NEDOSTATAK LJUBAVI ZA NOVCEM – DOSTATNA LJUBAV ZA NEKRETNINAMA

U članku objavljenom u Glasu Koncila broj 5. Od 04.02.07. god. autorice Đurđice Ivanišević Lieb govori se o nedostatku ljubavi, ali dostatnosti novaca nekih investitora za gradnju objekata. Pita se za porijeko novca koje možda ima mafijaški izvor i tamni izvor u prošlosti.
   Današnji investitori su beskrupulozni jer ne prezaju od ničega u isticanju svoje moći.
   Dok roditelji nemaju novaca za prehranu svojih obitelji, prebendarski dvori postaju mjesto luksuza investitora, Cvjetni trg mijenja obličje, Ksaver pokazuje kako se troši novac namijenjen karitativnom djelovanju.
Kaptol je neprikladan za stanovanje, buka je. Sa 66 milijuna kuna će se sanirati crkvena buka. Siromašni mogu živjeti u buci. 66 milijuna oni mogu sanjati. Unosno je biti krivoučitelj na zemlji.
Blago siromašnima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko. Blago milijunašima – njihovo je prebendarsko kraljevstvo od ovoga svijeta.
   Svaki je komentar suvišan na temu luksuza koji izlazi iz usta skromnih – kule od karata ionako su temeljene na pijesku. Papa je rekao da ne gradimo na pijesku.

Đurđica Ivanišević Lieb

 

 

 

clip_image003_0002

 

 

Hrvatska podijeljena do dna

 

 

clip_image003_0002

 

clip_image004_0005

 

 

 

clip_image005_0003
Treba ići jutarnjim tramvajima ili dnevnim, iako su moderniji od onih pjesničkih Tinovih, ali slika siromaštva ostaje ista. Najpotresnije jutarnje slike su bolesna djeca s majkama koja već rano ujutro odlaze na vježbe u bolnice ili na terapiju. Često se može naići i na ogoljene glavice za koje se vidi da su prošle kemoterapiju. Roditelji nemaju novaca za automobile o kojima se toliko govori, ali nemaju ni za taksi. Uz niz pokazatelja siromaštva često se nailazi i na oglase za unajmljivanje soba u blizini bolnica na dan, dva, pet ili deset. U oglasima direktno piše: za roditelje čija su djeca u bolnicama. I bolnice često pokušavaju same zbrinuti roditelje s djecom, ali bez uspjeha jer nije riječ o gradnji sportskih dvorana. Zdravlje je privilegij bogatih – napisala je jedna kolumnistica, i to je točno. O tome znaju i stotine tisuća ljudi koji ne rade, kojima zbog toga može zatajiti bubreg, ostati neoperiran tumor ili bilo koja druga bolest.
Requiem za Cvjetni trg
Znaju to i oni sa zavoda za zapošljavanje. U zemlji u kojoj svaki 5. stanovnik nema osnovnu školu a svaki 7. ima visoko obrazovanje, nažalost sve je više ljudi s visokim obrazovanjem na zavodu, kao što je trajan broj onih što odlaze s visokim obrazovanjem u inozemstvo. Sve više je, sudeći prema oglasima, i profesorica u mirovini, čak i profesorica klavira, koje se nude za čuvanje djece ili čišćenje stana jer nakon 40 godina rada ne mogu si priuštiti dostojanstven život. Sraz siromaštva i bogatstva očit je na svakom koraku, a obnova Cvjetnoga trga još očitije upućuje na nasilje bogatstva. Nasilnoj obnovi Cvjetnog trga koja se priprema, nakon već jednog uništenja, prethodila su brzopotezna arhitektonska predavanja, teški bageri koji su navodno mjerili čvrstoću zidova, ime poznatog arhitekta Podrecce kojim se maše kao zastavom i ime privatnog investitora Horvatinčića. Uz sva događanja tragični pjesnik Vidrić, čija se kuća nalazi na tom trgu, nije samo doživio poniženje u mladosti od policije na konjima na glavnom trgu nego je u jednoj od tv-emisija tek usputno rečeno da i nije bogzna kakav pjesnik, a preuređenjem trga samo će se preseliti ploča s njegove kuće na drugu kuću. Svojedobno je izbio skandal kada je ploča posvećena Kamovu u Barceloni osvanula stotinjak metara dalje od mjesta smrti – bolnice Santa Cruz. Ali nama kao da je danas svejedno, sjaju novih palača na Cvjetnom trgu neće biti potreban sjaj duha kao što mnogima danas nije potrebno znanje.

Što se u Hrvatskoj događa, događa se i zbog tamnih sila iz prošlosti i mafijaškog novca, ali i nedostatka težnje za znanjem, a nadasve nedostatka ljubavi.

Svima je jasno da je Donjem gradu, Cvjetnom trgu, čije se fasade urušavaju, potrebna revitalizacija, kao i cijelom Zagrebu, i da se takve obnove sustavno s timovima pripremaju desetak godina. Građani imaju stalan uvid u ono što se treba raditi, i to je javni otvoreni posao koji odobrava GUP. Mi slušamo jednostavnu rečenicu kako će se GUP mijenjati. I sve te nevjerojatnosti silom novca postaju vjerojatne. Trebalo bi postaviti pitanje koji je grad primjer za nasilno mijenjanje projektom privatnih investitora. Svaki arhitekt će reći da javni sadržaj ne smije biti oštećen privatnim interesima, što je na Cvjetnom trgu očito. Prosvjedni skup bio je nažalost više requiem za trg nego civilni prosvjed, i što je dobro uočila glumica Urša Raukar – prosvjed protiv nasilne gradnje trga preuzela je jedna stranka, tj. HNS, čime se donekle zamaglio problem. Za ono što je potrebno razumno desetljeće u drugim državama, u Hrvatskoj se nasilnom moći novca želi izgraditi u godinu dana. Čak se slavodobitno spominje kako će 5% prostora na trgu biti posvećeno kulturi!? Uz razmišljanja o privatnim investicijama, ne misleći isključivo na trg, neizbježno je postaviti pitanje: Tko su investitori i kamo vodi trag novca od kojeg se grade cijele gradske četvrti vrijedne milijune eura? I tu se kao i u nizu mutnih situacija nameće pitanje lustracije.
Popisi unose samo nemir
Navodno su delegacije predstavnika vlasti razgovarale s predstavnicima EU i Vatikana s molbom o zaustavljanju procesa lustracije u Hrvatskoj, da se u poratnoj zemlji ne unese novi razdor. Zar uopće razdor može biti veći? Mnogi će znakovito uputiti na nemogućnost provedbe lustracije s primjerom Slovenije u kojoj je od dva milijuna ljudi jedan milijun uhodio. Treba li to značiti da ponovno moraju biti žrtvovani isti ljudi da se oni koji su odlučivali o tuđim sudbinama ne bi uznemirili? U Poljskoj je otvorena Pandorina kutija, ali se treba prikloniti mišljenjima da lustracijom Crkva može izići samo jača. Mnogi su zbog neznanja činjenica u prvom trenutku stali na stranu poljskog biskupa Wielgusa koji je prozvan kao špijun, riječima da je bio samo informator i želio studirati u inozemstvu. Oni koji prate poljske i vatikanske izvore informacija iznose teška saznanja o dijelu poljskoga crkvenog kruga koji je bio oko pape Ivana Pavla, a biti informator u tom krugu značilo je tešku izdaju i nije slučajno Ivan Pavao II. trebao biti ubijen. Čak se pokušalo obmanuti i papu Benedikta XVI. lažima da su mnogi svećenici i biskupi bezazleno sudjelovali u izdaji. Vjerojatno o tome predstavnici Crkve u Hrvatskoj puno više znaju kao i popisima imena svojih predstavnika koji su pripadali službama, koji kruže nimalo bezazleno. U slučaju saznanja o radu biskupa Wielgusa poznato je da su sudjelovale i bivše poljske službe s kojima je biskup surađivao; pitanje je koliko je u svemu i želje za osvetom. Popisi koji kruže Hrvatskom, a neki su od njih objavljivani u tisku, mogu unijeti isključivo nemir. Zbog svega toga nepristrane i nestranačke komisije donijele bi pravom istinom puno više mira nego svakodnevno međusobno lustriranje. Premda treba shvatiti da nema apsolutne istine i lustracija se ne treba pretvoriti u linč drukčijih, onih koje mrzimo, drugih narodnosti, komunista. Predobro se zna što su radile pojedine službe i koliko ih je bilo na platnom popisu. Mnogi od tih ljudi danas ističu svoj veliki doprinos u ratu, iako se može zapitat: Ne traje li i zbog toga još rat i nije li Hrvatska zbog toga podijeljena do dna pa i po već spominjanom bogatstvu i siromaštvu i skrivanju zločina u kontinuitetu desetljećima?
Zaogrtanje Krležinom rečenicom
Ako sve relativiziramo, dobro će biti zlo i zlo će biti dobro, pa ćemo normalno prihvatiti rečenicu – čak i od nekih predstavnika Crkve – kako se moralo biti u Savezu komunista. Nije se moralo, ali se točno znalo mjesto onih koji nisu bili u jedinoj partiji. Citirajući Brodskoga – trebalo je biti krajnje nemoralan da bi se pripadalo jedinoj partiji. Tu još jednom treba ponoviti da su mnogi u toj istoj partiji bili iz ideala, iz čistih uvjerenja, ako su se usprotivili i stradali bi od te iste partije. Zbog toga jasno treba razgraničiti što su i kako radile službe u Hrvatskoj. Jer sve što se u Hrvatskoj događa, događa se i zbog tamnih sila iz prošlosti, i mafijaškog novca, ali i nedostatka težnje za znanjem, a nadasve nedostatka ljubavi. U tom košmaru događa nam se da između ubojice i udovice izabiremo ubojicu, posebno ako je bogat, ili se u svom egoizmu zaogrćemo rečenicom za koju neki od studenata pripadnika Hrvatskog proljeća tvrde da su čuli od velikog Krleže. Moleći Krležu za pomoć već u vrijeme kada se osjećao strah među studentima, Krleža je odgovorio u svom poznatom esejističkom stilu upozoravajući na realnost, s često spominjanom rečenicom da se ne želi miješati jer želi živjeti mirno i imati svaki dan svoj grah s kobasicom. Mnogi tako, zatvarajući oči, i danas žive. Ivan Pavao II. nije pristao na suradnju s komunistima, pristao je na siromaštvo i na trajno učenje vjerujući da će u tom siromaštvu proživjeti cijeli život. Postao je jedan od najmoćnijih ljudi u procesu rušenja komunizma – umro je obožavan, a danas se u ljubavi prema njemu natječu ljudi svih opredjeljenja, ili komunisti ili nekomunisti, bez obzira na kojoj strani svijeta živjeli. Možda je upravo tajna u istinitosti življenja, a nadasve u ljubavi.

Glas Koncila, broj 5 (1702), 4.2.2007.

 

Globus online, 12.08.09

PREBENDARSKI VRTOVI | 120 KVADRATA ZA ZAGREBAČKOG NADBISKUPA (1/1)

clip_image006_0004

 

 

 

 

 

 

Uzoriti kardinal Josip Bozanić uskoro će se preseliti u dvoetažni stan iznad luksuznog shopping centra

 

 

 

PENTHOUSE KARDINALA BOZANIĆA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uzoriti kardinal Josip Bozanić uskoro će se preseliti u dvoetažni stan iznad luksuznog shopping centra

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Snimio: Roberto Orlić
Piše: Korana Sutlić
Simulacija: Daria Mlinarić

Ustražnjem dijelu luksuznog shopping centra Prebendarski vrtovi, koji se gradi u Medvedgradskoj ulici uz postojeći Centar Kaptol, u samom središtu Zagreba, a čije je otvorenje planirano za proljeće 2009., svoj će budući dom imati, navodno, i kardinal Josip Bozanić. Naime, iznad budućih skupih dućana i restorana nalazi se i nekoliko stanova, uglavnom srednje veličine, a u jedan od njih, vrhunskog modernog tlocrta, na dvije etaže i s terasom, kako doznajemo iz izvora bliskih Crkvi, po završetku radova trebao bi se iz Nadbiskupske palače kraj Katedrale preseliti kardinal. To i nije čudno s obzirom na to da većina od desetak stanova u Prebendarskim vrtovima pripada Crkvi, te će i u ostalima stanovati neki od visokorangiranih svećenika s Kaptola: novi shopping centar gradi se na zemlji u vlasništvu Crkve, odnosno Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke, koju su dali u koncesiju na 99 godina tvrtki Molteh iz Zagreba. Jedna od stavki ugovora o davanju koncesije bila je da stražnji dio objekta, koji je ukopan u obronak i gleda na ulicu Nova ves, bude dostupan Crkvi.

DVOETAŽNI STANOVI
Nekoliko stanova predviđenih za svećenike imaju površinu od 60-ak kvadrata, a osim takvih 1,5-sobnih stanova u centru će postojati i dva, odnosno tri dvoetažna stana od oko 120 kvadrata. Upravo jedan od tih nešto većih stanova trebao bi postati budući dom kardinala Bozanića, barem je do sada tako planirano. Globus je u jeku gradnje dobio ekskluzivan pristup gospodarskom dijelu objekta Prebendarski vrtovi, kao i nekima od spomenutih stanova namijenjenih za svećenstvo, koji su trenutno u roh bau fazi.

ZASEBNI ULAZI

Stanovi za svećenstvo, pa tako i onaj u kojem bi trebao živjeti kardinal Bozanić, imaju velike prozore i terase i nalik su na stanove u urbanim vilama. Kako se nalaze na stražnjoj strani Prebendarskih vrtova te su okrenuti prema Novoj vesi, s te ulice stanovi imaju i zasebne ulaze. Drugim riječima, svećenici neće imati nikakvog kontakta s dijelom Prebendarskih vrtova koji je namijenjen shoppingu, zabavi i gastronomskim užicima. Stanovi imaju mnogo svjetlosti i s njihovih se terasa pruža lijep pogled na vrtove, a sobe su prostrane. Glavna kvaliteta je to što su, budući da nisu okrenuti prema ulici, iako se nalaze u sklopu shopping centra, potpuno zaštićeni od buke. Također, nisu opremljeni nikakvom luksuznom opremom koju bi zasigurno imali da su građeni u komercijalne svrhe. Kad bi se našli na tržištu, stajali bi najmanje 5000 eura po četvornome metru, ponajviše zbog lokacije. Tijekom obilaska Prebendarskih vrtova s predstavnicima investitora gradnje, oni su potvrdili tek da se radi o stanovima visokih prelata, ali o imenima nisu željeli govoriti.
Još u vrijeme nadbiskupa Franje Kuharića u Zboru prebendara razradili su plan i dobili lokacijsku dozvolu za gradnju poslovnih prostora na dijelu Prebendarskih vrtova. No, planove im je omeo rat, te je tek kasnije napravljeno idejno rješenje. Budući da Zbor nije imao novca za gradnju, bio je raspisan natječaj za investitora. Zemljište tako ostaje u vlasništvu Zbora, a investitor je dobio pravo gradnje i uživanja dijela sagrađenog prostora na 99 godina, s tim da je dio objekta odmah po završetku trebao prepustiti Zboru: u tom su dijelu i svećenički stanovi. Nakon isteka koncesije cijeli bi objekt trebao doći u trajni posjed Zbora prebendara.
Poseban dio namijenjen Prebendarskom zboru, osim stanova za svećenike, imat će vijećnicu i biblioteku te prostorije za Zakladu bl. Augustina Kažotića. S Crkvom je dogovorena i obnova kapelice koja se nalazi uz sam Centar. Crkva je uvjetovala i promjenu naziva Prebendarski vrtovi u neki novi, na hrvatskome jeziku. Jedan od prijedloga bio je da se zove Melin centar, prema mlinu na potoku koji je ondje nekoć protjecao.
Novi investitori ovih su dana organizirali novinsku konferenciju kako bi predstavili vlasničku strukturu. Stopostotni vlasnik investitora je fond Sintra Invest, a vlasnik udjela u fondu je austrijsko-švicarski konzorcij. Na čelu Molteha je sada Thomas Samii, a u novoj upravi Molteha demantiraju da su i dalje povezani s generalom Zagorcem. "To su samo priče i naklapanja. Investbanka je stupila u kontakt s tvrtkom koja je prodavala centar i s njima sklopila ugovor o kupnji", potvrdio je za Globus Davor Gnjatić, član Uprave tvrtke Molteh.

RASPORED PO ETAŽAMA
30 parkinga za Crkvu

Centar koji se zasad još vodi pod nazivom Prebendarski vrtovi se prostire na površini od 18.000 četvornih metara, na šest etaža, koje objedinjuju brojne trgovine, restorane,  urede, javne garaže, a nekoliko stanova na vrhu bit će i za centar. U podzemlju na nivoima -1 i -2 nalazit će se garaže sa 160 mjesta, od toga 30 mjesta za Crkvu. Na dijelu etaže – 1, 0, 1 i 2 bit će trgovine vrhunskih brendova, a na dijelu 2. etaže i na 3. katu nalazit će se restorani. "Za najam atraktivnih restorana zainteresirani su Peoples, Marcelino, Baltazar, Khala, Atlanta i drugi. Politika centra je da u njemu ne budu ugostitelji bez iskustva", kaže Patrick Franolić, direktor renomirane tvrtke Spiller Farmer, koja vodi posao najma prostora.

NEPRIKLADNI SMJEŠTAJ NA KAPTOLU
Oko sadašnjeg stana vrlo je "prometno"

Josip Bozanić danas stanuje u Nadbiskupskom dvoru koji se nalazi iza Katedrale i uz nju, a prozori njegova stana – sobe navodno gledaju na Staru Vlašku. Njegova sadašnja soba za spavanje navodno ima veliki masivni starinski krevet, te je, kao i sav namještaj u Nadbiskupskom dvoru, s obzirom na starost i način izrade, svojevrsno nacionalno blago. No, iako kardinal Bozanić ovdje ima ugodan prostor, moguće je da će se preseliti u novi stan jer je u Nadbiskupskom dvoru uvijek vrlo "prometno", a možda i zato što u njemu boravi i novi predsjednik Biskupske konferencije. Kako je Crkva vlasnik mnogih prostora na Kaptolu, svećenici ondje stanuju na više lokacija u kurijama: prebendarske kurije počinju s Ulicom Nova ves, a na Kaptolu se nalaze kanoničke kurije. Svaka kurija na Novu ves okrenuta je pročeljem, a prema Tkalčićevoj ulici smješteni su vrtovi. Prebendari su, uz kanonike, najbliži suradnici nadbiskupu.
Na Kaptolu je prije nekoliko godina sagrađen i Dom za umirovljene svećenike, po projektu pokojnog arhitekta Roberta Someka.

clip_image007_0000

 

clip_image008_0000

 

clip_image009_0000

Radna i dnevna soba Gornja je etaža predviđena za samoću, rad i počinak, a donja bi trebala biti opremljena bez velikog luksuza

 

Nadbiskupski dvor
Dugogodišnja lokacija sadašnjeg stana kardinala Bozanića

 

Jutarnji list

18.08.2009.

66 milijuna kuna za novu zgradu HBK

Piše: Korana Sutlić

Foto: Vjekoslav Skledar/CROPIX

clip_image010_0000

 

Crkva gradnjom velebnih zdanja osigurava krov nad glavom važnim institucijama poput HBK dok čeka povrat nekoliko stotina milijuna kuna vrijednih nekretnina

“ZAGREB – Uz Muzičku akademiju koju grade Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i Prolaza Cvjetni trg investitora Tome Horvatinčića, u širem središtu Zagreba  najveći aktualni graditelj je Crkva koja podiže zgradu Hrvatske biskupske konferencje na Ksaveru.

Ekonomska kriza zustavila je ili usporila mnoge velike projekte u hrvatskoj metropoli, ali na gradilištu na Ksaveru sve ide po planu, radovi su u punom jeku što smo se uvjerili i prilikom snimanja atraktivnih fotografija iz zraka. Tom prilikom snimili smo i druge nekretnine u vlasništvu Crkve, ali i neke koje potražuju jer su im oduzete nakon Drugog svjetskog rata.
clip_image011
Preuređeni biskupski dvori

Hrvatska biskupska konferencija gradi se u susjedstvu Vojnog ordinarijata i Nuncijature. HBK će imati površinu 6000 četvornih matra, a prema nekim proračunima stajat će 66 milijuna kuna. Riječ je o najnovijoj investiciji Crkve koja u Zagrebu kontinuirano riješava svoja osnovna stambena pitanja i urede za vrh svoje institucije. “

Nacional.hr
Broj 718, 18.08.09
NAJVEĆA TAJNA MORH-a

Ilegalni apartmani za vojnu elitu

NA PODRUČJU VOJARNE KOVČANJE sagrađeno je barem šest novih objekata bez građevinske dozvole

clip_image012

U uvali Kovčanje, jednoj od najljepših uvala na otoku Lošinju koja je udaljena 4 kilometra od grada Malog Lošinja i nalazi se neposredno uz cestu koja vodi do grada, vojni vrh je u ova krizna vremena odlučio napraviti apartmansko naselje i odmaralište i to bez građevinske dozvole. Ne radi se o adaptaciji ili sanaciji vojarne kako se to često može čuti iz MORH-a kako bi se prikrila stvarna svrha radova već se zaista radi o posve novim apartmanskim objektima koji se grade uz blagoslov Uprave za graditeljstvo MORHa u što se uvjerio Nacional koji je prošlog tjedna snimio cjelokupno područje vojarne Kovčanje. Do sada niti jedna građevinska inspekcija u dvije godine, od kada se provode građevinski radovi u vojarni Kovčanje, nije obišla teren premda je bilo poziva za to.
Uspoređujući satelitske snimke iz zraka napravljene prije nekoliko godina uz pomoć Google Earth programa i prošlotjednih fotografija koje je Nacional snimio iz zraka nedvosmisleno se može reći kako je na području vojarne Kovčanje izgrađeno barem šest novih objekata bez građevinske dozvole. Da se tamo planiralo izgraditi apartmansko naselje a ne samo sanirati postojeće objekte otkriva i službeni dokument MORH-a pod nazivom “Godišnje izvješće o obrambenoj spremnosti” iz 2007. gdje se, između ostalog kad je riječ o nabrajanju projekata koji bi se trebali graditi ili obnoviti u budućnosti, tvrdi: “…zgradu Uprave za obranu Dubrovnik, adaptaciju građevine u vojarni Domobranska u Karlovcu, zamjenskog smještajnog objekta u Gašincima, smještajni apartmanski objekt u vojarni Kovčanje, komunikacijski tornjevi na Učka i Rota i Glavni ulaz u vojarnu Croatia”. Kada je Nacional saznao o izgradnji novih objekata u vojarni Kovčanje, a ne samo sanaciji ili adaptaciji postojećih, zatraženo je od MORH-a pojašnjenje, jer se neslužbeno iz vojnih izvora saznalo da je riječ zapravo o odmaralištu za najviše vojne dužnosnike, a sve druge aktivnost unutar vojarne su paravan kako bi se to prikrilo. Premda je iz neobjašnjivih razloga Nacionalu bio zabranjen dolazak, obilazak ili fotografiranje spomenutih objekata koji su ograđeni žicom u sklopu vojarne Kovčanje, što je uopće i prvi takav slučaj zabrane kad su u pitanju vojarne kao da je riječ o nekakvoj raketnoj bazi s podzemnim tunelima ili slično, Nacional je uspio snimiti cjelokupno područje Kovčanja iz zraka i uvjerio se kako su svi objekti posve novi, odudaraju od klasičnih smještajnih objekata u ostalim vojarnama u Hrvatskoj, a nekima nedostaje samo još fasada.
Uz obalu je napravljena šetnica s rasvjetom, a tik uz more nasuprot sporednog ulaza u vojarnu stoje tri tek sagrađene kuće prizemnice. Zbog izgradnje ovih triju kuća vojska je srušila dva od ukupno četiri skladišna objekta, dok se više novih objekata nalazi skriveno pod borovom šumom. Uz ove tri kuće na samoj obali nalazi se besprijekorno pokošen travnjak sa stolovima i stolicama, te položenim suncobranom. Stotinjak metara dalje kupala su se djeca, a viđeni su i neki “turisti” na ribanju. Neposredno uz obalu su se mogli primijetiti i parkirani osobni automobili s krovnim nosačima za prtljagu. Na apartmanskim objektima u središtu uvale nalaze se terase sa stolovima i stolićima, te suncobrani. Pored najvećeg objekta, koji sliči manjem hotelu, u samoj uvali neposredno uz more napravljena je velika terasa s ugrađenom tendom na kojoj piše “Bojna za specijalna djelovanja”, a za dobro raspoloženje “turista” napravljena je i kamena kućica gdje je prostor za roštilj i ražanj. Ako se automobilom dolazi iz pravca Osora, tada se može vidjeti glavni ulaz u vojarnu Kovčanje do kojeg vodi odvojak s glavne ceste. Nastavi li se voziti cestom još dva kilometra uz samu vojarnu nailazi se na odvojak puta s desne strane s kojim se nakon približno 300 metara može doći do drugog ulaza u vojarnu. Upravo na ovom dijelu pristupne ceste do drugog ulaza u vojarnu nalaze se kuće u privatnom vlasništvu ljudi koji će za bilo kakvu adaptaciju morati tražiti dozvolu MORH-a dok istovremeno vojska gradi bez dozvole. Bilo bi zanimljivo dobiti uvid u stanje kakvo je zatečeno odlaskom JNA i usporediti ga s današnjim. Osim apartmanskih objekata, u vojarni je sagrađen i vjerski objekt. Posve je sigurno kako JNA na Kovčanju nije imala niti jedan vjerski objekt. Sada je to promijenjeno, jer se general Josip Lucić osobno angažirao zbog svojih bliskih veza s vojnim ordinarijatom i Crkvom općenito da se i na Kovčanju sagradi vjerski objekt Katoličke crkve. Još u listopadu 2008. generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić se u vojarni Kovčanje susreo s generalom zbora Josipom Lucićem.
Na području sporednog ulaza u vojarnu posve je obnovljena jedna od dviju zgrada – vidi se svježa žbuka na fasadi, nova izolacija i novi crijep na krovu.Zajedno su uz predstavnika Službe za graditeljstvo MORH-a obišli vojarnu te utvrdili konkretne potrebe Vojnog ordinarijata za prostorom u vojarni Kovčanje kao i vremenske rokove i načine uređenja tih prostorija. Tako je i Crkva dobila smještaj na elitnoj lokaciji. I dok se mladim ročnicima, koje se intenzivno pozivalo na dragovoljno služenje vojnog roka, zbog nedostatka financija ukida dopunsko zdravstveno osiguranje, dok profesionalni vojnici koji neposredno pred sam odlazak u misiju obilaze trgovačke centre kako bi uzeli opremu za transport opreme, vojarna za 21. stoljeće u Petrinji i dalje ostaje samo znanstvena fantastika. Dok hrvatski vojnici još uvijek nemaju poštenu kuhinju u vojarnama, vojni vrh brine za elitni turizam. Ne samo da su oružane snage započele s radom na izgradnji odmarališta suprotno usvojenim dokumentima u hrvatskom saboru kao što je Dugoročni plan razvoja oružanih snaga, već se i natječaji za radove u vojarni Kovčanje raspisuju tijekom najveće financijske krize u državi i to 7. srpnja 2009. U službenim dokumentima MORH-a izričito se navodi kako će radovi u vojarni Kovčanje biti izvođeni u vremenu od 2011. do 2015., odnosno tek za dvije godine i vojarna Kovčanje je označena posljednjim trećim prioritetom obnove. Međutim, za generale ono što piše u dokumentu očito ne vrijedi. Kad je Nacionalov novinar prošlog tjedna upitao jednog visokog vojnog časnika zbog čega javnost odnosno novinari ne smiju obići vojarnu Kovčanje i snimiti objekte, odgovorio mu je kako on ne vidi niti jedan razlog za takvu zabranu, ali s druge strane da niti njemu još nije posve jasno kakva je namjena te vojarne, je li to odmaralište ili centar za ronilačku obuku ili nešto treće.
Zapravo, Nacionalov sugovornik je bio u pravu, jer smo dobili i službeni odgovor MORH-a u kojem nam niti jednom riječju nisu htjeli odgovoriti na pitanje kolika je površina vojarne i objekata koji su obuhvaćeni građevinskim radovima, koja su sredstva utrošena i koja su planirana da se utroše. U odgovoru MORH-a stoji: “Objekti imaju široku primjenu kako za MORH i OS RH. Odlukom Vlade Republike Hrvatske Kovčanje je proglašeno vojnom lukom. Od velikog broja aktivnosti koje se na ovoj lokaciji odvijaju, navest ćemo samo najvažnije. Na navedenoj lokaciji smještena je postrojba za aktivnosti na moru i podmorju, akcije traganja i spašavanja. U Kovčanju su smješteni i helikopteri i posade za traganje i spašavanje tijekom protupožarne sezone. Odlukom ministra obrane RH u Kovčanju je ustrojen Centar za rehabilitaciju pripadnika OS RH s obiteljima nakon povratka iz mirovnih misija, kao jedna od iznimno bitnih aktivnosti. U Kovčanju se odvijaju razni oblici edukacije pripadnika MORH-a i OS RH, stručna usavršavanja, mini-konferencije s područja obrane. Nadalje, vojnu luku Kovčanje MORH i OS RH koriste i za međunarodne vojne razmjene sa zemljama saveznicama. Ovaj se objekt koristi za duhovne vježbe pripadnika OS RH u organizaciji Vojnog ordinarijata. Vojni ordinarijat također u Kovčanju organizira odmor djece pripadnika OS RH i veterana Domovinskog rata. U njemu se organizira i kamp za kadete vojnih škola OS RH. Temeljem ugovora o međusobnoj suradnji između Ministarstva obrane i Hrvatskog olimpijskog odbora vojnu luku koriste i športski klubovi. U Kovčanju se organiziraju i ljetne škole temeljem suradnje s Fakultetom političkih znanosti. U vojnoj luci prihvaćaju se i strana vojna izaslanstva. Nadalje, vojnu luku Kovčanje koristi i Obalna straža.”
Iz svega ovoga se vidi kako se radi o klasičnom apartmanskom odmaralištu, jer je pristup dozvoljen djeci, studentima, sportskim klubovima i slično. Naravno, vojni vrh nije mogao graditi apartmane samo za sebe, pa je tako da bi opravdao investiciju u dokumentima zapravo naveo kako će to biti centar za sve i svašta, a u stvarnosti će ga najviše koristiti oni sami. Tako će Kovčanje biti mjesto duhovnih vježbi kao da vojnici nemaju crkvu u svojim mjestima boravka. Zgrada vojnog ordinarijata u Zagrebu je toliko velika da se duhovne vježbe mogu održavati svaki tjedan za stotine pripadnika hrvatske vojske. Najapsurdnije je postojanje nekakvog centra za rehabilitaciju vojnika nakon povratka iz mirovnih misija i to s njihovim obiteljima. U stvarnosti, svi oni kada se vraćaju svojim obiteljima nakon šest mjeseci žele pod svaku cijenu otići što dalje od vojske i žičane ograde, puške i odore na pravi odmor. Umjesto toga, u Kovčanju bi zajedno s djecom svakodnevno gledali vojne specijalce maskirane ratničkim bojama kako idu na tjelovježbe. Kakva bi to tek rehabilitacija bila. Očito je da se elitni besplatni turizam hrvatskih generala morao prikriti ovakvim centrima, ljetnim radionicama i slično, jer se sve to nabrojano moglo organizirati i u bilo kojem drugom dijelu Hrvatske.

OBJEKT I ZA CRKVU

■ Osim apartmanskih objekata, u vojarni je sagrađen i vjerski objekt. Posve je sigurno kako JNA na Kovčanju nije imala vjerski objekt. Sada je to promijenjeno, jer se general Josip Lucić osobno angažirao zbog svojih bliskih veza s vojnim ordinarijatom i Crkvom općenito da se i na Kovčanju sagradi vjerski objekt Katoličke crkve.“
Za biskupe i svećenike luksuz materije, za namicanje novaca vjernicima idolopoklonstvo napuhanih građevina, kule od karata:
Internet Monitor, 06.08.09.
Vjetar nije bio dovoljan znak

Italija: Crkva na napuhavanje za plažu

Crkva na napuhavanje, duga 30 metara, sa svećenicima spremnim ispovjediti vjernike na ljetovanju, otvorit će svoja vrata u subotu u regiji Molise nedaleko od Barija. Crkva će biti otvorena do jedan ujutro, a imat će i svoj zbor od četiri do pet članova. Prvi pokušaj otvaranja takve crkve je prošlog mjeseca na otoku Sardiniji propao zbog jakog vjetra. RTE…

Ostavite komentar