Ideologija Vatikana i Unicredita

VATIKANSKA BANKA – IDEOLOGIJA I GLAVNI UZROK KRIZE

Ivan Miklenić: „Dojam je da gotovo nitko ne želi govoriti o ideologiji koja je humus iz kojega je izrastao dosadašnji svjetski financijski sustav, a upravo je ta ideologija i pravi i glavni uzrok sadašnje krize.“

Ideologija po kojoj treba postojati banka koja se bavi poslovima koje ne nalazimo u Bibliji, izlazi na svjetlo dana u vidu objelodanjenja ponašanja i učenja Rimskog crkvenog imperija.

 Metro-portal.hr

 ANĐELI I NOVCI

26.01.2010.

Vatikanska banka optužena za pranje novca

Banka čije je poslovanje tajnovitije od onih na Bahamima ili u Lichtensteinu optužena je za pranje 200 milijuna dolara u suradnji s UniCreditom

Vatikanski bankari uskoro bi se mogli naći u vrlo neugodnoj situaciji jer će morati odgovoriti na nezgodna pitanja o sumnjivoj suradnji s talijanskim bankarskim divom UniCreditom.

U Italiji je nedavno pokrenuta istraga koja pokušava saznati koliko istine ima u zadnjim objavljenim navodima o pranju novca od strane Vatikanske banke. Naime, talijanski magazin Panorama nedavno objavio kako je vatikanska banka, koja je tajnovitija od onih na Bahamima, u Švicarskoj i Lichtensteinu, upletena u pranje 200 milijuna dolara, javlja Russia Today.

http://metro-portal.hr/vijesti/svijet/vatikanska-banka-optuzena-za-pranje-novca

Tajne transakcije koje se provode preko vatikanskih računa česta su tema upućenijih u poslovanje Vatikana o kojem se u javnosti ne priča, a zbog stoljetne tajnovitosti nerijetko služe i kao inspiracija piscima.

Jedno od djela napisanih na tim temeljima, a po kojem je snimljen i blockbuster, je Angels and Demons no, vatikanskim dužnosnicima ovaj put neće biti dovoljno tek odmahnuti rukom uz spominjanje ‘hereze’ i ‘bezočnih laži’ jer će sumnjive transakcije s UniCreditom, jednom od najvećih svjetskih financijskih institucija koja je također bila pod istragama, zasigurno biti detaljno provjerene.

Odvjetnik Janathan Levy izjavio je kako je u slučaju Vatikanske banke, s čijim je poslovanjem upoznat koliko je to moguće, korupcija sasvim normalna i redovita stvar.

“Ne postoji razlog da centar, koji predstavlja jednu od najvećih svjetskih religija, na globalnoj razini obavlja ogromne transakcije u trgovini zlatom, nekretninama i osiguranjem, a zatim se skriva pod skutama Katoličke crkve”, izjavio je Levy.

Još jedan talijanski odvjetnik, Massimiliano Gabrieli, također je vrlo sumnjičav u pogledu vatikanskih bankovnih poslova. “Imao sam čast ući u Vatikansku banku i prvo što sam primijetio je da ona uopće ne izgleda i ne posluje kao banka. Novac se diže ili polaže bez ikakvih limita i bez ikakvih potvrda kako za banku tako i za klijenta. Sve što se koristi je kartica s jednim jedinim brojem”, rekao je Gabrieli.

Vatikan je sve optužbe, kao i nebrojeno puta do sada, odbacio. Objašnjenje ovaj put glasi: “radi se o napadu ortodoksnih kršćana koji smatraju da Katolička crkva provodi hegemoniju nad istočnom Europom.” 

U Igri skrivača Ivana Millenića , članku objavljenom u Glasu Koncila, broj 48 (1798), 30.11.2008. čitamo kako treba ovakve pojave odlučno razriješiti.

Miklenić piše:

m„Financijska kriza, koja je potekla iz Sjedinjenih Američkih Država i širi se svijetom, a dotaknula se i Hrvatske, zaslužuje nepristranu analizu i osobitu pozornost i iz vjerničkog aspekta, iz aspekta socijalnoga nauka Crkve. Dodatno svjetlo u toj analizi pruža najnovija izjava Papinskoga vijeća »Iustitia et pax«, objavljena u vatikanskom dnevniku L’Osservatore romano u nedjelju 23. studenoga, a u kojoj se zahtijeva sasvim novo utemeljenje novoga, drugačijeg od dosadašnjeg, svjetskog poretka gospodarsko-financijskog sustava.

Vrlo je neobično što se pred prijetnjom posljedica svjetske financijske krize u hrvatskom društvu dramatično šire crne slutnje te se nameće pitanje: Nije li to znak da snage koje od osamostaljenja Hrvatske kontroliraju hrvatsko društvo traže alibi za svoj golemi neuspjeh za koji nisu spremne preuzeti odgovornost?

Premda se javnosti objavljuju basnoslovne svote gubitaka pojedinih financijskih institucija i isto tako basnoslovne svote koje bogate države ulažu da bi zaustavile daljnji razvitak iznimno opasne financijske krize, nema prave volje da bi se javnosti otkrili njezini pravi uzroci. Umjesto otkrivanja pravih uzroka i stvarnih korijena te svjetske krize pokušavaju bogate i moćne države sanirati ili barem ublažiti posljedice basnoslovnim financijskim sumama kao injekcijama u financijski sustav, a druge, koje najčešće još nisu doživjele prave udare te krize – npr. Hrvatska – namjeravaju buduće posljedice te krize sanirati i ublažavati nepopularnim »stezanjem remena«, i to, dakako, baš najširih slojeva građana. Treba otvoreno reći da su male države, poput Hrvatske, po dosadašnjem konceptu svjetskoga financijskog sustava i globalizacijske ekonomije, posve ovisne i nemoćne, izložene skrivenom diktatu; a to se javnosti prikazuje vrlo često korištenom frazom »ne možemo mi biti otok«. Upravo po tom diktatu – koji nitko ne želi službeno priznati – još za vrijeme vladavine prvoga hrvatskog predsjednika Hrvatska je uložila silne novce u sanaciju banaka da bi ih potom »dragovoljno« prodala nepoznatim vlasnicima većih banaka koji su nekoć hrvatskim bankama ostavili tek ime i dio zaposlenika. Hrvatska kao i mnoge druge manje države nije se mogla oduprijeti tom diktatu – premda je na mjestu etičko pitanje: iz kojih to pravnih temelja, osim iz prava sile i moći, proizlazi taj diktat? Ipak Hrvatska je mogla i morala na onim područjima koja nisu bila »pokrivena« tajnim diktatom izgrađivati i unapređivati svoju privredu primjerenu hrvatskim komparativnim prednostima. Nažalost ni jedna hrvatska vlada dosad nije ni svjesno ni nesvjesno iskoristila prostor i mogućnosti koji su postojali, a koji se dodatno sužuju striktnim uvjetima koje nameće Europska Unija u pretpristupnim pregovorima. Zadanu ranu, zato što su interesi pojedinih povlaštenih neformalnih i organiziranih skupina u hrvatskom društvu bili važniji od općega dobra, od hrvatskih nacionalnih interesa, Hrvatska će vjerojatno desetljećima liječiti i veliko je pitanje hoće li je ikada dokraja zaliječiti. Velika je enigma zašto hrvatske političke elite, bez obzira na njihov predznak i orijentaciju, nisu ni pokušale Hrvatsku podići na svoje noge na onim područjima na kojima je to bilo moguće, a što ne bi ni bilo u sukobu s neumoljivim diktatom.

Susret na vrhu dvadesetak najbogatijih država, održan sredinom mjeseca studenoga u SAD-u, niti je kanio niti je mogao ponuditi pravo, zdravo, temeljito i trajno rješenje svjetske financijske krize, a nije ni otkrio javnosti što je to dovelo do tako golemoga urušavanja dijela svjetskoga financijskog poretka. Dojam je da gotovo nitko ne želi govoriti o ideologiji koja je humus iz kojega je izrastao dosadašnji svjetski financijski sustav, a upravo je ta ideologija i pravi i glavni uzrok sadašnje krize. Čini se da nitko ne želi javno reći da bi se događanje sadašnje svjetske financijske krize, koje je krah nenaravne liberalističke ideologije, moglo prispodobiti rušenju Berlinskoga zida koje je označilo krah marksističke i komunističke ideologije. Kao što je izostala planetarna osuda marksističke i komunističke ideologije, tako nema spremnosti da se prozove i osudi liberalistička ideologija čiji je plod globalizacija i aktualna svjetska financijska kriza. Kao što komunistička i marksistička ideologija, uz stanovite kompromise i presvlačenja njezinih zagovornika i dalje živi i djeluje, tako će usprkos sadašnjem očitom krahu, i dalje živjeti i liberalistička ideologija; također uz stanovite kompromise i kozmetička presvlačenja njezinih pristaša. Stav Papinskoga vijeća »Iustitia et pax« da za rješenje sadašnje svjetske krize nije dovoljna jednostavna revizija međunarodnih gospodarskih i financijskih institucija već da je nužno potpuno novo ustrojavanje gospodarsko-financijskoga svjetskog sustava, ljubazni je poziv da se odbaci liberalistička ideologija i da se na temelju vječnih univerzalnih vrijednosti – da čovjek i ljudsko dostojanstvo budu na prvome mjestu a ne profit -ustroji potpuno novi gospodarsko-financijski svjetski sustav.

U najmanju ruku, vrlo je neobično što se pred prijetnjom posljedica svjetske financijske krize u hrvatskom društvu dramatično šire crne slutnje, što se zastrašuju i oni već osiromašeni i oni koji se ubrajaju u tzv. srednji sloj, što se ubija nada mladima koji tek trebaju riješiti svoja egzistencijalna pitanja. Vrlo je zabrinjavajuće što u tome, uz medije koji su se bezbroj puta već iskazali kao oni kojima nije stalo do dobrobiti svih članova hrvatskoga društva, sudjeluju i političari na vlasti i u opoziciji te se nameće pitanje: Nije li to znak da snage koje od osamostaljenja Hrvatske (bilo javno i službeno bilo neslužbeno i tajno) kontroliraju hrvatsko društvo traže alibi za svoj golemi neuspjeh za koji nisu spremne preuzeti odgovornost? Nije li i na svjetskom planu i u Hrvatskoj na djelu igra skrivača?

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?news_ID=15514

Nije li i na svjetskom planu a i u Hrvatskoj na djelu igra skrivača crkvenih igrača?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s