ambrosiano, ubojstva Calvija, Sindone,…
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira. Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta. Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)…
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni. Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje poreza. Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca. Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.
IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja. No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu “najčistije savjesti” na ovoj planeti, banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije. Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.
1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo. Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava. Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi znanstvenici, završavale su na lomači. Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa. Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu. Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine. Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa. Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset godina. Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva. Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa. U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga mafije.
Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista. Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine, Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo. “The Vatican connection”, Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra. Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti. Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona dolara. Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150 milijardi dolara.
Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u istom trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih razloga. Ovo su oni isti “humani razlozi” zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata omogućio bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija. U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je njihova ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog. Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge). U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od radoznalih pogleda. Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame). Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.
Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici masonske lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu novčanu transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda. Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u kojoj je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.
http://www.guardian.co.uk/business/2…ly.theobserver
Roberto Calvi je pronađen mrtav, “samoubojstvo” ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa džepovima punim kamenja. Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, “ubila se” Calvijeva sekretarica Graziella Teresa Corrocher. Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159 miliona dolara. 4 godine nakon “samoubojstva” Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i Michele Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata Giorgio Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.
http://slobodni.net/showthread.php?p=42748
Katolici.org
Avignonsko sužanjstvo
U 13. stoljeću se grade velike katedrale u novogotičkom stilu. Kao i katedrale dotadašnjeg romaničkog stila i one daju naslutiti dubinu čovjekovih i Božjih tajni, ali su u njima prisutniji svjetlo i ljepota stvorenog svijeta. Htjelo se izraziti da svjetlo i ljepota ovog svijeta vode k Božjoj svjetlosti i ljepoti te da je moguć sklad između naravnog i nadnaravnog, između ljudskog i božanskog.
Već od pape Bonifacija VII 1303. utjecaj papinstva na kršćanske vladare je opadao, osobito utjecajem francuskih kraljeva. 1309. papa Klement V premješta Apostolsku Stolicu iz Rima u Avignon u Francuskoj te otad počinje tkz. Avignonsko sužanjstvo Crkve.
Radi odlaska pape iz Rima, znalo je doći u Rimu do izbora drugog pape, te je tako znalo biti i dva pape. Postojali su dva pape i nisu se priznavali međusobno. Jednom kada se trebalo vratiti Apostolsku Stolicu u Rim svrgavanjem i Avignonskog i Rimskog, a pošto su i jedan i drugi znali uz pomoć svjetovnih vladara otkazati poslušnost Crkvi znalo ih je biti i tri, tako da su i najsvetiji ljudi bili nesigurni koji je pravi nasljednik Sv. Petra tj pravi papa. To je bila teška sablazan i muka Crkve.
Saborom u Konstanzi se nekako suzbila mogućnost raskola ali se nisu riješile zlouporabe u Crkvi. Robovanje materijalnim interesima, častohleplje i pokvarenost nekih crkvenih ljudi je mnoge sablažnjavala. Uz nedovoljno poznavanje svoje vjere i ostatke poganskog vjerovanja i praznovjerje, trgovanje oprostima i sl. stvari Crkvi je bila potrebna obnova.
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=1245
Slobodna Dalmacija
13.09.2007.
CRKVENO ROBLJE NAKON PUNOLJETNOSTI NAPUŠTENE OSOBE
OSTAJU U OVISNOM POLOŽAJU U CENTRU ZA SKRB
Siročad u Caritasu na prisilnom radu
Štićenici Caritasova doma za napuštene osobe nakon 18. rođendana godinama rade fizičke poslove na crno za smještaj i hranu
PIŠE NATAŠA ŠKARIČIĆŠtićenici Caritasovih centara za skrb o napuštenim osobama nakon ulaska u punoljetnost godinama su radili fizičke poslove na crno za smještaj i hranu, a navodno su na ruke primali 800 kuna, potvrdila nam je Ana Marija Adamek, povjerenica sindikata Caritas koji se ovih dana našao u središtu medijske pozornosti nakon što su su javno upozorili da Crkva brutalno krši prava zaposlenika u humanitarnim ustanovama.
- Točno je da je nekoliko bivših štićenika Doma u Brezovici, nakon što su napunili 18 godina, ostalo raditi u Brezovici na tehničkim poslovima, ali na crno, a zauzvrat su dobili smještaj u Domu i hranu. To je trajalo godinama, a imamo saznanja i da su za to na ruke primali 800 kuna naknade mjesečno.
Svi u radni odnos
Nakon što smo osnovali sindikat, ovi su bivši štićenici primljeni u radni odnos na tri mjeseca, pa sada, po mojim saznanjima, primaju 1800 kuna dohotka. Ovaj trenutak kao spremačica na crno još uvijek radi jedna bivša štićenica koja živi i hrani se u Caritasu i navodno prima 800 kuna mjesečno za to što radi – kazala je.
Ovo nam je potvrdila i Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi, u čijem je sastavu sindikat Caritas.
— Šokirana sam svime što sam tamo zatekla, no rad za smještaj i hranu ocjenjujem kao — čisto robovlasništvo! To su punoljetni ljudi, koji trebaju biti tretirani kao i svaki građanin i zaposlenik ove države, a drži ih se bez ikakvih prava i ugovora kao radnu snagu za krevet i kruh — komentirala je Avberšekova.
Adamekova pojašnjava da sindikat želi skrbiti o zaštiti prava svih djelatnika Caritasa, od pomoćnog do stručnog kadra.
Nezadovoljni i poniženi
— Naime, svi mi u Caritasu radimo po sistemu smjena za smjenu, nema rasporeda radnog vremena, ni mjesta obavljanja poslova, tako da tek dan ranije doznajemo gdje ćemo i kada raditi sutra. Plaće su u rasponu od 1800 kuna do 3200 kuna i svi smo, od vozača ili spremačica do odgajatelja, nezadovoljni i poniženi — tvrdi Adamek.
Vijest o radu za smještaj i hranu je komentirao i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, kazavši da ta pojava nije rijetkost u Hrvatskoj.
— Na puno mjesta sirotinja radi za smještaj i hranu, no moram priznati kako nisam očekivao da bih za takvo što čuo u Caritasu. Uvijek, naravno, postoji mogućnost da su ti ljudi s navršenih 18 godina života ostali bez alternative, no bilo je korektno da im se ponudi neka vrsta ugovora kojim bi se reguliralo navodno dobročinsto. Ovako, stječe se dojam da je prije riječ o iskorištavanju nego o dobročinstvu — kazao je Sever.
| Hrvatski sindikat u Caritasu jedini u Katoličkoj crkviSindikat Caritas osnovan je u svibnju ove godine kao svjetski raritet, jer nije poznato da se ikada neka služba u sklopu Katoličke crkve organizirala u svrhu zaštite radničkih prava. |
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070913/novosti04.asp
Večernji list
Rodoljubna zanovijetanja
Hrvati bankarsko roblje
Hrvatska vlast nema hrabrosti da preko HNB-a i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo
autor: Milan Ivkošić
25.02.2010 18:50
U Hrvatskom su se saboru i lijevi i desni, i vlast i oporba, složili u jednome: Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući. Kad sam neki dan u jednoj TV raspravi rekao kako bi novi predsjednik Josipović trebao iskoristiti svoj autoritet te suzbiti lihvarstvo banaka, bez kojih nema razvoja gospodarstva, a koje kamatama, uskratama zajmova, naplatama usluga i na druge načine taj razvoj sprečavaju, svi drugi sudionici emisije gotovo su mi se instinktivno usprotivili.
To znači da je mentalitet kolonije u Hrvatskoj uhvatio korijene, da nam je ugnjetački stranac postao pozitivna navika, da automatski stajemo na stranu svoga porobljivača! Netko mi je “trijumfalno” uzvratio – eto, imamo Hrvatsku poštansku banku u hrvatskom vlasništvu, a kako posluje vidi se po tome što joj je uprava u remetinečkom zatvoru. Odgovorio sam: to je zato što je isti tip političara prodao gotovo sve banke i izabrao uprave u preostalima. Stoga raduje jedinstven stav u Saboru o nepojmljivom poslovanju banaka koje i u vrijeme recesije imaju enormne dobiti. Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.
Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti. Dapače, postali su ili iznimno bogati strani plaćenici na čelu banaka ili ugledni biznismeni koje su novi vlasnici banaka znali nagraditi, ali i bogatuni koji su vješto prodali svoje skupe dionice prethodno ih kupivši budzašto! Kako se zna, od 2001. do 2009. godine aktiva banaka je sa 148,4 milijarde povećana na 370,6 milijardi kuna. Neto dobit im je 2001. bila 894 milijuna, a 2008. godine – 4,6 milijardi kuna. U Saboru je prekjučer, u povodu izvješća HNB-a, rečeno kako se lihvarstvo nastavlja, banke i dalje kapitaliziraju krizu, pa su tako u lanjskom prvom polugodištu u usporedbi sa 2008. godinom 11 posto povećale dobit, koja iznosi četiri milijarde kuna.
Dok se štednja građana enormno povećava, banke za nekoliko postotaka smanjuju zajmove! Prihodi od kamata su od 2006. do 2008. porasli sa 14,8 na 21,7 milijardi kuna. Prihod od provizija i 13 vrsta naknada iznose gotovo milijardu, pa zašto bi onda banke odobravale nove kredite i izlagale se riziku. A i kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.
Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana. Od toga sloma i toga siromaštva bit će važnije da šal Ive Josipovića i šešir Jadranke Kosor budu EU-šal i EU-šešir.
http://www.vecernji.hr/kolumne/hrvati-bankarsko-roblje-kolumna-102324
