Bozanić će se pomiriti s Josipovićem

Jutarnji list

Davor Butković

Objavljeno:  27.02.2010

Bozanić će se pomiriti s Josipovićem

Velik dio klera nema ništa protiv Josipovića. Dapače, brojni su klerici za njega glasovali. Dio Crkve koji je govorio u Bandićevu korist samo je posvjedočio o društvenoj i političkoj zbunjenosti Crkve, kaže sugovornik JL-a, vrlo blizak kaptolskoj hijerarhiji

Uvjeren sam da između Ive Josipovića i Josipa Bozanića neće biti nikakvih problema, rekao nam je u petak ujutro jedan zagrebački svećenik, čovjek koji se već desetljećima ubraja, ako ne među najutjecajnije, a onda sigurno među najupućenije pripadnike hrvatskog crkvenog vodstva.

http://www.jutarnji.hr/bozanic-ce-se-pomiriti-s-josipovicem/594923/ 

“Naprotiv, osobno sam uvjeren da je Bozanić po mnogočemu puno bliži Josipoviću nego što bi ikada mogao biti blizak Milanu Bandiću”, ustvrdio je naš sugovornik.

Takva ocjena označava prekretnicu u javnom doživljaju odnosa Katoličke crkve u Hrvatskoj prema trećem predsjedniku Republike Hrvatske.

Činjenica je, naime, da su brojni svećenici na sam dan izbora s propovjedaonica pozivali da se glasuje za Bandića. Činjenica je da je Glas Koncila poslije predsjedničkih izbora objavio komentar u kojem je snažno doveo u pitanje legitimitet novog predsjednika. Činjenica je, napokon, da je uoči drugog kruga predsjedničkih izbora nadbiskup Bozanić primio Milana Bandića, što je cjelokupna javnost protumačila kao otvorenu potporu Kaptola predsjedničkim ambicijama zagrebačkog gradonačelnika.

Međutim, većina svećenika, vjerujte mi, nije povjerovala u Bandićevu kršćansku preobrazbu, tvrdi naš izvor

Ta se atmosfera, međutim, mijenja: u novom je broju Glas Koncila vrlo korektno prenio sve što je predsjednik Josipović izjavio o ulozi Crkve na izborima u velikom intervjuu Jutarnjem listu, a glavni komentar ovog katoličkog tjednika zapravo je blagonaklon prema novom predsjedniku.

Naš sugovornik, vrlo blizak Kaptolu, kaže ipak da se ne radi ni o kakvoj suštinskoj promjeni, nego o crkvenom nesnalaženju uoči drugog kruga predsjedničkih izbora, koje je stvorilo dojam da “službena Crkva” podržava Milana Bandića.

“Vi morate razumjeti da mi nismo bili sretni ni s Josipovićem, ali još manje s Bandićem. I meni je, kada sam glasovao za Josipovića, bilo teško zaokružiti njegovo ime. Međutim, mnogi od nas odmah su vidjeli da je Josipović ozbiljan, obrazovan čovjek, koji može dostojno predstavljati Republiku Hrvatsku. Za ovog drugog smo odmah znali da ne može. I zato se dobar dio klera, suprotno javnoj percpeciji, zapravo opredijelio za Josipovića. Ja to pouzdano znam. I znam da neće postojati nikakva prepreka da Josipović i Bozanić uspostave vrlo dobru suradnju.”

Kada smo našeg sugovornika upitali kako tumači Bozanićevu odluku da primi Bandića uoči izbora, dobili smo vrlo elaboriran, ali i konkretan odgovor:

“Bozanića su izmanipulirali njegovi suradnici. Vi morate shvatiti, kad god ocjenjujete pojedine Bozanićeve poteze, da kardinal ne pripada zagrebačkoj crkvenoj hijerarhiji. On ponekad ne razumije najbolje što se na Kaptolu zapravo događa. Vi, također, morate znati da je poslije Kuharićeve smrti zagrebački nadbiskup trebao postati Antun Škvorčević, sjajan čovjek i ozbiljan intelektualac, koji je znatno bolje poznavao stanje na Kaptolu. No, Škvorčević je eliminiran doslovno u posljednji trenutak, poslije jedne dojave čiju je točnost bilo nemoguće provjeriti, a osobno ga je kompromitirala.

Dakle, kada je ovdje došao 1997. godine, mnogi su klerici Josipa Bozanića tretirali kao strano tijelo.

U međuvremenu kardinal se okružio ljudima koji mu u svemu povlađuju, a koji njime zapravo manipuliraju, i kojima on prečesto ne zna reći ne. U konkretnom slučaju, Bozanića su na susret s Bandićem nagovorili neki njegovi suradnici, a sam nadbiskup očito nije dobro procijenio kakav će javni učinak izazvati ta njegova odluka da primi jednog od predsjedničkih kandidata.”

Našeg smo sugovornika s Kaptola zatim pitali kao tumači čitav niz potpora Bandiću s propovjedaonica.

“Tu se radi o onim svećenicima koji su nasjeli na Bandićevo zazivanje Isusa. Među njima ima i starih, sigurno dobronamjernih klerika, i mladih, koji baš ne razumiju političke odnose. Međutim, većina svećenika, vjerujte mi, nije povjerovala u Bandićevu kršćansku preobrazbu. Naprotiv.

Ponavljam, Josip Bozanić svojim je dosljednim proeuropskim stavom, kao i svojim intelektualizmom, prirodno bliži predsjedniku Josipoviću nego gradonačelniku Bandiću. No, molim vas, još jednom, da razumijete kako je Crkvi na ovim izborima uistinu bilo teško: još nikada nije morala birati između dva ljevičarska kandidata, od kojih se jedan izdavao za vjernika i desničara.”

Nesnalaženje Crkve na predsjedničkim izborima, kada su katolici, očito, glasovali za Josipovića dok su klerici – oni koji su htjeli javno govoriti – podržali Bandića, samo je jedan od čitavog niza elemenata koji ukazuju na duboku krizu Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Naš sugovornik s Kaptola ne samo da se slaže s tom ocjenom, nego je, dapače, pojačava.

“Činjenica je da Crkva barem pola stoljeća nije bila u krizi u kakvoj je danas.

O čemu se ovdje radi? Za vrijeme komunizma naša je Crkva bila na strani naroda, a protiv vlasti. Sada je gotovo obrnuto. Grubo govoreći, naša je Crkva u posljednja dva desetljeća na strani vlasti, i to na strani vlasti koja je, najčešće, protiv svog naroda. To je dubinski problem Katoličke crkve u Hrvatskoj. Iz tog problema proistječu njene konkretne pogrešne političke procjene, i nesnalaženja o kojima se često govori.

Crkva za vrijeme komunizma bila je Crkva bez državnih prihoda i Crkva na udaru vlasti. Ta je crkva zbog svoje neovisnosti stekla golemi legitmitet i popularnost, i među onima koji nisu bili katolici. O katolicima da i ne govorimo. To je, uistinu, bila Stepinčeva Crkva.

A danas su crkve sve praznije i praznije, crkveni predstavnici čine političke pogreške, dok se crkveni vrh približio vlastima i udaljio od vjernika i od naroda. To je glavni problem Crkve u Hrvatskoj. Jasno je da je taj problem dijelom utemeljen u Vatikanskim ugovorima. Malo je što toliko naštetilo našoj Crkvi kao ugovori s Vatikanom. Ti su joj ugovori pridali imidž državne Crkve iako svaki pojedini svećenik zapravo dobiva vrlo malo novca. Crkva je, posve grubo i ironično govoreći, Vatikanskim ugovorima izgubila ugled samostalnosti, a nije se čak ni obogatila… Crkva sada prolazi kroz tešku krizu, kroz užasno gadna vremena. No, Crkva je i prije imala svojih, još težih kriza i sve je preživjela. Niti jedna kriza Crkvu neće uništiti, ali katkad stječem dojam da Bog namjerno šamara Crkvu”, zaključio je svoju interpretaciju sukoba Crkve i predsjednika Josipovića jedan od hrvatskih klerika koji su najupućeniji u unutarnje odnose na Kaptolu.

Njegov iskaz stubokom mijenja percepciju o jedinstvom stavu Crkve protiv predsjednika Josipovića.

Pokažu li se procjene našeg sugovornika točnima, treći hrvatski predsjednik mogao bi produktivno komunicirati s nadbiskupom Bozanićem i s ostalim hrvatskim biskupima.

Iako Crkva, definitivno, već dugo ne može značajno utjecati na birače, njena je uloga u hrvatskom društvenom životu veća nego u mnogim drugim sličnim zemaljama.

Utoliko bi bilo dobro da se novi predsjednik, koji se u prvih desetak dana svog mandata našao pod nevjerojatnom baražnom vatrom svih mogućh oponenata – od HDZ-a i Vlade do kompletne desno orijentirane javnosti – počinje dogovarati s onim crkvenim predstavnicima koji volju naroda i nesumnjivo demokratske Josipovićeve namjere smatraju važnijim od ideoloških razlika.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s