POUKE SINA IZGUBLJENOGA – DEKRET SPASA

ČUVANJE STVORENOG

DEKRET SPASA 

Papa Benedikt XVI poručio je za svjetski Dan mira 01.01.2010.godine da čuvamo stvoreno u svim oblicima djelovanja kako bi sačuvali mir. Međutim, bilo bi zanimljivo čuti kako to učiniti.

         Što treba čovjek u stvarnosti učiniti, koji su koraci potrebni, a da bi se vidjeli rezultati?

„Čovječanstvo, ističe stoga Papa, treba duboku kulturnu obnovu; treba ponovno otkriti one vrijednosti koje sačinjavaju čvrsti temelj na kojem treba graditi bolju budućnost za sve.“

Kulturna obnova! Kako? Što učiniti? Do kada? Od kojih pretpostavki krećemo. Tko će pomoći? Crkva? Ima li ona potrebno znanje i iskustvo za tako nešto?

Tko će preuzeti odgovornost za ove priče za malu djecu? Puko nabrajanje činjenica o kojima svi sve znaju. Sada se daju savjeti bez konkretnih uputa kako to napraviti. Sada kada je kasno za neke poteze koji se predlažu. Gdje je „presveti nepogrješivi otac“ bio prije svih ovih događanja?

Što će on sa svojom cijelom hijerarhijom Rimokatoličke crkve konkretno učiniti i sam pokazati narodu da to uistinu i funkcionira osim što je objavio dekret o tome što bi drugi trebali učiniti. Što bi Crkva trebala učiniti i na koji način – o tome će se početi baviti mali ljudi kao i u primjeru Kopenhagena. Veliki nisu ništa napravili već su doveli ovaj svijet gdje jest.

Kolektivna promjena počima na osobnoj razini konkretnim koracima. Veliki svih razina (uključujući i samozvanu zastupnicu Isusa Krista – Rimokatoličku crkvu) ne znaju što čine, kamo vode ovaj svijet.

Tko želi saznati istinu i učiniti prvi korak – u današnje je vrijeme mu je to moguće saznati. „Sveti otac“ mu u tome ne može pomoći.

 Glas Koncila

15.prosinca 2009.

 Predstavljena Papina poruka za Svjetski dan mira 2010.

http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=14355&act=view

Očuvanje stvorenog i ostvarivanje mira dvije su duboko povezane stvarnosti, ističe papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za Svjetski dan mira koji će se slaviti 1. siječnja 2010. na temu “Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno”. Papina su poruku u utorak u Tiskovnome uredu Svete Stolice predstavili umirovljeni predsjednik Papinskog vijeća Pravda i mir kardinal Renato Raffaele Martino, tajnik Vijeća mons. Mario Toso te Tommaso Di Ruzza, djelatnik Vijeća.

Ako, naime, zbog okrutnosti koju čovjek čini drugom čovjeku postoje brojne prijetnje koje se nadvijaju nad mir i nad autentični cjeloviti čovjekov razvoj – kao što su ratovi, međunarodni i regionalni sukobi, teroristički čini i kršenje ljudskih prava – Papa upozorava da ništa manje zabrinjavajuće nisu ni prijetnje koje se javljaju zbog nemara, ako ne i zloupotrebe, koji se čine zemlji i prirodnim dobrima koje je Bog obilno razdijelio. Zato je nužno da čovječanstvo obnovi i osnaži onaj savez između ljudskog bića i okoliša, koji mora biti zrcalo stvoriteljske ljubavi Boga, od kojeg potječemo i prema kojem putujemo.

Benedikt XVI. podsjeća također na čovjekove dužnosti prema prirodnom okolišu, koji se mora smatrati darom koji je Bog podario svima, a čije korištenje podrazumijeva zajedničku odgovornost prema čitavom čovječanstvu, na osobit način prema siromasima i budućim naraštajima.

U poruci za Svjetski dan mira 2010. Sveti Otac poziva na duboko i dalekovidno preispitivanje postojećeg modela razvoja. Nužno je, dodaje Papa, usvojiti model utemeljen na središnjosti ljudskog bića, na promicanju i dijeljenju općeg dobra, na odgovornosti, na svijesti o neophodnoj promjeni načina života i na razboritosti.

Benedikt XVI. upozorava također na sve brojnije manifestacije krize koje bi bilo neodgovorno ne uzeti ozbiljno u razmatranje. Kako ostati ravnodušan, pita se Papa, prema problemima koji proizlaze iz pojava kao što su klimatske promjene, širenje pustinja, propadanje i gubljenje produktivnosti velikih poljoprivrednih područja, onečišćavanje rijeka i podzemnih voda, nestajanje bioraznolikosti, sve veći broj ekstremnih prirodnih pojava, prekomjerno krčenje šuma u ekvatorijalnim i tropskim područjima? Kako ne reagirati na sve rašireniju pojavu takozvanih ‘ambijentalnih izbjeglica’? Kako ne reagirati na postojeće i potencijalne sukobe vezane uz pristup prirodnim dobrima, pita Papa u poruci.

Čovječanstvo, ističe stoga Papa, treba duboku kulturnu obnovu; treba ponovno otkriti one vrijednosti koje sačinjavaju čvrsti temelj na kojem treba graditi bolju budućnost za sve. Riječ je o načinu života prožetom umjerenošću i solidarnošću, s novim pravilima i oblicima zauzetosti, ciljajući s povjerenjem i hrabrošću na postignuta pozitivna iskustva i odlučno odbacujući ona negativna. Čovjek ima dužnost odgovorno se ophoditi prema stvorenom svijetu, čuvati ga i njegovati, piše Papa te ističe i nužnost da ekonomska djelatnost u većoj mjeri poštuje okoliš jer sadašnji ritam korištenja prirodnih dobara dovodi ozbiljno u opasnost raspoloživost nekih prirodnih resursa ne samo za sadašnje naraštaje, već prije svega za buduće. (ika / gk)

Deutsche welle

 Svijet | 15.12.2009

 Kopenhagen: pobuna siromašnih protiv bogatih

 Nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju na UN-ovoj konfrenciji o klimi pokazuju veliku dozu samouvjerenosti protiv ambicija razvijenih zemalja. One jasno pokazuju kako dogovor više nije moguć bez njihove suglasnosti.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5016247,00.html?maca=kro-TB_kro_seebiz_300-4631-html-cb

  Sve donedavno malo tko je uopće znao da Tuvalu postoji. No, sada, nakon što su se otočne države u Tihom oceanu udružile u savez OASIS, i sudionicima UN-ove konferencije u Kopenhagenu je postalo jasno da se važne odluke više ne mogu donositi mimo malih zemlja. Delegacija Tuvalua je zatražila  prekid rasprave sve dok se ne razjasni pitanje pravne obvezatnosti budućeg sporazuma o zaštiti klime. Bildunterschrift:

Traži se obvezujući sporazum

No, nisu samo otočne državice nastupile samouvjereno. I zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje, članice skupine G77, jasno su pokazale da se odluke ne mogu donositi bez njihovog utjecaja. Za mnoge siromašne države zaustavljanje klimatskih promjena doslovce znači pitanje njihovog opstanka. Tu se ne radi o dobrovoljnoj humanitarnoj pomoći bogatih, nego o financijskoj pomoći koja neće ostati samo mrtvo slovo na papiru. Tilman Santorius iz njemačke zaklade Heinrich Böll već godinama promatra taj fenomen: “Zadnje dvije godine pregovora o klimi su pokazale da su zemlje u razvoju nastupale sve suverenije. To je velika promjena u odnosu na ranije, prije svega što se tiče konstruktivnosti. Ranije su većinom samo blokirale, no sada su vrlo zainteresirane za sklapanje razumnog sporazuma.”

Bildunterschrift: “Razumni sporazum” za zemlje u razvoju znači prije svega “obvezujući sporazum”. Obvezujuće ciljeve do sada je sadržavao samo Sporazum iz Kyota. Baš zato Tuvalu u Kopenhagenu vrši pritisak na sudionike da se i u novi dokument ugradi istovjetna odredba. I afričke države traže nastavak Sporazuma iz Kyota. Pri tome je svima poznato da može proći vrlo mnogo vremena dok novi sporazum ne stupi na snagu. Onaj iz Kyota je usvojen 1997, ali je na snagu stupio tek 2005. – punih osam godina kasnije. Osim toga, jedan od najvećih zagađivača, Sjedinjene Američke Države, nikada ga nije potpisao.

Sada su na redu industrijske države

No, mnogi smatraju da nije dovoljno samo sklapanje sporazuma, nego da bi UN trebao usvojiti i konvenciju o klimi i ekologiji, poput one o ljudskim prvima. Bolivijski veleposlanik pri UN-u Pablo Soron Romero Orozca objašnjava: “Za rješavanje naših problema moramo stvoriti nove međunarodne zakonske okvire koji se ne odnose samo na ljudska prava, nego i na pravo prirode. Moramo pronaći novu ravnotežu.” Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift:  Bivši američki predsjednik George Bush nije želio potpisati Sporazum iz Kyota

Sada su na redu industrijske države, smatra Jan Kowalzik iz njemačkog ogranka humanitarne organizacije Oxfam: “To nije pitanje razvojne pomoći, nego globalne raspodjele tereta. I Kina je signalizirala da će se priključiti ako ćemo joj pomoći tehnologijom. Ona kaže kako ne vidi razloga da se uspori njezin razvoj i suzbijanje siromaštva samo zato što su industrijske države 200 godina uništavale klimu.”

G77, male otočne državice, siromašne zemlje i Kina traže ozbiljna obećanja. Jer, na kraju krajeva, upravo su oni ti koji već danas plaćaju visoku cijenu klimatskih promjena, a tako će vjerojatno biti i ubuduće.

Autorica: Helle Jeppesen/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: A. Šubić