Teolog dr. sc. Tonči Matulić iskazuje:
“U hrvatskom društvu često se govori(lo) o mafiji, zločinačkim organizacijama, organiziranom kriminalu itd. Sve odreda mala kraljevstva razbojničkih družina nastalih radi stjecanja osobne i skupne koristi, a preko izgladnjelih leđa naroda i na štetu države i društva. Nažalost, u hrvatskom se slučaju ne radi samo o protuzakonitim udruživanjima radi stjecanja protupravne imovinske i druge koristi, tj. radi pljačke, nego nas problem nužno upućuje i na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna.
Samo naivna osoba može povjerovati u tumačenje da se bît današnjih hrvatskih gospodarskih, financijskih, socijalnih i političkih problema manifestira kao lokalna reakcija na globalnu ekonomsku krizu ili, kako to kažu američki stručnjaci, recesiju. Problem je dublji i on je samo djelomice povezan s ekonomijom, financijama i industrijom. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, stoga će ova knjiga dati mali obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’.”
Teolog je u gornjem tekstu izvrsno opisao organizaciju kojoj pripada. Vidimo i upućenje na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna. Otimačina putem Ugovora Sveta Stolica – RH je očit primjer. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, te je obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’ itekako dala Rimokatolička crkva.
Teolog i njegova matična kuća očito nisu svjesni veličine prijevare pučanstva u vlastitu korist putem lažnog i protuzakonitog pozivanja na ime Isusa Krista. Za moralni slom su itekako odgovorni teolozi i svećenstvo zajedno sa svojim čelnicima.
Večernji list
OBJAVA: 13.08.2010 / 12:15
Oštro o hrvatskoj zbilji
Teolog dr. sc. Tonči Matulić: Uzrok krize je moralni slom
Samo naivna osoba može povjerovati u tumačenje da se bît današnjih hrvatskih gospodarskih, financijskih, socijalnih i političkih problema manifestira kao lokalna reakcija na globalnu ekonomsku krizu.
Piše: Zvonimir Despot
Kako se moglo dogoditi da u zemlji s toliko katolika na predsjedničkim izborima pobijedi agnostik? Kandidat koji nije vjernik, čiji program umnogome odudara od katoličkih načela, a usto su za njegova protukandidata u drugom krugu navijali mnogi iz Crkve. Riječ je o Ivi Josipoviću, današnjem šefu države, čija je pobjeda na predsjedničkim izborima postala povod za knjigu dr. sc. Tončija Matulića, jednog od vodećih hrvatskih katoličkih teologa, u kojoj on propituje pozadinu tog fenomena. Pod naslovom “Tužaljke kamenja hrvatske pustinje”, knjige koja upravo izlazi iz tiska u izdanju Glasa Koncila, Matulić se bavi stanjem duha i svijesti katolika u Hrvatskoj, što mu je i osnovni motiv za njezino pisanje.
Duša na – aparatima
S tog gledišta on propituje mnoge stvari: kako je moguće da se kraj tolikog broja katolika događaju tolike korupcijske afere, što se zbilo za pretvorbe i privatizacije, zašto nam je trebala lustracija, s kakvim se ostacima komunizma i danas suočavamo, o Domovinskom ratu, Tuđmanovoj pomirbi Hrvata… Matulić na mnogo mjesta u knjizi secira i prva dva hrvatska predsjednika, Franju Tuđmana i Stjepana Mesića. Potonjim se posebno pozabavio, osobito zbog njegove inicijative o skidanju križeva u javnim ustanovama, pa za Mesića zaključuje da je “na aparate priključio hrvatsku katoličku dušu”. O Josipovićevu agnostičkom stavu progovara odmah u uvodu:
“Recimo odmah, biti agnostik nije stav u smislu temeljnoga egzistencijalnog opredjeljenja (optio fundamentalis), nego upravo neopredjeljenje. Ta nas činjenica zbunjuje, jer iz nje proizlazi da se krajnje intelektualno poštenje može vezati i uz temeljno neopredjeljenje, a ne isključivo uz ‘za’ ili ‘protiv’ Boga. U to, međutim, sumnjamo. Imali smo i stalno imamo vjeru i nevjeru. To je razumljivo, iako za teologiju ostaje uvijek intrigantno. No, sad osim vjere i nevjere imamo – ni vjeru, ni nevjeru. Drugim riječima, imamo istodobno nešto poput vjerovanja u nevjeru i vjeru ili, obrnuto, nevjerovanja u nevjeru i vjeru. To nije igra riječima, nego uprizorenje čvora naše zbunjenosti koja nastaje pred pitanjem o intelektualnom poštenju temeljnoga egzistencijalnog stava, jer ‘agnostičko rješenje ne može opstati pred dubljim ispitom’ (Ratzinger). Naime, agnostičko je rješenje poput svježe hobotnice koja klizi iz ruku pa ju je teško uhvatiti. Ono hoće izmaknuti temeljnom izboru ‘za’ ili ‘protiv’ Boga, no, egzistencijalno mu uopće nije moguće izmaknuti. Neopredjeljenje u tom smislu nameće pitanje o temeljnom intelektualnom poštenju agnostika.”
Dakako, Matulić ne bi bio objektivan da se nije pozabavio i samom Crkvom, njezinim propustima, kako se Crkva zanijela nakon promjena devedesetih, propituje odnos Crkve i politike te objašnjava zašto se i kako Crkva može baviti politikom, a najviše od svega upozorava da je Crkva zakazala u pastoralnom radu, u formiranju katolika, katoličkog, crkvenoga javnog mnijenja. Posebno mjesto u knjizi zauzima poznata božićna poruka kardinala Josipa Bozanića iz 1997. i sintagma iz nje o “strukturama grijeha” koja je kasnije u javnosti okrenuta u “grijeh struktura”. Osim što Matulić detaljno objašnjava što je tada značila Bozanićeva poruka, ali i kako je kasnije iskorištena u dnevno-političke svrhe, njegova je knjiga zapravo i svojevrsni nastavak Bozanićeve poruke, jer u knjizi progovara o današnjim posljedicama društvenih grijeha. Matulićeva knjiga je dosad najkritičniji osvrt na hrvatsku zbilju iz pera jednoga katoličkog teologa, i na svjetovnu i na crkvenu.
Preko leđa naroda
U uvodu, među ostalim, navodi: “U hrvatskom društvu često se govori(lo) o mafiji, zločinačkim organizacijama, organiziranom kriminalu itd. Sve odreda mala kraljevstva razbojničkih družina nastalih radi stjecanja osobne i skupne koristi, a preko izgladnjelih leđa naroda i na štetu države i društva. Nažalost, u hrvatskom se slučaju ne radi samo o protuzakonitim udruživanjima radi stjecanja protupravne imovinske i druge koristi, tj. radi pljačke, nego nas problem nužno upućuje i na državne politike koje su uglavljivale nepravedne zakone po kojima je otimačina javnih dobara postala legalna i legitimna.
Samo naivna osoba može povjerovati u tumačenje da se bît današnjih hrvatskih gospodarskih, financijskih, socijalnih i političkih problema manifestira kao lokalna reakcija na globalnu ekonomsku krizu ili, kako to kažu američki stručnjaci, recesiju. Problem je dublji i on je samo djelomice povezan s ekonomijom, financijama i industrijom. Problem je jednim dijelom izravno povezan sa stanjem duha, svijesti, savjesti i mentaliteta hrvatskih ljudi, stoga će ova knjiga dati mali obol razmrsivanju gordijskog čvora ‘hrvatskoga duhovnog i moralnog sloma’.”
Autor podsjeća i na misijsko poslanje Crkve te na urgentnu potrebu nove evangelizacije. U tom smislu poziva na kršćansko svjedočenje za Josipovićevo obraćenje, kao i za Mesićevo. Ukratko, knjiga koju svatko treba pročitati.
Tuđman – Hranili su mu taštinu
Da kojim slučajem prvi hrvatski predsjednik nije imao čvrsti karakter generala i dobro znanje povjesničara, pitanje je bismo li danas imali suverenu državu. Inzistirao je na projektu pomirbe hrvatskoga naroda. Projekt je idejno nužno uključivao ispravljanje ideološko-komunističkih obmana i laži na račun cijeloga hrvatskog naroda. Projekt je ciljao na zakapanje »neprijateljskih sjekira« među onima koji su pristajali uz jedan ili drugi totalitarizam (fašizam, komunizam) koji su razdirali duše hrvatskih ljudi. Politički pokret HDZ transformirao se u političku stranku, što nije prošlo ni lako ni jednostavno. Presudno je bilo tu nekoliko fenomena. Najprije manjak razvijene demokratske svijesti i nedostatak demokratske kulture u upravljanju državom.
Potom strah od gubitka snage koju je politički pokret imao prije transformacije u stranku, a skrivao se iza retorike zastrašivanja povratkom komunizma. Tomu su pridonijeli mnogi, najčešće iz koristoljublja, a sluganskim podilaženjem Tuđmanu što mu je hranilo taštinu, ali oduzimalo jasan uvid u stvarno stanje društva, gospodarstva i socijale.
Mesić – Glupi vicevi i fakinstvo
Drugi hrvatski predsjednik bio je konfliktan i kontroverzan. Osim lošega prepričavanja glupih viceva i fakinskoga uveseljavanja naroda, radio je na oživljavanju ideološkoga poistovjećivanja antifašizma i komunizma, ali ne više u partijskoj, nego subnorovskoj formi. Otpočeo je svojevrsnu revizionističku politiku onoga što smatramo, uz Domovinski rat, najboljim dijelom političke ostavštine prvoga hrvatskog predsjednika: nacionalno pomirenje hrvatskoga naroda. Nesposoban za viziju budućnosti, vratio se u prošlost koja ga je stvorila i oblikovala mu mentalitet, koja mu je zarobila dušu. Oživljavao je uspomene antifašističkoga pokreta s isključivim komunističkim licem. Sukobljavao se s onima koji su iznijeli Domovinski rat. Konačno, sukobljavao se s Crkvom na način koji ne priliči ni agnostiku, a kamoli jednom nositelju krsne milosti.
Zahtjev drugoga hrvatskoga predsjednika da se uklone križevi izvorno nije povezan s brigom za svjetovnu državu, nego je povezan s ideologijom koja, iako vješto kamuflirana demokratskom retorikom, raspiruje strasti i potiče na mržnju.
Josipović – Ustoličili ga katolici
Knjiga obilato propituje izazove fenomena trećega hrvatskog predsjednika. Ne bavi se njime osobno, premda njegovu osobu nije uvijek jednostavno odvojiti od fenomena kojim se knjiga bavi. Kritički se pretresa fenomen s nekoliko važnih činjenica. Prvo, treći hrvatski predsjednik uvjerljivo je pobijedio protukandidata koji nije skrivao svoje katoličko opredjeljenje. Drugo, njegovo javno izjašnjavanje za nevjernika, tj. agnostika, činjenica je koja je prije samih izbora u dijelu vjerničke javnosti izazivala određenu paniku i zbog toga nerazborite reakcije.
Treće, on je u predizbornoj kampanji javno i otvoreno zastupao moralne stavove protivne moralnome nauku Katoličke crkve i stavovima hrvatskih biskupa. Četvrto, uvjerljivu pobjedu priskrbili su mu uglavnom katolici. Peto, zanimljivo je duhovno ozračje iz kojega dolazi. Ostavlja dojam dobro odgojena i obrazovana muškarca s izraženim elementima razvijene građanske kulture. Njegovi javni kritičari govore da je partizansko i komunističko »dijete« te da je i sam bio član Komunističke partije. To su za teologiju intrigantne činjenice.
http://www.vecernji.hr/vijesti/teolog-dr-sc-tonci-matulic-uzrok-krize-je-moralni-slom-clanak-178518
