BOŽIĆ

Kolumna Josipa Supića

Marginalije uz jedan intervju

crkva77Dr. Josip Blažević, provincijal franjevaca konventualaca, ravnatelj Centra za međureligijski dijalog »Hrvatski areopag«, vrsni poznavatelj istočnjačke duhovnosti i novih religioznih pokreta, intervjuiran od strane Glasa Koncila (GK 27.11.2016.) na „udarno“ pitanje: »Kada je počeo proces sekularizacije Božića, što mu je bio najvažniji okidač?« vehementno odgovara: »Suvremeni medijski govor o Božiću lišen je kršćanskog okusa. I danas postoji zanimanje za Isusa Krista, ali taj Isus »izvan kršćanstva« nije Krist Crkve ni Krist evanđelja. Na sceni su reciklirana drevna krivovjerja, a toj ezoterijskoj paradigmi – danas poznatijoj pod pojmom new agea  podređen je i govor o Isusovu rođenju i njegovu djetinjstvu. Sljedeća je matrica sekularizirana interpretacija Isusa Krista. Fenomen je tijesno povezan s agresivnom sekularizacijom društva i povijesnim revolucijama, od Francuske do komunističke, koje proglašavaju Božju smrt i njegovo protjerivanje iz javnoga prostora.«

Daleko sam od toga da za suvremene kršćane, pa i naše katolike, mislim i kažem ono što su prvih stoljeća kršćanstva o kršćanima pisali suvremenici, tj. da gotovo u cijelosti sačinjavaju ljudski talog, da su kršćani samo seljaci i radnici, dječaci i žene, prosjaci i robovi. Međutim, iz javnih nastupa pojedinih hrvatskih klerika, pa i dr. Josipa Blaževića, stječe se dojam da o ljudima kojima se obraćaju, našim suvremenicima, misle upravo to, još i gore, da ih doživljavaju kao nedorasle, neobrazovane pa i maloumne osobe. Ono što su, s druge strane, pisali suvremenici o promicateljima i pronositeljima kršćanstva prvih njegovih stoljeća, da su sumnjivi učitelji koji oprezno izbjegavaju opasno suočavanje s filozofima, miješaju se s priprostim i nepismenim mnoštvom i uvlače se u duh onima koje dob, spol ili obrazovanje čine najpodesnijima da prime biljeg praznovjernih strahovanja, može se u potpunosti primijeniti na hrvatske propovijednike, biskupe, nadbiskupe, pa i doktora Josipa Blaževića.

Pitanje o tome, kada je počeo proces sekularizacije Božića i što je tome bio najvažniji okidač, pogrešno je postavljeno: mogla ga je postaviti samo neupućena osoba; umjesto da neupućenoj osobi objasni kada i zašto su kršćani počeli slaviti Isusov rođendan, Božić, i kako to da se taj rođendan slavi upravo 25. prosinca, vrsni poznavatelj istočnjačkih duhovnosti odgovara na način iz navedenoga opisa o djelovanju prvih promicatelja i učitelja kršćanstva: uvlači se u duh onima koje dob, spol ili obrazovanje čini najpodesnijima da prime biljeg praznovjernih strahovanja.

Nepotpun je, stoga netočan, odgovor dr. Blaževića da je suvremeni medijski govor o Božiću lišen kršćanskoga okusa. Potpun bi, dakle, točan odgovor bio navesti da je Crkva Božić nametnula, kako bi se istisnuo običaj slavljenja zimskog solsticija u svemu tada poznatom svijetu. Rimske Saturnalije samo su nam zbog brojnih opisa najpoznatije: značile su privatna i javna zbivanja, od jela, zabave, plesa, darivanja, paljenja svijetla, raskalašenosti, opijanja i raznih drugih oblika veselja. Poznat je, u Rimu, i običaj proslave Dana rođenja Nepobjedivog Sunca na dan 25. prosinca, ali i dan rođenja Mitre istoga dana; i Mitru je rodila djevica.

Naravno: dan 25. prosinca nije dan Isusova rođenja, kao što nije to bio ni dan rođenja Nepobjedivog Sunca i Mitre. Crkva je, u nastojanju da istisne pogansku tradiciju Saturnalija i običaj slavljenja rođendana Mitre, spojila slavlje Saturnalija i Mitre i nametnula kršćanima da za zimskoga solsticija 25. prosinca obilježuju Božić, kao blagdan molitve i skrušenosti. Bez obzira na nametnutu zamjenu veselja i životnih radosti molitvom i skrušenošću, puk je stoljećima održavao poganske običaje i Božić se je i dalje slavio na način kako se je zimski solsticij slavio u vrijeme prije kršćanstva. Računa se da su tek potpunom uvučenošću Crkve u duh i život ljudi kršćana, u osmom stoljeću, prestale vanjske proslave Božića.

Govoriti na način kako dr. Blažević odgovara na postavljeno pitanje o sekularizaciji Božića, samo dokazuju nespremnost ljudi Crkve priznati postojanje procesa koji je počeo s Renesansom te preko Prosvjetiteljstva i Velike revolucije traje i danas: procesa manifestacije europskog duha, duha razuma i slobode, stoljećima uzapćenoga istočnjačkim mitom i praznovjerjem, što su se usadili u europski duh i, silom političkih prilika nametnuti, pobijedili. Suvremeni način proslave Božića potvrđuje:

  1. da se u svijest ljudi, kršćana, vraća stoljećima potiskivano kulturno sjećanje;
  2. da kršćanstvo dobiva sadržaj poput drugih religija: postaje običaj.

Zabrinjava reciklaža crkvenih gledišta iz devetnaestoga stoljeća: dr. Blažević bez skrupula stoji na gledištu što ga je kao program artikulirao izraziti neprijatelj Velike revolucije i prava čovjeka, istaknuti reakcionar Joseph de Maistre, a kao taktiku, barem jednim dijelom, provodile pape iz 19. stoljeća: Leon XII., Grgur XVI., Pio IX. i Pio X., što je Crkva nastojala ublažiti na Drugom vatikanskom saboru.

Revolucije su, naime, tvrdi dr. Blažević, u ime »slobode, jednakosti i bratstva« gušile i slobodu, i jednakost, i bratstvo.

*Trebao bi dr. Blažević objasniti što je to raščovječen čovjek. Kaže, naime, u intervjuu da je to čovjek bez Boga, lišen vertikale smisla. Ne čini se gospodinu provincijalu da ovakvom izjavom vrijeđa značajan broj ljudi koji žive i rade, uzdržavaju obitelji, imaju prijatelje, poštuju javni moral i ne prihvaćaju živjeti s Bogom? Može li se reći da su ti ljudi raščovječeni, da nisu ljudi, da ne naliče na ljude? Je li poznato gospodinu provincijalu da u zemljama sjeverne Europe većina ljudi živi bez Boga? A ipak, u tim zemljama su nepotizam, korupcija, korištenje prava i ovlasti i razna druga društvena zla i devijacije nepoznate pojave, dok je stupanj zaštite ljudskih prava najviši u Europi.

_____________________________________________________________________

Obaviještavamo čitaoce naših stranica da objavljivanjem tuzemnih i inozemnih tekstova iz raznih medija kao i tekstova naših dopisnika i kolumnista ne znači da su to stajališta naše redakcije. Smatramo da razna otvorena sučeljavanja doprinose svima dobronamjernim analitičarima da uoće i iznjedre istinu, koja može pomoći u širenju pozitivne svijesti našeg društva.

Redakcija Udruge David

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s