Biskup se kao „božji čovjek“ ne snalazi dobro u ovoj Hrvatskoj.Građani i vjernici se snalaze bolje od njega. Što će im onda on? Čemu plaćati nesnalaženje? Biskup gdje god se nađe, proizvodi crnilo (njegova crna odjeća simbolizira njegove riječi) koje obilno naplaćuje. Zato je gospodarski rast Crkve napredan. A Hrvatska se uzda u riječi Škvorčevića na blagdan Gospe od suza. Slijedeći blagdan je Mala Gospa. Do tada će rebalans proizvodnje crnila stupiti na snagu. Nove riječi biskupa i nadbiskupa prosvijetlit će mase. Za novi gospodarski (rebalansirani) uzlet i osiguranu budućnost.
Vjernici ne smiju ali biskupi smiju. Piti kavu.Pred Bogom smo svi jednaki, nauk je Rimokatoličkog imperija.
Putem mletačkih trgovaca kava je stigla u Europu, točnije u Veneciju 1615. godine odakle se širi velikom brzinom. U to vrijeme, Rimokatolička crkva zatražila je od Pape Klementa IX da zabrani konzumiranje kave jer je to vražji napitak koji odvlači vjernike iz crkve. Papa je tada krstio kavu i proglasio ju crkvenim pićem. Po crkvenom nauku krštenje se ne može poništiti tako da bi bilo zanimljivo vidjeti u kojem su odnosu spram Majke crkve svi heretici koji piju kavu danas. Treba li ih ekskomunicirati? I danas možemo vidjeti da ono što Crkva smije katolici – ne smiju. Dobro živjeti oduvijek je privilegija moćnika koji vedre i oblače po crkvenom pravu, ali – ljudska prava? Ekskomunicirana su. Vrijede samo u riječima propovjednika s propovjedaonica. U praksi – zabrane, dekreti, sijanje straha, javne sablazni, komunizam. Ni kava se ne smije popiti kada to Crkva ne dozvoli. Sekularna država u drugom planu. U prvom planu – hijerarhija Rimske Baštine Svetog Petra – kamen koji odbaciše graditelji (katolici koji su građani i vjernici drugog reda!) postade kamen zaglavni. [Kliknite za nastavak…]
CRKVA JE NOSITELJICA ISTINE PA NEKATOLICI NE SMIJU ČUTI ZA TU ISTINU? IZNOŠENJE LAŽI U JAVNOST ZABRANJUJE SE DEKRETOM:
„Krađa nikada ne može donijeti sigurnost i dokinuti pravu ljudsku glad. Sveta glad za Bogom, sveta glad za zajedništvom i blizinom čovjeka, liječi pojedince i društvo od krađe. A krađa produbljuje nasilje i širi prazninu,“ rekao je kardinal Bozanić ove godine na Veliku Gospu.
Križ života iznosi istinu o nesigurnosti i „svetoj gladi“ za zajedništvom i blizinom čovjeka, liječi pojedince i crkveno društvo od krađe identiteta:Bozanić je ukrao identitet Isusu Kristu, a krađa produbljuje nasilje i širi prazninu. Dekret je lijek za Istinu ma kakva ona bila. Nekatolički i katolički živalj ne smije čuti i saznati istinu o krađi koja produbljuje nasilje i širi prazninu.
Križ života dodan je popisu zabranjenih knjiga i tiskovina. Kaptolskom popisu.
Istinski katolici naprijed, ostali stoj. Bozanić zabranjuje objavu Istine. Sveta glad crkvene hijerarhije za novcem, nekretninama i moći jača je je od „svete gladi“ za Istinom. Do kada?
„Pravo na informaciju treba biti čuvano i proklamirano bez obzira na ideologiju ili vjerska nastojanja. To je jedno od temeljnih ljudskih prava, a popisi štetnih knjiga i činjenice koje iz njih proizlaze krše to pravo. Stoga bi budući sastavljači popisa trebali imati na umu da je čovjek kao razumno biće, u današnje vrijeme kada je broj nepismenih ljudi doista malen u odnosu na prijašnja razdoblja, sposoban sam prosuditi što je štetno, a što ne. Upravo iz tog razloga, po mome mišljenju, popisi štetnih knjiga kao takvi, današnjem čovjeku koji živi u informacijskom društvu, uistinu nisu potrebni. „
CRKVENE VLASTI ĆE PUSTITI DIMNU ZAVJESU KAKO BI PRIKRILI BISKUPOVO KRŠENJE ZAKONA
Pečenjara je važnija od zakona i morala na koje se poziva biskup Ivas. Njegov nadređeni kardinal Bozanić na Božić 2007.godine zbori kako se susrećemo sa zbiljom koja progovara snagom slabosti i siromaštva, te kako su osobe pogođene bijedom, onom materijalnom, društvenom ili duhovnom, oblik prisutnosti Isusa Krista.
Kako ovdje nije riječ o materijalnoj bijedi već o pečenjari za bližnje nam životinje koje pate u ognju paklenom kojem ih podvrgava dostojanstvenik Ivas, to znači da prisutnost Isusa Krista po riječima kardinala ovdje postaje upitna. Luther je napisao o svojim bivšim kolegama po vjeroučenju na temu pečenjara sljedeće: „Ah, to su takvi sramotni proždrljivci i sluge vlastitih trbuha da bi bilo bolje kada bi bili svinjari ili čuvari pasa nego dušobrižnici i pastiri.“
Crkvene će vlasti poslati priopćenje u vidu dimne zavjese javnosti nakon što je prekršen zakon: prekršen je prije 50 godina i tada se komunizam nije bunio (iako je komunizam u ovoj državi neprijatelj i opasnost broj 1 za crkvenu hijerarhiju). Danas, kada bi se trebao poštivati zakon koji nema veze s komunizmom, i kada se krši taj zakon, komunizam postaje upitan kao opravdanje. Grijeh struktura vraća se kao stvarnost pečenjare vlastite savjesti onome tko ga je označio takvim: kardinalu Bozaniću i njegovom pobočniku biskupu Ivasu. Bozanić je na Božić 2007. rekao da je Crkva savjest politike, a danas bi mons Ivas u tom kontkstu trebao djelom pokazati da je on savjest poštivanja Zakona.
Seksualni prijestupnici općenito su opasni i bolesni. Policija u Njemačkoj se čak i brine o njima. Recidiv obvezan.
Ministrica pravosuđa Njemačke kazuje: “Želimo da oni budu podvrgnuti terapiji, a ne samo da ih zatvorimo i nadgledamo. Terapija je nešto potpuno drugačije u odnosu na kaznu i odsluženje kazne.”
U Katoličku crkvu idemo po terapiju. Terapiju duše? Po „spasenje“. Po čijem nauku?
Tko se od koga u crkvama treba spasiti? Po sadašnjem činjeničnom stanju vjernici se spašavaju od terepeuta. Kako?
Odgovor leži ponovno u riječima ministrice koji možemo staviti u usta navodnih propovjednika Isusovog nauka vjernicima: “Želimo da budete podvrgnuti terapiji, a ne samo da vas zatvaramo i nadgledamo u ovim prekrasnim kućama od kamena optočenim zlatom koje ste vi dragi vjernici darovali. Terapija je nešto potpuno drugačije u odnosu na kaznu i odsluženje kazne. Vječnu kaznu u paklenom ognju liječimo sada mi zdravi seksualni prijestupnici, zdravog seksualnog apetita upravo u – crkvama. To je terapija „teologije tijela“. Duša će se liječiti od nas u nekom drugom životu, njoj nije mjesto u crkvama. Teologija tijela vraća dostojanstvo spolnosti čovjeku (po riječima Ivana Pavla II). Praktični dio nauka obavlja se u crkvama. Celibat ne dozvoljava provedbu zapovijedi Božje: Ne sagriješi bludno i Ne poželi ženu (i muškarca) bližnjega svoga. To je za Crkvu tajna vjere, tajna koja se čuva u crkvama, i bližnji (majke, sestre, očevi, djeca, braća, sestre itd.) trebaju biti suučesnici u teologiji – trebaju tajiti činove terapije u crkvama. U suprotnom to je skandal koji Crkva kažnjava. Može se u pakao ili lijek na ovoj zemlji postoji – vrlo konkretan – indulgencija. Plati pa nosi.
Vlasnik DM-a šokirao svijet: ‘Sve bogatstvo darujem, želim biti slobodan!’
Papa Benedikt XVI po prošlogodišnjoj Forbesovoj ljestvici nalazi se među prvih jedanaest najmoćnijih ljudi svijeta. Koji su kriteriji /očito materijalne/ moći „samozvanog svetog oca“? Bjelosvjetski kao i za mnoge koji se nalaze na ljestvici. Predsjednik Amerike ima moć u oružju koje se koristi za podjarmljivanje drugih naroda i u negativnoj energiji koja na taj način okreće aktivan zdrav smjer ljudskih života. Papinska je moć sazdana na strahu od Božje kazne. Taj strah papa dobro unovčuje kroz sustav nazvan katolicizmom. No, papa ipak nije prvi među prvima iako iako pripada najmoćnijoj hijerarhiji svijeta. Moć pape je tolika da bi mogao prilično pomoći ovom svijetu, a napose u svjetlu „svetosti“ i „nepogrješivosti“ te vatikanskih riznica i Banke IOR. Da li je pravedno da se papa svrstava u moćnike ovoga svijeta danas kada se čovječanstvo podijelilo u dva sloja društva: bogat i siromašan. Da li bi papa trebao svojim primjerom slijediti ostale bogataše koji se odlučuju svoje bogatstvo darivati u dobrotvorne svrhe? Iako materijalno nije odraz stanja duše pojedinca, pravednost i smisao njegove moći (bez esencijalnih materijalnih potreba čovjek na ovoj zemlji ne može funkcionirati), Benedikt XVI bi mogao osvjetliti kroz njegove riječi izrečene 25.12.2005:
‘Biskupi ne žele reći istinu’
Datum objave:
15.08.2010
Poruke koje danas na Veliku Gospu isčitavamo iz propovijedi i izjava ukazuju na realno stanje odnosa Crkve, države i odnos istih spram naroda, ali i naroda koji i dalje potvrđuje vjernost „istini“.
Poruke bi mogli sažeti u djela ljubavi, oprosta, nepostojanja komunista i crkvene hijerarhije. Laži su mrske postale svima. Nepokretnost uma navodi na sljedbeništvo u katoličke vode. Krajnje vrijeme je da nas istina o Crkvi i politici pohodi i oslobodi od zabluda prošlosti, kako bi zajedno gradili našu budućnost, pohod mira i pomirenja. Kako bi se sve to ostvarilo potrebno je ideologije i ideološka obilježja premjestiti iz naših glava u muzeje povijesti, te oslobođeni tereta prošlosti graditi put, mira i blagoslovljene budućnosti.
Vjernici su pozvani da dopuste da ih povedu poznati izrijeci i porcijunkulski oprosti kako bi otkrivali ljepotu kršćanskoga života. Izrečeno je da je glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić izdvojena kanonička figura, koja može po miloj volji svoje stavove iznositi, a da se to nikoga ne tiče, niti je to stav Crkve. Nebrojeno je puno točaka oko kojih se Crkva i HDZ i te kako slažu i dotiču.
Državotvornost i domoljublje se dokazuju svakodnevno kroz način života, kako živiš, kako radiš, daješ li sve od sebe u poslu.
Postavljanje laži kao temelja ljudskomu životu, kao načina ophođenja sa svijetom i ljudima, u svojoj je biti odbijanje, neprihvaćanje.
Bog čovjeka suočava s njegovom prošlošću, opominjući ga da laž nipošto ne vodi k zadovoljstvu, osobito ne laž koja se tiče svega naroda. U tome su uzaludni pokušaji političkih i crkvenih dogovora u kojima se ne želi izreći istina. Nebrojeno je puno točaka oko kojih se Crkva i HDZ i te kako slažu i dotiču.
Svatko tko želi dobro drugomu čovjeku i svomu narodu neće dopustiti da se ikada i igdje skriva istina i promiče laž. Taj stav i takvo nastojanje donja je granica mogućnosti izgradnje zdravoga društva.
U Marijinom se hvalospjevu nalazi svaka životna prilika, svaki ljudski izbor – za Boga ili protiv Boga. Marija, nošena vjerom, jasnim rječnikom govori gdje treba tražiti uzroke naših nezadovoljstava, nepokretnosti, sukoba: u čovjeku, izdvojenom od cjelovitog društva, koji nije zahvalan Bogu; koji nije naučio davati hvalu Bogu, te je uvijek u opasnosti da se osjeti zakinutim, jer samo sebe smatra dostojnim hvale, te pojedinačno izdvojeno mišljenje jedne osobe, jednoga čovjeka, jednog urednika, koji naravno ima pravo na svoje mišljenje, se u HDZ-u percipira zapravo kao žaljenje zbog odlaska bivšega premijera (Sanadera), na što on kao osoba, kao pojedinac apsolutno ima pravo. Trpljenje u kojemu čovjek sebe stavlja u središte teško je podnošljivo; ono umara i oduzima životnu snagu.
UTJERUJE LI CRKVA KATOLICIZAM (ČITAJ:STRAH) U KOSTI GRAĐANIMA
Aktualno stanje u državi a potom i sekularnoj Crkvi je takvo da glasnogovornik Rimokatoličke crkve Ivan Miklenić utjeruje rimokatolicizam (čitaj: strah) u kosti vjernicima i svim građanima Hrvatske.
Ako građani ne slušaju crkvene laži tada su za to krivi komunisti.
“Suvremeno doba, koje bi mnogi željeli proglasiti osobito naprednim, bitno je označeno dosad neviđenim, a često vrlo suptilnim i sofisticiranim, ugrožavanjem dostojanstva konkretnih ljudi”, tvrdi Miklenić u svojim komentarima i ne vidi da se to odnosi upravo na Crkvu. „Nikad kao u ovo naše doba nisu bila promicana i forsirana, posebno na suptilne medijske, osobito televizijske, načine životna usmjerenja kao što su: konzumizam, hedonizam, ateizam, scijentizam, gender-ideologija, individualizam, relativizam, astrologizam i slično, a svima je zajedničko da žele čovjeka na svoj način zarobiti, zloporabiti i kroz prividnu i kratkotrajnu sreću zapravo razoriti.“, komentar je glasnogovornika o hijerarhiji prijevare zvanoj katolicizam na način Rimskog crkvenog imperija. Miklenić smatra kako je osobito tragično što često on i njegova hijerarhija kao nositelji i propagatori takvih životnih usmjerenja uopće nisu svjesni dometa tih suvremenih idola, a jednako je tragično što mnogi ljudi, zaboravljajući svoje iskonsko ljudsko dostojanstvo, posve nekritički prihvaćaju ta usmjerenja te se po njima ravnaju u svom životu i djelovanju. Po njegovim riječima u sadašnjem povijesnom trenutku, kad se mnogi ljudi u Hrvatskoj osjećaju ranjeni, nesigurni, zabrinuti, prestrašeni, sputani, poniženi, odbačeni i nevoljeni, aktualizacija dvijetisućegodišnjeg spomena ustanovljenja Rimskog carstva (crkve) može djelovati osobito blagotvorno, upravo okrjepljujuće i ohrabrujuće za katolicizam te istodobno priziva obnovu čovječnosti istoga. Kako se pri tom osjeća narod i što mu je činiti s tim učenjem i zastrašivanjem?
Miklenić nam daje odgovor na ovo pitanje: „Cijeli je slučaj ozbiljan apel svim demokratskim snagama u hrvatskom društvu, bez obzira na političku opciju, da puno savjesnije, angažiranije i učinkovitije štite hrvatski državni sustav od svih javnih i skrivenih centara moći (Rimokatolički imperij op.a.) kojima su važniji njihovi interesi od zajedničkoga dobra hrvatske nacije.“
Katolicizmom Miklenić i svita utjeruju strah u kosti svim građanima RH kroz dogmu o komunizmu kao neprijatelju kao dijelu demagogije, a da se pri tom ne pita: nije li Ustav RH izglasala prije 20 godina većina građana RH, a ta većina je po tvrdnjama samog Millenića (90%) njegove gore list, odnosno to su – katolici. Ne utjeruju li vođe katoličke većine katolicizam (strah) u kosti svima zbog činjenice da ne laje pas zbog sela nego zbog sebe?
Inkvizicija je bila dječja igra spram današnjeg inkviziranja Miklenićevaca nad narodom koji je još uvijek spreman slušati i podnositi jaram parazitskog svećenstva u ime straha od katolicizma.
Teolog dr. sc. Tonči Matulić iskazuje:
“U hrvatskom društvu često se govori(lo) o mafiji, zločinačkim organizacijama, organiziranom kriminalu itd. Sve odreda mala kraljevstva razbojničkih družina nastalih radi stjecanja osobne i skupne koristi, a preko izgladnjelih leđa naroda i na štetu države i društva. Nažalost, u hrvatskom se slučaju ne radi samo o protuzakonitim udruživanjima radi stjecanja protupravne imovinske i druge koristi, tj. radi pljačke, nego nas problem nužno upućuje i na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna.
Samo naivna osoba može povjerovati u tumačenje da se bît današnjih hrvatskih gospodarskih, financijskih, socijalnih i političkih problema manifestira kao lokalna reakcija na globalnu ekonomsku krizu ili, kako to kažu američki stručnjaci, recesiju. Problem je dublji i on je samo djelomice povezan s ekonomijom, financijama i industrijom. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, stoga će ova knjiga dati mali obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’.”
Teolog je u gornjem tekstu izvrsno opisao organizaciju kojoj pripada. Vidimo i upućenje na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna. Otimačina putem Ugovora Sveta Stolica – RH je očit primjer. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, te je obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’ itekako dala Rimokatolička crkva.
Teolog i njegova matična kuća očito nisu svjesni veličine prijevare pučanstva u vlastitu korist putem lažnog i protuzakonitog pozivanja na ime Isusa Krista. Za moralni slom su itekako odgovorni teolozi i svećenstvo zajedno sa svojim čelnicima.
