Crkva je duboko pustila korijenje u svim državama koristeći se lukavo Ustavom i kanonskim pravom, koje je, usput rečeno, skup propisa koje obvezuju samo one koji to žele. Paragrafi katekizma su kule od karata poganskog porijekla i želje za moći kroz nametanje straha. Propisi su idealni za to – kanoni – rešetke vlastita uma.
Susjedna Slovenija ima jednake probleme kao i Hrvatska. Do kada?
June 2009
Jutarnji list list je 27.06.09.godine objavio jedan vrlo dobar članak na temu smisla današnjeg života. Ovaj članak ukazuje na stvarnost današnjice – ljudi očajno analiziraju vlastiti život, okruženje u kojem žive, događaje koji ukazuju na sav smisao i besmisao svijeta u kojem živimo. Uzrok i nije teško pronaći, a da li ga istinski želimo pronaći, to je već drugo pitanje.
Da vidimo što muči bližnje naše:
Sveta Stolica preselit će se u Hrvatsku. Zaključit će se novi međunarodni Ugovor. Republika Hrvatska-hrvatska Rimokatolička crkva sa sjedištem u Rimu. Hrvatska će postati članica EU i kršćanski svijet će krenuti svijetlim putevima novih milijuna kuna zbog „ukazanja bogorodice“ bez obzira na novovjeku inkviziciju pape Benedikta XVI. Prava ili kriva ukazanja – dobit je na vidiku. Međugorje itd. Sve je pod kontrolom hodočasnika. Ali, ipak – 11 ukazanja je – priznato. Ako može Crkva priznati, mogu i vjernici. I oni vjeruju u „presvetu Crkvu katoličku, otajstvo vjere, uskrsnuće mrtvih, stigme Zlatka Suca, ukazanje majke Božje itd. Svatko ima pravo vjerovati u ono što želi. Crkva će to ionako naplatiti. Bez obzira na stav i djelovanje te iste Crkve. Zanimljivo je da je pitanje ukazanja bogorodice prisutno samo u katoličkom svijetu – naučavanje Katoličke crkve o majci božjoj trese sam izvor naučavanja. Crkva je sama sebe i svoje vjernike dovela u ovu situaciju svojom nejasnoćom i krivotvorenjem izvornog učenja Krista.
Ako se ustanovi da je Sotona na djelu (u slučaju nepriznavanja viđenja, kao npr. u Međugorju) ponovno krštenje koje je neuništivo i neponištivo bi bilo preporučljivo jer se „odričemo Sotone“ i pritjelovljujemo majci Crkvi. I tako do unedogled. Nepogrešivost je značajka poglavara Crkve (ali tek od 1870.godine.) pa ne moramo brinuti: završili u vječnom ognju ili ne – okrećimo se kako vjetar puše – vjetrokazi su UKAZANJA. Nepogrešiva.
Četvrti stup vlasti
Što je Crkva?
Novozavjetna grčka riječ koju prevodimo kao Crkva zapravo znači "skup pozvanih". Nakon početnog razdoblja, kada su Isusovi učenici naviještali Krista samo Židovima, prva Crkva je ozbiljno shvatila naputak da bude Kristov svjedok do kraja svijeta i da učini sve narode njegovim učenicima. Krajem 3. stoljeća kršćanska vjera ukorijenila se u čitavom rimskom Carstvu. Većina vjernika u početku je bila iz nižih klasa. Proglašenje Konstantina carem 313. godine značilo je prekretnicu, jer on kršćanstvo proglašava državnom religijom, u kojoj vidi ujedinjujuću snagu za Carstvo.
Bitno je ovdje napomenuti: CRKVA je SKUP POZVANIH (U SVJETLU DANAŠNJICE: SKUP SAMOPROZVANIH) koji kršćanstvo koriste kao četvrti stup vladanja državom.
Što je Sveta Stolica?
Sveta Stolica (lat. Sancta Sedes) označava vrhovnu vlast Katoličke crkve, odnosno papu i Rimsku kuriju. U međunarodnim odnosima Sveta Stolica je zaseban subjekt međunarodnog prava, koji se ne smije miješati s Državom Vatikanskog Grada. Naime, od prestanka Papinske države 1870. godine, pa sve do utemeljenja Države Vatikanskog Grada 1929. godine mnoge su države nastavile održavati diplomatske odnose sa Svetom Stolicom i nastavile sklapati međunarodne ugovore (konkordate), te je Sveta Stolica prihvaćena samostalnim subjektom međunarodnog prava. Taj subjektivitet nastavio se i nakon potpisivanja Lateranskih ugovora 1929. godine, te joj je on priznat i danas zajedno sa subjektivitetom Države.
Što je Republika Hrvatska?
[Kliknite za nastavak…]
Obvezni smo plaćati pripadništvo Crkvi. Inače spasa nema. Vječni pakao nam se smiješi. Za takvu situaciju postoje glasnogovornici, župnici i tko sve ne. Da bi nam rekli da ćemo završiti u paklu ako smo bez novaca.
Tužno. Prijetnje – paklom, besparicom, neprimanjem sakramenata.
A gdje počiva toliko proklamirana ljubav? U novcu. Svemoćni novac.
Cijena je visoka. Nastavljamo se na članak o novim kanonskim zakonima u kojem smo pisali o crkvenim propisima i provedbi naplate poreza Crkvi. Danas su se digli duhovi svih zainteresiranih – svi trebaju raspravljati o župniku Mikšiću. Pa – raspravljajmo:
Irreverent impiety
Cijena posredništva
Na snagu su stupili novi kanonski propisi Katoličke crkve koji reguliraju pitanje opstojnosti vjere, krštenja, podjele svetih sakramenata i funkcioniranja majke Crkve u financijskoj krizi. Pođimo redom – od krštenja.
Glas Koncila pod naslovom Zašto krstimo djecu? Piše:
Krštenje djece, dakle, naglašava aspekt besplatnosti, upravo dara: »Krštenje je među Božjim darovima najljepši i najdivniji (…) Nazivamo ga darom, milošću, pomazanjem, prosvjetljenjem, odjećom neraspadljivosti, kupelji preporođenja, pečatom, i svime onim što je najdragocjenije. Dar je, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose…« (Katekizam Katoličke Crkve 1216
O komercijalizaciji sadržaja koji su predmet djelovanja današnjih dušebrižnika, učitelja, karizmatika, gurua itd. nije potrebno posebno raspravljati. Ali o samim sadržajima i onima koji ih prenose – razumno je razmisliti.
Rasprostranjenost informacija različitog sadržaja dovela je danas mnoge ljude u nedoumicu – što je istina i kako prepoznati vrijednost trenutka u kojem se nalazimo zbog sve veće pojave prikazivača iluzije.
Ispravnost djelovanja u svakodnevnom životu uz pomoć zakonitosti neba pokazuje nam realnu stvarnost i otvara širinu svijesti za prepoznavanje i razlučivanje stvarnih od lažnih vrijednosti.
Kao primjer za brušenje dragulja (naše duše) prenosimo tekstove s www.Tportal.hr i iz Jutarnjeg lista:
Katolici su online – stalno aktivni u aktualnostima. Vjeruju samo sebi – buđenje je u zamahu. „Vječne istine“ Crkve više nisu dogmatski usađene u tkivo društva. Novo doba je na vidiku. Svakodnevica donosi probleme koje treba dnevno rješavati. Rješenja se traže internetom, u crkvama – da li se nalaze i kakva je kvaliteta dostupnih sadržaja?
Objavljujemo obrađen, skraćen i lektoriran članak Richarda Benetta koji opisuje principe po kojima je Rimokatolička crkva iskrivila učenje Kristovo intervencijom u Bibliju te tumačenjem Pisma na način koji joj je odgovarao da bi kroz stoljeća ustoličila prijevaru čovječanstva isključivo za ostvarenje svojih materijalnih interesa. Prijevara je više nego očita. Za koga se Crkva izdaje, što je (zlo) upotrijebila da bi se izdigla iznad Oca i cijelog svijeta te postala, povijesno i faktički, najveća religijska organizacija obmane – u svim sustavima djelovanja, vidjet ćemo u slijedećem tekstu:
