Samo je Crkvi dobro

Novosti.com

Broj 650

Datum objave: 02.06.2012. Piše: Milan Cimeša

Foto: Jovica Drobnjak

“Djeca – žrtve ustaškog režima” naslov je lani izišle knjige Ivana Fumića, bivšeg predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH i aktualnog predsjednika Komisije za međunarodne odnose te udruge. Knjiga govori o ustaškim logorima za djecu, a u njoj su – uz brojne fotografije – svjedočanstva bivših logoraša i boraca koji su te logore oslobađali. Pošto ima još neobjavljenih svjedočanstava, autor uskoro planira i novo izdanje.

– S dvanaest sam godina završio u nacističkom logoru na Banjici u Beogradu, a prošao sam, kao državljanin NDH, i ustaške zatvore. Kada bi Tomislav Karamarko najavljivao da će se obračunati s komunističkim zločincima, želio sam podsjetiti ljude na to tko je činio zločine u Hrvatskoj i BIH-u; kada bi se govorilo da su borci NOR-a na čelu s Titom ubijali nevine Hrvate, imao sam potrebu reći što su ti “nevini” radili od 1941. do 1945. i podsjetiti na sve žrtve, a ponajprije djecu. Najmanje je 36.000 djece ubijeno tokom rata, pogotovo nakon ofenzive na Kozaru, kada je više od 50.000 žitelja Kozare i Potkozarja završilo u Staroj Gradiški i Jasenovcu – kaže naš sugovornik.

Šutnja o dječjim logorima

Što se događalo s djecom stradalih roditelja?

Uglavnom su bila prepuštena opaticama, koje baš i nisu pokazivale ljudskost prema toj siročadi. Logori su bili u Jaski i Gornjoj Reci, Donjoj Rijeci kod Križevaca, Loboru, Feričancima… Pravi logor smrti za djecu bio je u Sisku, Staroj Gradiški i Jasenovcu. Kroz dječje logore, koje je imala samo NDH, prošlo je oko 15.000 mališana, uglavnom Srba: male Židove i Rome uglavnom bi likvidirali odmah, zajedno s roditeljima, ili su ih slali u konclogore. Trećina njih je umrla ili stradala na druge načine, a ostali su preživjeli zahvaljujući Crvenom križu, dobrim ljudima i antifašistima. Diana Budisavljević, Austrijanka udana za liječnika Srbina, preko svojih je austrijsko-njemačkih veza dolazila u logore i uz pomoć Crvenog križa spasila mnoge. Ipak, u Jaski je stradalo oko 470 mališana, u Loboru 1.100, u Staroj Gradiški 800, a 870 sahranjeno je na Mirogoju. No, o dječjim se logorima danas uopće ne govori, ne spominju se u udžbenicima.

Koliko je toj šutnji pridonijela današnja vlast, i ona HDZ-ova i ova aktualna?

HDZ-u je antifašizam trebao samo zbog slike u svijetu, a ovdje je uništavao svaki spomen na antifašizam; srušeni su brojni spomenici, a saborska Deklaracija o antifašizmu nije se provodila. No, počela je i obnova, obnovljeni su spomenici u Srbu i Gudovcu, bit će i onaj na Petrovoj gori. Obnovljeni su i svi zagrebački spomenici antifašistima, ponajviše zahvaljujući Milanu Bandiću. Nova nas vlast, pak, u svemu uvažava, nakon što je stara radikalno srezala penzije pripadnicima JNA i antifašističkim borcima. Želimo da se naša prava izjednače s pravima branitelja iz Domovinskog rata, da za istu invalidnost dobijemo istu invalidninu. Sada invalid iz posljednjeg rata ima 15 posto veću invalidninu od borca NOR-a.

Nije li licemjerno da državni vrh, nakon Jasenovca, odlazi u Tezno?

Niti jedan hrvatski predsjednik nije išao na Bleiburg kada je tamo bio dernek, ni Franjo Tuđman, ni Stjepan Mesić. Ivo Josipović išao je samo u obilazak i nije se nikome klanjao, niti je išta govorio. Rat je završio prije 70 godina, i tamo je ubijeno nevinih. Vrijeme je da se krene u izgradnju novog života, nije dobro stalno podgrijavati stare stvari. Dok Srbi ne budu išli na grobove Hrvata, a Hrvati na grobove Srba, nikada sreće ovdje. Moramo poštivati mrtve.

Zašto se prema ZAVNOH-u država odnosi selektivn uzme ono što joj paše, a ignorira ono što joj ne paše?

To je u politici uvijek tako. ZAVNOH je preteča Sabora, donio je dalekovidne zaključke o demokratskom razvoju Hrvatske. Posebna točka se odnosi na status Srba, njihov doprinos NOB-u, i to treba poštovati. Sjetimo se intervjua Ede Murtića kojem je Tuđman nakon razgovora kazao da će nastaviti ondje gdje je Pavelić stao. To je i napravi od gotovo 13 posto prema popisu iz 1991., Srba je sada tek 4,5 posto među stanovništvom Hrvatske. Dvadesetak godina pod vlašću HDZ-a izgubljeno je vrijeme, država je unazađena kulturno, prosvjetno, ekonomski, politički… Dobro je prošla samo Katolička crkva, dobila je povrat imovine i velikodušno je financirana iz državnog budžeta. Crkva danas dominira u svakom pogledu i još se žali da je nitko ne uvažava. A podupire hrvatsku ekstremnu desnicu koja povijesnim revizionizmom, uz pomoć “Glasa Koncila”, pokušava, bar na papiru, dobiti Drugi svjetski rat.

Račan je srljao u izbore

Što mislite o serijama o Titu i jugoslavenskim tajnim službama?

Gledao sam seriju o Titu na HTV-u, svjedoci su govorili kako su ga doživljavali. Međutim, falile su mi Titove odluke, razlozi zbog kojih ih je donosio. Doživljaji i prepričavanje događaja su jedna stvar, a kontekst neke situacije druga: što je bila pokretačka snaga ustanka, kako se on razvijao, s kakvim su se problemima ustanici susretali, primjerice s nedostatkom oružja, hrane, smještaja, obuće i odjeće… Jer, saveznici su tek nakon kapitulacije Italije priznali Tita kao vođu ustanka u Jugoslaviji. Gledam i seriju o jugoslavenskim tajnim službama, to je jedan veliki falsifikat. Nigdje se ne kaže da smo mi još punih deset godina nakon rata imali križare i četnike, koji su bili klasični teroristi i vršili diverzije i atentate… Taj smo problem morali riješiti, kao i svaka druga država. Podsjećam samo da je u završnim borbama na sjeverozapadu Jugoslavije poginulo još 1.750 partizana, dakle tek koji dan prije kraja rata. A o njima nitko ne govori.

Bili ste posljednji ministar uprave i pravosuđa SR Hrvatske, uvodili ste višestranačje?

Trebalo je demokratizirati zemlju, u jednostranačju nema borbe ideja. No, izbori su se morali drugačije provesti. Mnogo sam tada razgovarao s tadašnjim predsjednikom SKH-a Ivicom Račanom: rekao sam mu da on ne ide u izbore, nego da srlja u izbore. No, bio je pod velikim utjecajem Zdravka Tomca, a danas vidimo tko je on zapravo. Tada smo registrirali sedam stranaka, među njima i HDZ. Višestranačje je trebalo omogućiti, ali takvo koje će nam donijeti napredak, a ne razbiti društvo i podijeliti nas. Te su podjele, na kraju, i dovele do rata.

http://www.novossti.com/2012/06/samo-je-crkvi-dobro/

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s